Tehnologija kojom kompanije mogu čitati misli zaposlenika navodno već postoji. Navodno se testiraju sustavi za dekodiranje moždanih valova pa možda uskoro više neće biti potrebno staviti slušalice, naočale, rukavice ni ikakvu sofisticiranu opremu da bi se otkrile nečije nakane ili nagoni. Za to bi se mogli pobrinuti nanoboti, smišljeni da liječe tijelo i um
Ti si mi u mislima‘, ‘U tvojim mislima‘… neke su od pjesama hrvatskih estradnih zvijezda u kojima je opjevana moć misli, ali i nemoć onih koji njima žele ovladati. No ono što oduvijek sanjaju pjesnici i pjevači njihovih stihova ostvarilo se nanopredatorima. Uskoro više nećemo biti gospodari svojih misli, njih će čitati tehnologija – sićušni čitači zakrabuljeni u nanobote ili slične servisere kojima će ljudsko tijelo poslužiti kao igralište za ispitivanje ideja i dometa novih tehnologija.
Znanstvenici su razvili nanobote, sićušne robote koji mogu ući u krvotok i zaobići sve zapreke prije nego što započnu planski djelovati – i čitati naše misli. Iako je njihova namjena dobronamjerna i velik je potencijal u liječenju bolesti, npr. uzimanju uzoraka, dostavi lijeka na određeno mjesto u tijelu i prikupljanju podataka o stanju organa, postoji velika mogućnost njihove zloporabe. Naime, osim u medicinske svrhe, mogli bi se upotrebljavati za čitanje ljudskih misli, a naoružani čak postati i ubojice određenih osoba ili skupina ljudi.
Nadzor nad mozgom
Nije novost da su nove tehnologije odavno uzurpirale našu privatnost, no potencijal nanobotova toliki je da će oni koji ih budu posjedovali i njima upravljali na kraju moći odlučivati o nečijem životu i smrti. Da naše medicinske podatke i misli ništa i nitko ne štiti od skorašnje najezde nanobotova, upozorila je futurologinja Nita Farahany s američkog sveučilišta Duke na ovogodišnjem Svjetskom ekonomskom forumu održanom u Davosu.
Prezentacijom naslovljenom ‘Bitka za vaš mozak‘ poručila je da tehnologija za dekodiranje ljudskih moždanih valova postoji i da je neke tvrtke vjerojatno već testiraju, zbog čega je nužno donijeti zakon i provoditi nadzor kako bi se sačuvala privatnost.
– Možda ćete se iznenaditi kada doznate da je to budućnost koja je već stigla. Umjetna inteligencija (UI; engl. AI) omogućila je napredak u dekodiranju aktivnosti mozga na načine za koje nikada prije nismo mislili da su mogući. Što mislimo i što osjećamo, sve su to samo podaci koji se u velikim uzorcima mogu dekodirati s pomoću umjetne inteligencije – izjavila je Farahany.
Senzori s nosivih uređaja na glavi – kapa, traka, slušalica ili čak s tetovaže iza uha – mogu uhvatiti EEG signale i koristiti se uređajima pokretanima umjetnom inteligencijom za dekodiranje emocionalnih stanja, razine koncentracije te čak otkriti i PIN bankovne kartice. U zasad imaginarnom, ali uskoro vrlo mogućem, stvarnom scenariju poslodavac će moći s pomoću UI-ja nadzirati zaposlenike i otkriti jesu li usredotočeni na posao ili im misli lutaju područjem za koje ih ne plaća.
– Kad kombinirate aktivnost moždanih valova s drugim oblicima tehnologije nadzora, njihova snaga postaje vrlo precizna – rekla je Farahany.
Tehnologija nosivih uređaja na glavi dizajnirana je tako da može uhvatiti elektromiografske signale kako bi pratila aktivnost mozga, a kombinacijom raznih alata moći će se upravljati mislima.
– U bliskoj budućnosti ti će uređaji biti u interakciji sa svim ostalim uređajima. Uzbudljiva je to i obećavajuća, ali i zastrašujuća budućnost. Nadzor nad ljudskim mozgom može biti koristan, transformirati radno mjesto i poboljšati naš život, no moći će biti iskorišten i za iznošenje na površinu našega najtajnijeg ‘ja‘ – upozorila je Farahany koja zato inzistira na zaštiti kognitivnih sloboda: slobode misli i mentalne privatnosti.
U najboljem slučaju tehnologija čitača misli može činiti dobro ako je tko odluči upotrebljavati za bolje razumijevanje vlastitoga mentalnog zdravlja ili dobrobiti, a čitanje aktivnosti moždanih valova moglo bi pomoći u prevenciji zdravstvenih poteškoća. S pomoću nje postojećim velikim skupovima podataka pridružili bi se i oni iz naših misli, od čega će najviše profitirati tvrtke koje će ih prodavati.
Razvoj personalizirane medicine
Ipak, pozornost treba usmjeriti na dobrobit koju donosi ta tehnologija, ponajprije za razvoj personalizirane medicine. Nanobotovi za ciljanu isporuku lijekova namijenjeni su dosezanju teško dostupnih dijelova tijela. Nešto slično već postoji, samo se radi o većim uređajima.
Primjerice, američki startup Bionaut Labs proizvodi mikrorobote na daljinsko upravljanje za liječenje neuroloških bolesti, no oni su veći od nanorobota i mjere se na mikrometarskoj ljestvici (u usporedbi s nanorobotima, koji se mjere na nanometarskoj ljestvici; jedan mikrometar milijunti je dio metra).
Međutim, profesor sa Sveučilišta Teksas u Austinu dr. sc. Yuebing Zheng objasnio je da, iako je to napredna tehnologija, još nije jednostavno provoditi kliničke studije s pomoću nje zbog toga što su kod mikrorobota i nanorobota senzorne sposobnosti ili kontrolni sustavi često smješteni izvan tih uređaja, što znači da se njima upravlja izvana, pa je takvo istraživanje izazovno.
Što su nanoboti
Mišljenja znanstvenika o primjeni nanobota zasad su različita. Primjerice, dr. sc. Edward Steager, viši istraživač na Sveučilištu Pennsylvania, drži da su definicije mikrorobota ili nanorobota koje daju tvrtke prilično labave.
– Nema vodiča, nema kontrole, nema robotike, a zovu ga nanorobot. Ljudi slobodno upotrebljavaju te izraze – izjavio je Steager koji je s timom znanstvenika osmislio mikrorobote napravljene od rojeva nanočestica za uklanjanje biofilma sa zuba. Najprije ih je upotrebljavao u katalitičkim antimikrobnim robotima za uklanjanje zubnog biofilma, a sad ih redizajnira da bi se mogli rabiti za uklanjanje naslaga npr. u implantiranim medicinskim uređajima poput katetera ili stentova.
Da će biti teško provesti mnogo kliničkih studija uporabom te tehnologije, tvrdi i direktor Laboratorija za nanorobotiku na Polytechnique Montréal Sylvain Martel. Prije sedam godina sa svojim je timom razvio magnetsko-aerotaktičke bakterije koje nose nanoliposome ispunjene lijekovima protiv raka. Stotinjak milijuna bakterija uobličenih u rojeve ubrizgali su u miševe s kolorektalnim tumorima koje su poslužile kao nosači i isporučitelji lijeka izravno u tumore.
U svibnju 2018. kanadska tvrtka Starpax Medical, danas Starpax Biopharma, objavila je da je dobila licenciju za tu tehnologiju. Početkom ove godine s pomoću bakterijskih robota nazvanih Magnetodrones počet će liječiti šest vrsta raka, a Martel je postao njezin glavni tehnološki direktor.
Najprije na životinjama
Robotičar i mehatroničar dr. sc. Hongsoo Choi iz južnokorejskog instituta Daegu Gyeongbuk istražuje potencijal mikrorobota u prelasku krvno-moždane barijere koja štiti mozak od toksičnih tvari iz krvi. Jedan je od njegovih projekata mikrorobot magnet koji se intranazalno primjenjuje za isporuku matičnih stanica u mozak. Choi i njegovi kolege razvijaju i novu verziju cellbota, koja će biti dio pretkliničke studije, a već su razvili sintetičke mekane mikrorobote koji mogu oponašati bijele krvne stanice.
Mikroroboti za razliku od lijeka mogu proći kroz krvno-moždanu barijeru, što bi moglo ne samo omogućiti ciljane neurološke tretmane nego bi i pomoglo da se izbjegnu invazivne operacije. Iako je istraživanja koja se bave tom tehnologijom sve više, voditeljica u njemačkom Institutu za integrativne nanoznanosti IFW Dresden dr. Mariana Medina-Sánchez tvrdi da su znanstvenici sad usredotočeni na istraživanja medicinske primjene nanobota na životinjama.
Međutim, za razliku od pretkliničkih istraživanja provedenih u kontroliranoj okolini životinjski su organizmi složeniji, pa treba uzeti u obzir biokompatibilnost i razgradljivost uređaja u tijelu. Znanstvenici i ne očekuju da će svi njihovi pokusi i projekti odmah postići željene rezultate, ali poslužit će za nova istraživanja i unaprjeđivanje ‘servisera‘ tijela. Usprkos tomu što ih vode najbolje namjere, u vrtlogu tehnologije mogao bi se vrlo lako izgubiti čovjek kao slobodoumno misleće biće. Bože, pomozi nam!