Cijena nafte u padu, plina u porastu, vodeće zemlje svijeta muči problem prevelikog duga

Iza nas je još jedan tjedan u kojem su cijene gotovo svih značajnijih burzovnih roba bile u padu na tjednoj razini, u rangu od minimalne korekcije do značajnog pada. Cijena nafte, kao najznačajnije svjetske burzovne robe u protekla dva tjedna pala je gotovo 15 posto te se ponovno trguje na razinama ispod 90 $/bbl na Brentu. Nakon što je bio u padu, američki dolar je ponovno blago ojačao. Trenutno se dolarov indeks kreće oko razine 107-108, a odnos eura i dolara na razini je od 1,0237 (u jednom trenutku prošlog tjedna dolar je oslabio na razinu od 1,04).

Zadnja dva tjedna svjedočimo padu većine burzovnih roba, kako energije, tako i poljoprivrednih roba. Rezultati izbora u SAD-u podržavaju dijalog s Rusijom, izvozni koridor iz Ukrajine se nastavlja, a sve više svjetskih lidera (uključujući ruske i ukrajinske) u svojim porukama koriste riječ ‘mir‘. Trend rasta burzovnih roba, koji je započeo još u ljeto 2019., polako je utihnuo. Je li ovo početak pada cijena? Možda je još rano za to potvrditi, ali vrlo moguće.

Da bi cijene burzovnih roba rasle, negativne, odnosno bullish vijesti su potrebne u kontinuitetu, gotovo svakodnevno. U suprotnom, tržište taj rizik brzo ukalkulira u cijenu i prihvati takvo stanje kao novo okruženje. Rat i situacija u Ukrajini postali su novo normalno stanje na koje smo se pomalo već i navikli (kako mi ljudi, tako i tržišta). Daljnja vojna eskalacija polako napušta scenu, no daleko od toga da će nestati, jer dio sila želi vojnu eskalaciju i činio je i činit će sve da do nje dođe.

Situacija u Poljskoj najbolje pokazuje koliko malo treba da dođe do preokreta. Isto tako, ne smijemo zanemariti i recesiju koja je pred nama. Predvođena padom industrijske proizvodnje u Njemačkoj, EK predviđa da će eurozona ući u recesiju ovaj kvartal, koja će trajati najmanje do kraja prvog kvartala iduće godine.

I u SAD-u zbog inflacije i rasta kamatnih stopa, kompanije u raznim sektorima (no najviše tehnološki sektor) otpuštaju zaposlenike i to ponajviše srednji menadžment. Financial Times piše kako su dućani i skladišta diljem SAD-a i Europe pretrpani zalihama zbog usporavanja potrošnje. U listopadu, nove narudžbe za proizvode iz Kine pale su i do 50 posto. Povrh toga, kineska politika nulte stope tolerenacije na Covid još uvijek čini izglede za proizvodnju i potrošnju krhkima, ne samo za Kinu već i globalno.

Problem duga

Makroekonomski gledano, problem duga i dalje ostaje. Četiri vodeće zemlje svijeta – SAD, Kina, Velika Britanija i Japan – su u ekstremnim uvijetima po tom pitanju. Ako se ta nenormalna masa dugova na restrukturira, ako se ne obezvrijedi kapitalistički sustav, globalno gospodarstvo će doživjeti kolaps.

Rješenje ovog problema je već odlučeno i povijesno gledano najkorištenije i najučinkovitije, a to je promjena valute. Ne zna se još samo kada će se to dogoditi. Poanta je kako će se to dogoditi. Hiperinflacija u SAD-u i stagflacija u EU očito nisu bile dovoljne da stvore dovoljno duboku krizu da se dogodi promjena. Gospodarstvo je općenito pokazalo izvanrednu otpornost.

Posljednjih mjeseci financijske krize su se umnožile. Stečaj institucije, banke, mirovinskog fonda ili slično mogao bi biti okidač za pojavu CBDC-a (Central Bank Digital Currency). Stoga ono što nije uspjela hiperinflacija, mogla bi napraviti financijska kriza koja bi dovela do oštrog pada cijena.

Povijesno gledano, ova situacija najsličnija je period između 1915. i 1945. sa španjolskom gripom i krizom iz 1929. Do sada smo već imali pandemiju i rat. Ovoga puta bi sve skupa moglo trajati puno kraće, možda samo ovo desetljeće, a nakon što se dug restrukturira, novi gospodarski ciklus može ponovno započeti.

– Možemo govoriti o multi-krizi: ekonomskoj, političkoj, ekološkoj i institucionalnoj. Ono s čime se suočavamo je duboko, sustavno i strukturno restrukturiranje našeg svijeta. Trebat će vremena i svijet će izgledati drugačije nakon što prođemo kroz ovaj process tranzicije – rekao je Klaus Schwab, osnivač World Economic Foruma, na prošlotjednom samitu G-20.

Nafta u padu, plin u porastu

Cijena nafte na Brentu je ispod 87$/bbl, ponajviše zbog zabrinutosti u gospodarski rast i potražnju u periodu pred nama. U Kini ponovno raste broj zaraženih, što samo pojačava strah od skorog povratka kineske potražnje na tržištima. Dodatno, zbog recesije će vjerojatno pasti potražnja i ostalih zemalja.

Jedina protuteža je neizvjesna i ograničena ponuda pred dolazak zime na sjevernoj hemisferi, gdje se ne očekuje od OPEC+ članica da povećaju proizvodnju nafte i s EU koja od početka prosinca zabranjuje uvoz nafte iz Rusije.

Dok je cijena nafte u padu, cijena plina u zadnja dva tjedna je u porastu 10-ak posto. Trenutno je cijena plina oko 118 €/MWh na TTF, značajno manje od vrhunca iz kolovoza, ali i dalje tri puta veće od prosjeka u posljednjih pet godina. Prošlog tjedna rezerve plina u EU bile su na 95 posto, zbog izrazito povoljnog vremena u listopadu i studenom.

Rusija je predstavila Turskoj ideju da se stvori plinski hub u Turskoj, gdje bi se preusmjerio plin koji je prije išao kroz Sjeverni tok prema Europi. Tako bi Rusija prodavala plin Turskoj, Turska Italiji, a Italija dalje prema Francuskoj i Njemačkoj. Tako bi osim Turske, najviše koristi od svega imala Italija, lojalni saveznik anglo-amerikancima još od Drugog svjetskog rata.

Blagi pad agri robe

Izvozni koridor iz Ukrajine je produžen za dodatnih 120 dana, što je glavna vijest iz agri svijeta. Međutim, o tome se već danima špekuliralo, pa su u posljednja dva tjedna cijene većine agri roba pale, od žitarica, preko uljarica do ulja. U petak su se cijene malo stabilizirale, no tjedan započinjemo s blagim padom jer su robe još uvijek izložene mnogim eksternim faktorima.

Tržište je na klackalici između straha od ekonomskog usporavanja i pada potražnje te donekle bullish fundamenata kod žitarica. Cijena pšenice u SAD-u je pala prvenstveno zbog slabljenja dolara. U Europi također pad cijene pšenice zbog kretanja eura, slabije konkurentnosti na globalnim tržištima te dogovora oko izvoznog koridora u Ukrajini.

Kukuruz je u SAD-u podržan dijelomično zbog velike izvozne potražnje, dok u Europi cijena pada jer je na mnoge destinacije došao jeftiniji ukrajinski kukuruz kojim je pokrivena spot potražnja te zbog neizvjesne buduće potražnje. Tehnički gledano, žitarice i na CBOT-u i na MATIF-u imaju negativni potencijal.

Kod soje, mnogo toga će ovisiti o vremenu u Južnoj Americi, potražnji Kine za sojinim zrnom i potražnji za uljima (za proizvodnju obnovljive energije) u SAD-u. Za sada, tehnički gledano, sojin kompleks ima negativan potencijal.

Na CBOT-u je cijena kukuruza nešto iznad 6,5 $/bu, cijena pšenice je pala ispod 8 $/bu, dok je cijena soje i dalje iznad 14$/bu. Na MATIF-u pšenica i dalje iznad 320 €/t, a kukuruz iznad 300 €/t.

Proizvodnja pšenice u EU kreće se na razini 126 do 128 milijuna tona, nešto blago ispod proizvodnje prošle godine. Procjena proizvodnje kukuruza kreće se od 50 do 55 milijuna tona, značajno manje od 70 milijuna tona proizvedenog prošle godine. Najveći pad proizvodnje kukuruza ima Mađarska, više od 50 posto.

U Ukrajini jesenska sjetva manja za 30 posto. U Australiji, urod će količinski biti odličan, ali kiše i poplave smanjuju kvalitetu pšenice iz mlinske u stočnu. U Brazilu se očekuje preko 150 milijuna tona soje, ali će zato proizvodnja u Argentini biti dosta manja, jer će tamošnji proizvođači zasijati i do milijun hektara manje soje od petogodišnjeg prosjeka.

Prema IGC-u, potrošnja agri burzovne robe za sezonu 2022./2023. procjenjena je na 2,2 milijarde tona, 1 posto manje nego prošle sezone. Mala redukcija, ali prva još od sezone 2015./2016. Zalihe na kraju sezone procjenjene su na 580 milijuna tona, najmanje u zadnjih 10 godina. Premda strah od recesije postoji, teško je procijeniti koliko će utjecati na potrošnju agri roba, koje u pravilu sljede demografske trendove te imaju koristi od investicija u obnovljive i zelene izvore energije.

Priča o metalima priča je o potražnji Kine (i potražnji općenito), makroekonomiji i gospodarskim potencijalima te pitanju dolazi li recesija ili ne, a tek manjim dijelom je tu pitanje fundamenata, ograničene ponude i ostaloga. Kako se pogledi tržišta mijenjaju, tako se kreće i cijena pojedinih industrijskih metala na tržištu.

Kod bakra je primjećena povećana volatilnost zadnjih mjesec dana, gdje je cijena naglo porasla, tek da bi proteklog tjedna ona opet pala (ali ne na razinu s početka mjeseca). Cijene čelika i aluminija nisu značajnije promijenjene u odnosu na prošli tjedan.