Članovima Udruge (pre)dugo je trebalo da shvate kako je osnivanje zadruge njihov interes. Godinu dana nakon što su to 2019. napokon napravili dobili su status proizvođačke organizacije, osmišljen da bi mali poljoprivrednici imali organiziraniji pristup tržištu EU te tako mogli zajednički nastupati prema dobavljačima i trgovačkim lancima, a i lakše povući novac iz europskih fondova
Zadruga Baby Beef logičan je nastavak suradnje članova Udruge za tov i uzgoj junadi Baby Beef. Čak bismo rekli da je ljudima povezanim u Udrugu osnovanu 2000. dugo trebalo da se organiziraju u Zadrugu osnovanu 2019. I to opet ne svi. Naime, Udruga okuplja 330 OPG-ova i tvrtki, a tek ih se 21 odlučio za Zadrugu. Dobra je stvar pak da je Zadruga dobila status proizvođačke organizacije.
Upravitelj Zadruge je Željko Jurkin, čovjek koji je dugo u poljoprivrednom i prehrambenom biznisu, a ujedno u Udruzi obavlja poslove poslovnog tajnika. No nema sumnje da je među najjačim igračima u objema pričama Zvonimir Širjan, koji je predsjednik Udruge i najveći tovljač u Zadruzi – na godinu ima 16 tisuća grla u tovu i ostvaruje prihod od 200 milijuna kuna (prema računici da jedno grlo vrijedi 12 tisuća kuna).
Stočarstvo Raič drugo je prema snazi, s deset tisuća grla u tovu na godinu i prihodima od 120 milijuna kuna, a vlasnik je Toni Raič, inače drugi čovjek u Udruzi. U prvih pet u Zadruzi su još tvrtka Krnjak (7000 grla i 84 milijuna kuna prihoda), u kojoj stočarski dio vodi direktor Tomislav Tomac, PP Ivanec (direktor Branko Putarek) i Natura Beef (vlasnik i direktor Mladen Kušeković), koji imaju po 1500 grla i 18 milijuna kuna prihoda.
Širjan primjerice ima farme u Kusijevcu kod Križevaca i u Donjem Šarampovu pokraj Ivanić-Grada, a najveći domaći kupci su mu PIK Vrbovec i Vajda. Polovicu proizvodnje izvozi, a Bjelovarčanin Raič izvozi 60 posto, podjednako u Italiju i zemlje Magreba (uglavnom u Libiju, unatoč nestabilnosti te zemlje). Krnjak se osim govedarstvom bavi i mljekarstvom, svinjogojstvom, ratarstvom, ima silose... Lanjski mu je ukupni prihod iznosio 200 milijuna kuna, a junad PP Ivanca tovi se u vlastitom tovilištu u Maruševcu te kod kooperanata na području Krapinsko-zagorske, Varaždinske, Međimurske, Koprivničko-križevačke te Bjelovarsko-bilogorske županije.
Vlasnik Natura Beefa Kušeković u stočarstvo je ušao nakon što je razvio biznis zastupstva automobila, najmlađi je poljoprivrednik među njima, ali dosta ulaže, prati stočarski biznis i već je ušao, da tako kažemo, u veliku petorku.
Pet najvećih na godinu ukupno utovi 36 tisuća grla, 21 član Zadruge ima ukupno oko 39 tisuća grla, ali, kaže Jurkin, jedva i pet posto te stoke proda se preko Zadruge. Razlog je, objašnjava, što se i ono malo stoke koliko se proda na domaćem tržištu plasira individualno zbog odnosa koje su pojedini tovljači izgradili tijekom posljednjih desetak godina. Upravo zbog toga se ukupan broj grla u Zadruzi kreće zapravo oko tisuću, što potvrđuje i lanjski prihod Zadruge od deset milijuna kuna. Ilustracije radi, ukupan godišnji broj grla u Udruzi je 120 tisuća, a njezini članovi ostvare više od milijardu kuna prihoda na godinu.
Usprkos svemu, svejedno je li netko član Zadruge ili nije, u posljednje su dvije godine u tovu zabilježeni gubici, ali zahvaljujući tome što se OPG-ovi i tvrtke bave i drugim djelatnostima, poslovanje su završavali s minimalnom dobiti. Dobar dio junadi tovljači prodaju domaćim prerađivačima, nešto i sami prerađuju, ali polovica se izvozi. Najviše žive stoke u zemlje Bliskog istoka i mesa u Italiju, što je 2020. bilo znatno smanjeno zbog lockdowna.
Ministarstvo kupuje vrijeme
Međutim, pandemija je samo jedan od razloga stvaranja gubitaka, čak i manji. Prema kalkulaciji Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek (FAZOS), koju je naručila Hrvatska poljoprivredna komora, gubici su nastali zbog enormnog povećanja cijena inputa za tov (stočna hrana, gorivo, radna snaga, umjetna gnojiva) i nemogućnosti sektora da na tržištu stoke ostvari cijene junadi koje bi taj trend bar približno pratile. Po junetu gubitak je između 1600 i 3200 kuna, ovisno koliko hrane za stoku sami proizvode, a koliko kupuju na tržištu.
Problem je i u tome što stočarima konstantno nedostaje zemlje za proizvodnju stočne hrane i ispašu pa je moraju kupovati, a Zakon o poljoprivrednom zemljištu u tom smislu ne ide im na ruku jer nemaju prioritet. Jurkin kaže da je više od 60 posto stočne hrane kupljeno. Koliko je situacija teška pokazuju i podaci koje je na prošlotjednoj sjednici Skupštine Udruge Baby Beef iznio njezin predsjednik Širjan. Rekao je da je gubitak u sektoru tijekom ove jeseni dosegnuo otprilike 300 milijuna kuna, a nastave li se negativni trendovi u sljedećoj godini, pad proizvodnje bez ozbiljne intervencije u sektor tovnoga govedarstva mogao biti i do 60 posto. Samo je realni pad punjenja štala u prvih šest mjeseci ove godine bio veći od deset posto, a kako vrijeme odmiče bio je sve veći.
Savjetodavna služba Ministarstva poljoprivrede uskladila je pak metodologiju s FAZOS-ovom i dobila slične rezultate, na temelju kojih bi se moglo pomoći tovljačima junadi, ali, napominje Jurkin, ministrica Marija Vučković vratila je cijeli proces na početak obvezavši Upravu za međunarodne odnose da izradi novu kalkulaciju.
– Analitičari te uprave izašli su s novom kalkulacijom koja nema nikakvu realnu podlogu u stvarnim događajima na terenu. Nakon što su proizvođači argumentirano ukazali na nelogičnosti te kalkulacije, ministrica je rekla da će provjeriti i ispraviti ako su pogriješili. To je samo kupovanje vremena i odugovlačenje s donošenjem bilo kakvih mjera za pomoć tovljačima junadi. Čak je Ministarstvo ovog ljeta tovljačima uskratilo potporu za oporavak i konkurentnost, koja je isplaćena ostalim stočarskim sektorima – napominje Jurkin.
Kao što je navedeno, stalan nedostatak poljoprivrednog zemljišta također utječe na konkurentnost tovljača junadi, a dodatni će problem nastati i za dio državnoga poljoprivrednog zemljišta koje sada imaju u zakupu jer dosta ugovora istječe sljedeće godine. To znači da bi mnogi tovljači mogli ostati bez dijela zemlje u posjedu zato što je novim zakonom lokalnim samoupravama omogućeno da utvrde nove maksimume po gospodarstvu. To znači da mogu i smanjiti maksimalnu površinu zemlje koja se može dati u zakup OPG-u ili tvrtki, a dodatna otegotna okolnost je i što u izračun maksimuma ulazi i zemljište koje nije predmet natječaja.
Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.