U čemu je ključna razlika između najboljih kompanija i ostatka gospodarstva? Odgovor na ovo pitanje možete pronaći uz ovotjedni Lider, u dvojezičnoj hrvatsko-engleskoj publikaciji ‘500 najvećih‘ u kojoj na 156 stranica predstavljamo najbolje kompanije u Hrvatskoj.
Čarobna riječ je izvoz, a to posebno vrijedi za posljednjih deset godina, od ulaska Hrvatske u EU.
Prije 1. srpnja 2013. udjel izvoza u prihodima varirao je u ovisnosti o ekonomskim ciklusima, i nije bilo značajnije razlike između najboljih i ostalih kompanija. U vrijeme prosperiteta uvoz je rastao, kuna jačala (do srednjeg tečaja od 7,3 kuna za euro na kraju 2009.), da bi nakon toga počela slabiti (do 7,66 na kraju 2014.).
No, s ulaskom u EU situacija se promijenila. Otvaranjem jedinstvenog europskog tržišta od gotovo pola milijarde ljudi, izvoz je postao isplativiji. Još u 2013. godini 1000 najboljih u izvozu je ostvarivalo tek 14,7 posto prihoda, dok su ostali bili smjeliji sa 17 posto izvoznog udjela u prihodima. Od tada upravo izvoz počinje činiti razliku. Najprije su najbolje kompanije prema udjelu izvoza prestigle ostatak gospodarstva, a onda je razlika iz godine u godinu rasla (uz iznimku poremećaja u koroni). Većina tvrtki udjel izvoza dizala je sramežljivo, i lani je dostigla maksimum od 18,9 posto (čime je dostignut udjel iz 2017.).
Za to vrijeme među 1000 najboljih bilo je sve više izvoznika, koji su prošle godine podignuli udjel izvoza u prihodima na već respektabilnih 28,8 posto. Dakle, u deset godina 1000 najboljih promijenilo je udjel izvoza sa 14,7 posto na 28,9 posto, dok su ostali taj udjel povećao simbolično, sa 17 posto na 18,9 posto. U tih deset godina broj izvoznika (koji su izvezli roba i usluga makar i za jedan euro) narastao je sa 622 tvrtke na 760.
Među 240 ‘neizvoznika‘ je 25 banaka i osiguranja, koje ne izvoze, te 36 tvrtki iz tri sektora okrenutih mahom domaćem tržištu, sa simboličnim izvozom – nekretninski sektor, komunalci i vodoopskrba i odvodnja. Tako dolazimo do ipak relativno malog broja od 179 tvrtki koje ne izvoze, a sudjeluju u djelatnostima kod kojih je izvoz moguć. Inače, za 302 tvrtke može se reći da su prije svega izvoznici, jer izvan Hrvatske ostvaruju više od 50 posto prihoda.
Obično su intrigantni podaci o novim igračima u elitnome društvu. Od 102 nove tvrtke među 500 najboljih, čak je 61 povratnik, i 41 zaista nova tvrtka, koja je tu po prvi put. Zagrebački holding najveći je stvaratelj nove vrijednosti među povratnicima, jer je prošle godine poslovao pozitivno. Iz gubitka kojeg su iskazali u 2021. lani su izašli i Hrvatska kontrola zračne plovidbe, Tankerska next generation, Petrokemija, Porsche Zagreb, Crosco… Druga grupa povratnika povećala je NSV (prvenstveno kroz rast dobiti) na više od 7,12 milijuna eura, koliko ima 500. na listi, riječki IOLAP, u vlasništvu istoimene američke IT tvrtke, jedan od 41 ‘debitanta‘. Najbolja među njima je Energija projekt, tvrtka u vlasništvu koneskog Norinca, koja se plasirala na visoko 29. mjesto jer je proradio njen vjetropark iznad Senja, najveći u Hrvatskoj, snage 156 megawata. Prvi put su među 500 najboljih Bugatti Rimac, EON plin i Sunce hoteli (nakon što ih je od Jake Andabaka kupio Eagle Hills iz Ujedinjenih arapskih emirata i nakon restrukturiranja kompanija koja je prije preuzimanja poslovala sa svakim hotelom kao zasebnom tvrtkom). Tu je i podružnica kineskog CRBC-a, koja je sagradila Pelješki most, a ovog ljeta dobila je i novi veliki projekt vrijedan gotovo 75 milijuna eura za realizaciju prve faze Novog ulaza u Split.
Među novajlijama je Bjelin švedskog Hrvata Darka Pervana, koji ne raste samo na akvizicijama, nego u Ogulinu gradi i najveću svjetsku tvornicu drvenih podova, ali i još jedan domaći parketar – PPS Galeković. Iz istog sektora valja spomenuti i jedini obrt na listi, Stolariju i pilanu Ratković. No, ima i debitanata iz novih sektora, prvenstveno IT-a poput tvrtke Q i Photomata, a posebno bi mogao biti propulzivan prvi domaći viševalutni gotovinski novčanik Aircash, koji se reklamira kao jedini koji može prebaciti novac u Hrvatsku iz cijelog svijeta, pa i tamo gdje nema bankomata.