Tehno
StoryEditor

Zabrana nanomaterijala: Najmanje 12 najmanjih čestica protjeruje se iz hrane i kozmetike

11. Lipanj 2022.
foto Shutterstock

Najsitnije čestice dodane hrani, kozmetici, lijekovima, pa i tkaninama – proslavljene nanočestice – izazivaju goleme probleme za čovjeka i planet. Trebale su poboljšati svijet, a ispostavilo se da neke onečišćuju okoliš i čak ih ni najmoderniji pročistači vode ne prepoznaju. Europska unija od kolovoza zato kani zabraniti nanočestice titanova dioksida u hrani (prepoznaju se na deklaracijama po oznaci E171), a najavila je i da će uskoro zabraniti primjenu 12 nanomaterijala u kozmetičkim proizvodima

Odzvonilo je opasnim nanočesticama titanova dioksida, aditiva E171, sastavnog dijela raznih vrsta hrane. Od kolovoza ove godine, prema odluci Europske komisije, prehrambena industrija u zemljama Europske unije ne smije titanov dioksid dodavati čokoladi, slasticama, juhama, umacima, gotovim jelima, hrani za kućne ljubimce…

Zabrana je posljedica višegodišnjeg istraživanja o njegovoj štetnosti za zdravlje. To nije prva zabrana, prije nekoliko godina titanov dioksid zabranjen je u Njemačkoj, a 2020. i u Francuskoj. No on se, osim u hrani, nalazi i u kozmetici, lijekovima i tkanini.

Pigment koji služi kao bjelilo u hrani upotrebljava se i kao stabilizator svjetla i bojilo u mnogim čvrstim i polukrutim farmaceutskim proizvodima te kao posvjetljivač i pigment za boju u kozmetičkim proizvodima. Netopiv je, u hrani se nalazi u obliku sitne staklaste prašine, a prema nekim istraživanjima na dan konzumiramo oko 100 bilijuna nanočestica titanova dioksida i najviše su mu izložena djeca.

Kidanje DNK-a

Iako rizik genotoksičnosti još u potpunosti nije procijenjen, prema izjavi Mageda Younesa, profesora sa sveučilišta u Tübingenu i predsjednika Stručnog povjerenstva Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) za prehrambene aditive i arome, Europska komisija zaključila je da se titanov dioksid više ne može smatrati sigurnim kao aditiv za hranu.

Još 2016. EFSA je preporučila provođenje toksikoloških studija na titanu dioksidu kako bi se odredio njegov maksimalni dnevni unos. Primjerice, studija na štakorima pokazala je da apsorbirane nanočestice titanova dioksida mogu povećati crijevnu upalu.

Također se raspravlja o kancerogenom potencijalu inhaliranog titanova dioksida, ali nema daljnjih studija koje bi to razjasnile. No stručnjaci su zaključili da su čestice titanova dioksida sposobne uzrokovati kidanje niti DNK-a i oštećenje kromosoma, ali isključene su mutacije gena uzrokovane time.

– Titanov dioksid upotrebljavao se dosad kao bojilo za hranu (E171) i, kao i kod svih boja za hranu, njegova tehnološka funkcija je učiniti hranu vizualno privlačnijom, dati boju hrani koja bi inače bila bezbojna ili vratiti joj izvorni izgled. Utječući na estetiku mnogih proizvoda hrane i pića, bijela je široko korištena boja. Budući da je titanov dioksid briljantno bijele nijanse i ima dobar učinak već u malim količinama, to je bilo najraširenije rješenje u prehrambenoj industriji – objašnjava dr. sc. Dario Lasić, voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost i kvalitetu hrane i predmeta opće uporabe Nastavnog zavoda za javno zdravstvo 'Dr. Andrija Štampar', koji provodi određivanje titanova dioksida u hrani i predmetima opće uporabe.

Akumuliranje u tijelu

Lasić pojašnjava da uzimajući u obzir sve dostupne znanstvene studije i podatke, na panelu o prehrambenim aditivima i aromama EFSA-e već je 2016. zaključeno da se titanov dioksid više ne može smatrati sigurnim kao aditiv u hrani, ali bilo je nedostataka u studijama.

Ključni element u donošenju tog zaključka je da nisu mogli isključiti zabrinutost zbog genotoksičnosti nakon konzumiranja čestica titanova dioksida. Iako je apsorpcija čestica titanova dioksida niska nakon oralnog uzimanja, one se mogu akumulirati u tijelu.

Naime, istraživanja su pokazala da se nanočestice (čestice veličine jedan do 100 nanomilimetara) TiO2 talože u stanicama, koje ih zbog njihove veličine ne mogu izbaciti, i u njima mogu uzrokovati jednostrane i dvostrane prekide DNK-a. Istraživanja na miševima pokazala su da se genetske promjene događaju već petog dana, što bi bio ekvivalent ljudskoj izloženosti u trajanju nešto manjoj od dvadeset mjeseci. Stoga je 6. svibnja 2021. EFSA potvrdila svoje ranije studije i izdala novo znanstveno mišljenje da se titanov dioksid više ne može smatrati sigurnim kao aditiv za hranu te je potrebno mijenjati EU regulativu.

Prema novoj uredbi EK, hrana i pića koji sadržavaju E171 mogu se staviti na tržište samo do 7. kolovoza 2022., na kojemu mogu ostati do datuma minimalne trajnosti ili roka uporabe. Nakon toga datuma E171 više neće biti zakonski dopušten za uporabu kao aditiv u hrani, u proizvodnji hrane ili pri uvozu na europsko tržište. Isto je i s hranom za životinje.

Industrijska praksa

No postoji li alternativa titanovu dioksidu? Prema Lasićevim riječima, današnje alternative bojila nisu dopuštene u primjeni za toliko širok raspon kategorija kao što je bio slučaj za titanov dioksid, a i bitno je naglasiti da njihova stabilnost varira od proizvoda do proizvoda.

– Uobičajene zamjene na tržištu kao što su rižin i kukuruzni škrob te kalcijev karbonat zahtijevaju mnogo veće količine korištenja u usporedbi s titanovim dioksidom i ne utječu samo na cijenu konačne formulacije, već najčešće negativno utječu i na teksturu krajnjeg proizvoda. Primjerice, rižin škrob može nepoželjno zgusnuti formulaciju, što rezultira štetnim učinkom na viskoznost. Druga opcija je kalcijev karbonat, koji osim svojstava izbjeljivanja osigurava dodatni izvor kalcija i ima prednost obogaćivanja hrane tim nutrijentom. S druge strane, kalcijev karbonat također može negativno utjecati na konzistenciju i teksturu konačnog proizvoda što, primjerice, u konditorskim proizvodima najčešće nije poželjno – napominje Lasić.

Tvrdi da je prehrambena industrija imala relativno kratak rok da bi odgovorila na izazove primjene zamjena koje nemaju istu učinkovitost aditiva. Ovisno o sastavu i željenim organoleptičkim osobinama, trebala je adekvatno prilagoditi tehnologiju proizvodnje u ovom prijelaznom razdoblju do početka primjene nove uredbe EK koja zabranjuje uporabu E171 u hrani. Srećom, najveća hrvatska prehrambena industrija Podravka ne dodaje titanov dioksid hrani.

– Podravka nema titanov dioksid u hrani niti se njime ikad koristila – odgovorili su na novinarski upit iz te kompanije.

Iako smo poslali više upita proizvođačima hrane, osim Podravke nitko nije odgovorio.

Opasno udisanje

Zasad se zabrana uporabe titanova dioksida ne odnosi samo na lijekove jer Europska medicinska agencija (EMA) nije zabranila njegovo korištenje da ne bi nastala nestašica lijekova. Ponovnu procjenu radit će za nekoliko godina, a od farmaceutske industrije očekuje se da će reformulirati lijekove koji sadržavaju titanov dioksid. No kad je riječ o kozmetici, EK je pripremio zabranu primjene dvanaest nanomaterijala u kozmetičkim proizvodima. Prema riječima dr. sc. Lidije Barušić, voditeljice Laboratorija za predmete opće uporabe Odjela za zdravstvenu ispravnost i kvalitetu hrane i predmeta opće uporabe NJZJ 'Dr. Andrija Štampar', titanov dioksid nalazi se u proizvodima za šminku, zaštitu od sunca, kosu i njegu kože.

– Prema uredbi o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa titanov dioksid razvrstava se kao karcinogena tvar druge kategorije ako se udiše. S obzirom na to da se karcinom pluća induciran titanovim dioksidom povezuje s udisanjem respirabilnih čestica titanova dioksida te zadržavanjem i slabom topljivošću tih čestica u plućima, prema Uredbi za kozmetiku 1223/2009, čl. 15, u kozmetičkim proizvodima zabranjena je uporaba tvari koje su razvrstane kao CMR tvari druge kategorije. Međutim, tvar razvrstana kao tvar druge kategorije može se upotrijebiti u kozmetičkim proizvodima ako ju je Znanstveni odbor za sigurnost potrošača EU (SCCS) ocijenio i ako je utvrdio da je sigurna za uporabu. U tom smislu donesene su izmjene vezane uz titanov dioksid – objašnjava Barušić.

Strogo određena kozmetika

Primjerice, procjena sigurnosti pokazala je da je uporaba pigmentnog titanova dioksida u puderu u prahu do maksimalne koncentracije od 25 posto u nanošenju šminke za lice sigurna. Budući da su kozmetički proizvodi ponajprije namijenjeni nanošenju na kožu, malo je vjerojatno da će ih se namjerno udahnuti, ali ovisno o vrsti proizvoda i načinu uporabe postoji mogućnost nenamjerne izloženosti udisanjem. Stoga je kod aerosola pod pritiskom, sprejeva za pumpanje i pudera u prahu gdje je riječ o malim česticama kojima potrošači mogu biti izloženi, a koje se mogu udisati, posebno kad je u pitanju nanooblik, određeno koliko svaki kozmetički proizvod može sadržavati titanova dioksida i kolike čistoće mora biti, kao i to da novi i postojeći kozmetički proizvodi moraju biti usklađeni s novim ograničenjima. 

04. srpanj 2022 04:25