Uvidjevši prilike na tržištu, suosnivač Nanobita nedavno je pokrenuo novu gaming tvrtku, a u cijelu priču ubacit će – umjetnu inteligenciju
Nakon što su prodali najveću hrvatsku gaming kompaniju Nanobit švedskom Stillfrontu za 148 milijuna dolara, Alan Sumina praktički više nije morao raditi. Međutim, to mu nije bila opcija. Danas ponovno ulaže u gaming i pokrenuo je novu tvrtku, Zero One Games, koja će se, kao i Nanobit, baviti razvojem mobilnih igara.
Ove godine sjedi i u žiriju izbora za EY poduzetnika godine, natjecanja na kojem su on i drugi suosnivač Nanobita Zoran Vučinić prije točno deset godina proglašeni prvim dobitnicima te nagrade u Hrvatskoj. Bilo je to u trenutku kada su Nanobit i domaća gaming industrija doživljavali ogroman uzlet, koji je kulminirao prodajom kompanije 2020. godine. Njihova je priča bila inspiracija mnogim mladim entuzijastima da se okušaju u poduzetništvu i razvoju videoigara te je dokazala da je gaming ozbiljan biznis. U razgovoru nam Sumina otkriva zašto se odlučio vratiti gamingu, čime se bavio u međuvremenu i kako danas gleda na domaću gaming scenu.
Nakon prodaje Nanobita prije nekoliko godina, sada ste pokrenuli novu tvrtku. Možete li nam reći nešto više o tome zašto ste se odlučili vratiti u svijet gaminga?
– Kažu da je potrebno 10 tisuća sati ili 10 godina rada u određenom području da postanete ekspert. Bilo bi pretenciozno reći za sebe da sam ekspert, no smatram da mogu okupiti tim ljudi, prepoznati talente i potrebe tržišta te razviti proizvode u pojedinim nišama gaminga bolje nego u drugima o kojima nemam pojma. Gaming jest specifičan, ali ja na gaming gledam kao nišno područje IT-ja, kao B2C razvoj proizvoda i veseli me rad u tom području. Pogotovo sada kada smo na pragu nove revolucije, AI revolucije.
Kakve će igre proizvoditi vaša nova tvrtka?
– Eksperimentiramo s nekoliko koncepata, radi se o mobilnim igrama. Prerano je još reći kakve će točno biti igre, no pokušavamo ubaciti umjetnu inteligenciju, ne samo kao pomoć pri izradi igre, već kao sastavni dio igraćeg iskustva. Vidjet ćemo kako će to na kraju ispasti i kako će tržište prihvatiti, ali svakako je uzbudljivo.
U koje ste sve tvrtke uložili do sada putem Trimeta ulaganja?
– Najveće pojedinačno ulaganje jest u Futura Partners grupu kroz koju smo, zajedno s drugim partnerima, kupili Polikliniku Sintezu i sada najnovije Polikliniku Bagatin te planiramo još mnoge druge akvizicije u sektoru zdravstva i šire. Bila su tu još neka druga ulaganja od kojih sam odustao, poput ulaganja u izgradnju solarnih elektrana. Razmatram još ulaganja u određene komercijalne nekretnine.
Niste mogli ulagati u gaming kompanije, zbog ugovora o prodaji Nanobita. Međutim, čujemo da ponovno ulažete u gaming kompanije. Kako?
– Nisam mogao tri godine koliko je trajao non-compete agreement. On je istekao, uskoro će pet godina od prodaje Nanobita. Brzo vrijeme prođe. No nije da ulažem u gaming kompanije, ulažem isključivo u svoju tvrtku gdje sam okupio ljude s kojima sam radio prije i manje-više znam što mogu očekivati te sam operativno uključen u sve odluke.
Čime ste se još bavili u međuvremenu, od izlaska iz Nanobita?
– U međuvremenu sam putovao, bavio se uređenjem nekretnina, a imao sam i period u kojem nisam radio praktički ništa. Ipak, to nije dugo trajalo – otprilike devet mjeseci – jer mi je vrlo brzo postalo dosadno. Moja nova tvrtka nastala je upravo zato što su se u pravom trenutku poklopile sve kockice i jer sam imao priliku okupiti tim ljudi s kojima želim raditi te sam, naravno, uvidio prilike na tržištu.
Kako ocjenjujete trenutnu situaciju gaming industrije u Hrvatskoj? Što hrvatskim studijima ide dobro, a na čemu još trebaju raditi?
– Gaming je specifičan jer se nalazi na svojevrsnom raskrižju između industrije zabave i IT sektora. Moj dojam je da u ovoj industriji ima mnogo entuzijasta koji smatraju da će, zato što vole i puno igraju igre, automatski znati i napraviti kvalitetnu igru, često zanemarujući realne potrebe tržišta. Isto tako, primjećujem da se nerijetko podcjenjuje kompleksnost razvoja igara – mnogi smatraju da moraju stvoriti nešto potpuno revolucionarno kako bi uspjeli, što nije točno. Prevelik naglasak stavlja se na ideju, dok se realizacija, koja je daleko zahtjevniji dio procesa, često zanemaruje. Ideju može imati svatko, ali put od ideje do gotovog proizvoda dugotrajan je i zahtjeva značajne resurse, kvalitetne ljude i mnogo uloženog rada.
Ipak, gledajući općenito, pozitivno je što danas postoji puno ozbiljnija percepcija gaminga nego prije desetak godina. Šira poslovna zajednica prepoznala je gaming kao potencijalno vrlo profitabilan i perspektivan biznis. Vjerujem da su uspjeh Nanobita i naša pobjeda na izboru za EY Poduzetnika godine pridonijeli mijenjanju te percepcije, što se kasnije jasno odrazilo i kroz prodaju tvrtke, odnosno postignutu valuaciju koja je tada bila jedna od najvećih u IT sektoru.
S obzirom na iskustvo s Nanobitom, što biste rekli da je danas najveći izazov za gaming tvrtke u Hrvatskoj?
– Možda je trenutno najveći izazov činjenica da cijeli IT sektor prolazi kroz razdoblje određene stagnacije, što se odražava i na gaming industriju. Stope rasta kojima smo svjedočili prije nekoliko godina više nisu realne, što se izravno odrazilo na investicijsku klimu – financiranje novih projekata danas je znatno izazovnije. Međutim, situacija nije bez perspektive; vjerujem da je riječ o privremenom ciklusu te da će se tržište ponovno pokrenuti, a za nekoliko godina ponovno ćemo vidjeti niz novih, uspješnih studija i projekata.
Bili ste prvi dobitnik nagrade EY Poduzetnik godine u Hrvatskoj. Koliko je ta nagrada tada pomogla vama i Nanobitu te kako danas gledate na to priznanje?
– Budući da smo primarno orijentirani na B2C tržište, nismo osjetili izravan učinak u vidu povećanja prodaje. Međutim, benefiti su se itekako osjetili na više drugih razina. Prije svega, gaming industrija je počela dobivati zasluženu pozornost u javnosti – više se ne promatra kao hobi nekolicine entuzijasta iz podruma, već kao ozbiljan sektor u kojem djeluju profesionalne kompanije s konkretnim prihodima i profitabilnošću. Osim toga, takve prilike otvaraju vrata brojnim novim poznanstvima i suradnjama. Kroz networking smo upoznali ljude iz drugih industrija, razmijenili ideje i naučili mnogo toga što smo kasnije u nekim segmentima i primjenili u vlastitoj tvrtki. I ove godine sam u žiriju EY Poduzetnika godine. Veselim se upoznati nove kandidate i pozivam sve zainteresirane da se prijave do 18. svibnja.
