- Nisam savjetnik niti M&A ekspert, ali prodaja tvrtke uvijek je jedna od mogućih exit strategija. Moje iskustvo s time je dosta različito od iskustava mlađih poduzetnika i to je sasvim normalno jer sam tvrtku osnovao u ekstremna vremena. Kada je osnovana Hrvatska, ja sam osnovao svoju tvrtku. To je bilo doba bez interneta i mobitela, nije postojao ni financijski sustav ni pojam startupa.
Bilo je vrlo teško postati poduzetnik. Jedina prednost je bila to što se s 200 eura mogla otvoriti firma. Školovani sam nuklearni fizičar i ta enormna količina znanja ‘91. kad sam izašao iz sustava mi apsolutno nije pomogla da postanem poduzetnik. U tom trenutku, jedino što sam znao i u čemu sam bio dobar bilo je programiranje jer je za svaki izračun u nuklearnoj fizici potrebno puno kalkulacije - rekao je Ante Mandić, osnivač tvrtke IN2, u sklopu nedavne konferencije ‘Iskustvo nikada ne zastarijeva‘ u organizaciji SENTOR-a i Hrvatske udruge poslodavaca.
Komentirajući koliko se poduzetništvo promijenilo kroz godine, Mandić je publiku nasmijao rekavši kako u novom svijetu startupizacije sebe naziva ‘stari up‘. Kada je postao mentor u sklopu SENTOR-a, razmišljao je kako bi bilo lijepo da je u svoje vrijeme i sam imao mentora koji mu daje informacije i pomaže i prisjetio se početaka svojeg poduzetničkog puta.
Ni vrhunski konzultanti nisu bili od pomoći
- U prvih godinu dana profesionalne karijere, radeći u jednoj firmi, naučio sam kako ne treba raditi i to mi je zaista pomoglo u biznisu. S ničime nisam žurio. Tek nakon deset godina poduzetništva sam saznao da firma može imati neku vrijednost i kada je došao prvi čovjek koji bi kupio firmu to me zaista začudilo - objasnio je Mandić kroz šalu, ali su njegove riječi vrlo brzo postale ozbiljne.
Naime, Mandića je tada prvi puta počelo zanimati što je to vrijednost kompanije i počeo je to intenzivno proučavati. Toliko je dobro to naučio da je 2007. godine akvizirao prvu kompaniju. Bila je to prva situacija da je uspio dobiti novac od banke, što je za softversku tvrtku tada bilo neobično jer je za kredit uvijek bio potreban nekretninski kapital.
- Kad sam razmišljao o tome je li IN2 obiteljska tvrtka, shvatili smo da nije. Postali smo previše veliki i složeni, 12 tvrtki u grupaciji. To je prilično kompleksan sustav i moja se djeca nisu usudila preuzeti ga. Gledao sam što učiniti dalje, a onda je od Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) došla ponuda da nas pripreme za izlazak na burzu.
Poslali su zaista vrhunskog konzultanta s odličnim životopisom da prođe s nama kroz cijeli taj proces. Nakon drugog sastanka rekao je da nam ne može pomoći jer uopće ne razumije kako poslujemo. ‘Da ste u Silicijskoj dolini našao bi vam financiranje, ali u ovakvom okruženju je to nemoguće‘ rekao nam je konzultant - prepričao je Mandić.
Dodao je da IN2 nikada nije tražio kupce, nego su oni njih stalno kontaktirali. Bila je to dobra karakteristika, kaže Mandić, jer su tako znali da rade zaista dobar posao. Tako je 2018. godine IN2 prodan kanadskom Constellation Softwareu. Iako nisu objavljeni financijski detalji transakcije, na IT tržištu se tada procjenjivalo da je ukupna vrijednost IN2 veća od 25 milijuna eura.
- Prodaja tvrtke je značajna odluka. Važno je bitno je biti informiran, pripremljen i emocionalno spreman za proces i njegove posljedice - zaključio je Mandić.