‘;
Budućnost gradova u kojima vrijedi živjeti leži u renovaciji, prilagodljivosti i povratku visokoj arhitektonskoj kvaliteti, a ne kratkoročnoj učinkovitosti
Pod nazivom ‘pametni‘ u pojmu ‘pametni gradovi‘ (engl. smart cities) – obično se podrazumijeva bolja integracija tehnologija u gradnji, posebno u vezi s prikupljanjem i analizom podataka s pomoću sustava interneta stvari (eng. IoT), te održivost i učinkovitost koja se ogleda ponajprije u energetskim uštedama i rješenjima za moderne zahtjeve u odlaganju i ponovnoj uporabi otpada.
Međutim, pametna može biti i gradnja, ali i razgradnja zgrada, te također i praćenje vijeka građevine sustavima tzv. digitalnih blizanaca koji upraviteljima u tri dimenzije mogu pokazati što i kako treba servisirati, zamijeniti, popraviti. Arhitekt i menadžer Dominik Philipp, jedan od govornika na skorašnjoj Liderovoj konferenciji ‘Smart Cities‘, koja se održava 18. ožujka u Zagrebu, ima bogato iskustvo u održivoj gradnji i digitalnoj transformaciji.
Glavni je izvršni direktor i partner u arhitektonskoj tvrtki Dietrich Untertrifaller Architekten koja ima utjecaja ne samo u Austriji, nego i u Europi. U svojem radu jako se oslanja na digitalizaciju, prije svega na BIM (engl. building information modeling – informacijski model građevine), a pri gradnji zagovara i uporabu nekih materijala koje su urbana središta već pomalo zaboravila, poput drva. Da, i drvo može biti itekako korisno u pametnim zgradama i gradovima, jer doprinosi smanjenju emisije CO2 i omogućava lakše rastavljanje i recikliranje zgrada. Potonje je ideal kojem teži ovaj arhitekt. Naime, on smatra da bi zgrade trebale biti toliko fleksibilne da se, kad im istekne životni vijek, mogu lako rastaviti, umjesto da se sruše. S Philippom razgovarali smo o tome i drugim temama povezanima s pametnom gradnjom.
Po vašem mišljenju, koji su najvažniji ciljevi urbanog planiranja u bliskoj budućnosti? Kako arhitekti mogu doprinijeti postizanju tih ciljeva?
Ključni ciljevi uključuju razvoj održivih susjedstava koja smanjuju ovisnost o automobilima, promicanje društvene interakcije u zajedničkim prostorima i implementaciju klimatski prihvatljivih metoda gradnje. Arhitekti pridonose projektiranjem prilagodljivih, ekološki prihvatljivih struktura koje promiču učinkovitost resursa na razini cijelog grada.
Kakav je za vas grad u kojemu vrijedi živjeti? Kako biste zamislili taj grad?
Grad u kojem vrijedi živjeti multifunkcionalan je, održiv i inkluzivan. Povijesno gledano, četvrti iz vilhelminskog razdoblja integrirale su stanovanje, rad, obrazovanje, slobodno vrijeme i kulturu kako bi stvorile živahna urbana okruženja. Želimo oživjeti taj model u suvremenom kontekstu. S porastom rada na daljinu, stanovanje i rad mogu se ponovno povezati coworking prostorima u prizemljima ili paviljonima u dvorištima, smanjujući promet i jačajući veze u susjedstvu. Maloprodaja i restorani trebali bi se ponovno integrirati u stambena područja kako bi se stvorile živahne i sigurne ulice. Javne površine trebaju biti više od funkcionalnih; trebaju biti mjesta za komunikaciju, interakciju i opuštanje. Umjesto urbanog dizajna vođenog učinkovitošću, manji zeleni prostori i vrtovi stanara mogu poticati individualnost i angažman zajednice. Prioritetom izrade, trajnih materijala i fleksibilnog urbanog dizajna osiguravamo održivost i ekonomsku održivost. Budućnost gradova u kojima vrijedi živjeti leži u renovaciji, prilagodljivosti i povratku visokoj arhitektonskoj kvaliteti, a ne kratkoročnoj učinkovitosti.
Kad promišljate projekte na kojima radite, kako uspostavljate odnos ravnoteže između želja investitora i potreba građana i drugih korisnika kojima su namijenjeni prostori koji će se graditi? Birate li možda klijente na način da lakše uspostavite tu ravnotežu i koji su više senzibilizirani za potrebe korisnika?
Duboko razumijemo ekonomske i strateške ciljeve naših investitora koji nastoje stvoriti visokokvalitetne stambene prostore i jake zajednice, a ne samo maksimizirati kratkoročne profite. Oni prepoznaju da održiv, korisnički orijentiran dizajn potiče lojalnost stanara, smanjuje troškove održavanja, smanjuje fluktuaciju te minimizira praznine. Umjesto da se fokusiraju na niskobudžetnu gradnju, prioritet im je dugoročno stanovanje u dobro planiranim, visokokvalitetnim četvrtima. Tu ravnotežu postižemo uključivanjem zajednica u ranoj fazi procesa, dizajniranjem fleksibilnih, prilagodljivih prostora i integriranjem živahnih javnih prostora u prizemlju, kao što je to slučaj u projektima poput KuKu23 u Beču.
Kako uopće utvrđujete potrebe korisnika? Zgrade koje se grade danas neće se završiti odmah, a i kad budu završene, trajat će i upotrebljavat će se desetljećima. Kako utvrditi te potrebe za budućnost?
Naš pristup osigurava da zgrade ostanu prilagodljive i resursno učinkovite tijekom svog vijeka. U početku su naše strukture projektirane za fleksibilnu upotrebu, omogućuju unutarnje promjene bez većih intervencija. Kad unutarnje prilagodbe više nisu moguće, sama struktura mora biti fleksibilna, tj. mora se moći potpuno demontirati, a ne rušiti. Naš modularni sustav gradnje primijenjen u velikom njemačkom gradu to omogućuje. Zahvaljujući centraliziranoj digitalnoj serverskoj strukturi grad uvijek ima ažurirane informacije o svojim građevinskim komponentama: gdje se nalaze i kada se mogu demontirati te ponovno upotrebljavati. Taj pristup osigurava da možemo odgovoriti na buduće promjene bez rušenja zgrada i rasipanja vrijednih materijala. Projektiranjem reverzibilnih i kružnih građevinskih sustava udaljavamo se od tradicionalnog linearnog modela gradnje i rušenja te umjesto toga stvaramo urbani resursni depo koji minimizira otpad i maksimira dugoročnu održivost.
Koliko je važna suradnja s lokalnom zajednicom u vašim projektima? Možete li opisati primjer u kojem je zajednica znatno utjecala na konačni dizajn ili funkcionalnost projekta?
Suradnja sa zajednicom ključna je za osiguranje prihvaćanja i dugoročne upotrebljivosti. U projektima kao što je KuKu23 aktivno smo surađivali s lokalnim dionicima kako bismo integrirali kulturne i društvene prostore koji jačaju identitet i duh zajednice. Angažiranje stanovnika u fazi dizajna vodi do inkluzivnijih javnih prostora koji zrcale lokalne potrebe i vrijednosti.
Na koji je način moguće pomiriti suvremene održive arhitektonske projekte i neprekidnu potražnju za stambenim i poslovnim prostorima u Europi prouzročenu rastom ekonomije i priljevom prijeko potrebnih stranih radnika? Bojite li se getoizacije stranaca u europskim gradovima? To može biti neizbježno zbog njihove ekonomske situacije, ne samo kulturne. Mogu li suvremena arhitektura i građevine olakšati integraciju stranaca?
To nije samo arhitektonski izazov nego i politički i urbanistički. Gradovi poput Beča aktivno se bore protiv getoizacije socijalnim stanovanjem, tako osiguravaju socijalnu raznolikost i integraciju. Taj model zagovara uravnoteženu urbanu mješavinu i pridonosi rangiranju Beča kao jednog od najpoželjnijih gradova za život na svijetu. Održiva arhitektura ima ključnu ulogu promičući stanovanje za različite prihode, raznolike javne prostore, fleksibilne stambene modele i blizinu stambenih i radnih područja. Projekti poput Supergrätzla pokazuju kako promišljeno urbanističko planiranje i visokokvalitetan dizajn mogu spriječiti segregaciju i stvoriti jake, inkluzivne zajednice.
Cijeli intervju pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.