Kad neka kompanija promijeni većinskog vlasnika, po dobrom starom običaju novi vlasnik prvo promijeni sastav njezina nadzornog odbora, a potom novi nadzorni odbor ekspresno promijeni upravu. U slučaju Zvečeva, koje je potkraj ožujka obavijestilo javnost da je Zdravko Alvir svojih 75,24 posto dionica požeškoga konditora prodao tvrtki Flexway Adriatic, odnosno Denisu Štengelovu, ruskom biznismenu koji živi u Australiji, taj običaj malo je modificiran.
Nadzorni odbor Zvečeva, naime, nije promijenjen u skladu s novom vlasničkom strukturom, jedino je potkraj prošlog tjedna smanjen za jednoga dotadašnjeg predstavnika prethodnoga većinskog vlasnika, Hrvoja Alvira, ali samo zato da bi ga taj isti NO mogao imenovati novim predsjednikom Uprave namjesto Zdravka Alvira, koji je podnio ostavku na tu poziciju. Ujedno je na poziciju člana Uprave imenovan Ilija Karamatić, direktor Flexway Adriatica.
Prema svemu sudeći, Alvir je prodaju Zvečeva unaprijed poznatom kupcu i pod unaprijed dogovorenim uvjetima u tajnosti pripremao već neko vrijeme. Jedan od uvjeta kupca očito je bio da je riječ o paketu većem od 75 posto vlasničkog udjela. Do ljeta prošle godine Alvirov je udio u Zvečevu iznosio 69,75 posto, da bi potom u dvije nezavisne transakcije izvan uređenog tržišta kupio onoliko koliko mu je nedostajalo do prelaska praga od 75 posto, čime je ušao u obvezu objave namjere preuzimanja kompanije. Kad je u studenome prošle godine dostigao taj udjel, u Zagrebu je Karamatić osnovao tvrtku Flexway Adriatic, čiji je osnivač dva mjeseca poslije postala tvrtka Flexway DMCC iz Dubaija, iza koje stoji Štengelov.
Za razliku od Alvira, koji je ‘zaboravio‘ tržište kapitala i Hanfu na vrijeme obavijestiti o promjeni na svom dioničkom računu, Flexway se pobrinuo da na dan sklapanja kupoprodajnog ugovora javnost dozna da je za njega nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje Zvečeva, kompanije koja je, da je bilo više sreće i pameti, a manje obiteljskih rošada u Upravi, mogla i bolje proći. Moglo je Zvečevo pripasti i Nestléu i već odavno biti najveći konditor u Hrvatskoj.
Nestlé je početkom ovog stoljeća informativno razgledavao mogućnost preuzimanja više hrvatskih tvrtki, među njima i Zvečeva. No požeški konditor u to vrijeme ne samo da nije razmišljao o tome da se proda, već je imao osvajačke ambicije. Tako je potkraj 2001. Zvečevo kupilo većinski paket Laste iz Čapljine u BiH, koja je u svom proizvodnom portfelju imala nekoliko regionalno uspješnih slatkiša, kao što su aromatične štrudle sa smokvama. Međutim, kad su se u srazu sa sve žešćom konkurencijom u konditoraju na hrvatskom tržištu počeli redati problemi u Zvečevu, Lasta je uglavnom prepuštena samoj sebi, da bi do 2017. i bankrotirala.
Najbolnija točka Zvečeva u zadnjih nekoliko desetljeća bila je i ostala prodaja. Taj segment poslovanja Alvir nikako nije uspio postaviti na zdrave osnove, što je negativno utjecalo na rezultate poslovanja. Kada su kola već krenula skroz nizbrdo, 2014. Alvir je na poziciju predsjednika Uprave Zvečeva iz Podravke doveo Marina Pucara, čiji je zadatak bio vratiti poslovanje u pozitivnu zonu. Pucar je u Zvečevu ostao samo dvije godine, a nakon njegova odlaska Zvečevo je završilo u predstečaju iz kojeg se izvuklo tek 2021. godine prodajom divizije alkoholnih pića Alci Zagreb.
Izuzmemo li obveze koje kompanija još uvijek ima po reprogramiranim uvjetima prema svojim prijašnjim vjerovnicima, novi većinski vlasnik Zvečeva dobiva jednu sasvim pristojnu proizvodnju čokolada s još pristojnijim brendovima te ugovorima o proizvodnji robnih marki za strane kupce. Ipak, pomalo je zagonetno što je ruskog tajkuna privuklo u Požegu. Štengelov je, naime, većinski vlasnik velike ruske prehrambene kompanije KDV, najvećeg proizvođača vafla u Rusiji, također maloprodajnog lanca Yarche! s više od tisuću supermarketa u Rusiji. U odnosu na to Zvečevo je pikzibner pa se nameće pitanje zašto bi ga i s kojim ciljem tako veliki igrač imao interesa kupovati.
Kako god, preostale dioničare Zvečeva ovih dana veseli što će se riješiti dionica koje im godinama nisu ništa donijele i s nestrpljenjem očekuju objavu javne ponude o preuzimanju. Najviše ih, dakako, zanima koju će im cijenu Flexway Adriatic ponuditi. Nadali su se da to neće biti zakonski prosjek cijene dionice kojom je trgovano na uređenom tržištu u zadnja tri mjeseca, što bi značilo nešto ispod deset eura po dionici, ali - uzalud.
Kako je objavljeno na Zagrebačkoj burzi, Alvir je prodaju svojih dionica ugovorio po minimalnoj cijeni od 23,22 eura za dionicu, no ako se ispune ugovoreni uvjeti (ovisno o financijskim rezultatima poslovanja i budućim događajima) konačna cijena koju bi on mogao dobiti za većinski udjel u Zvečevu mogla bi doseći 38,71 euro po dionici. Neovisno o tome, kaže se u objavi na Burzi, cijena u ponudi za preuzimanje utvrdit će se sukladno odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društava.
Cijeli članak možete pročitati u novom tisaknom i digitalnom izdanju Lidera