Tekstilna industrija na udaru: nema EU tržišta bez digitalne putovnice

Kako kažu u Ministarstvu gospodarstva, zakonska regulativa se već pokrenula, a svi propisi koji se donose bit će objavljeni na portalu e-Savjetovanja u prvom kvartalu sljedeće godine, a bit će i sankcija.

- Kršenje svih obveza od strane gospodarskih subjekata će se sankcionirati. Sukladno odredbama, sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te će po prirodi biti novčane kazne uz vremenski ograničeno isključivanje iz postupaka javne nabave - odgovaraju iz Ministarstva na Liderov upit objašnjavajući birokratskim rječnikom kako će predložiti i modele podrške poduzetnicima i poduzećima koje čekaju velike promjene.

{---------- PAGE STOPPER ----------}

Za komentar smo se obratili i Jagodi Divić, samostalnoj savjetnici Sektor za industriju i održivi razvoj pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), koja napominje kako razina spremnosti hrvatskih proizvođača tekstila i odjeće nije posve zadovoljavajuća, no kaže da je to slučaj i na razini EU.

- Proizvođačima koji tek započinju s izradom strategije prelaska na nove načine poslovanja će biti izazovno uloviti korak s novim trendovima u tekstilnoj industriji. Proizvođači imaju razdoblje od nekoliko godina za prilagodbu, uz potrebu za pravovremenim ulaganjem u digitalizaciju, sustave praćenja lanca opskrbe i upravljanje podacima kako bi zadovoljili nove EU zahtjeve - napominje Divić.

Izazov tvrtkama uvelike predstavlja prikupljanje, obrada i dijeljenje detaljnih podataka o životnom ciklusu proizvoda, uključujući podatke o materijalima, popravcima i ugljičnom otisku, osobito unutar složenih globalnih lanaca opskrbe, dodaje Divić. Neizvjesnost stvaraju pravna i tehnička nesigurnost, kao i nedostatak jedinstvenih tehničkih standarda, što dodatno otežava pravodobnu i učinkovitu prilagodbu novim regulatornim zahtjevima. 

- Značajna financijska i organizacijska ulaganja u nadogradnju IT sustava i sustava upravljanja podacima, također predstavljaju velik izazov, osobito za mala i srednja poduzeća. Međutim u slučaju neusklađivanja, proizvođači se izlažu riziku novčanih kazni, povlačenja proizvoda s tržišta, te zabrane plasmana na tržište EU-a, čime bi mogli izgubiti pristup tržištu vrijednom oko 300 milijardi eura - upozorila je savjetnica za industriju HGK.

Za hrvatsku tekstilnu industriju ti rokovi dolaze u trenutku koji je već sada opterećen strukturnim problemima. Sektor se godinama bori s niskim maržama, rastućim troškovima rada i energije te slabom razinom digitalizacije. Upravo zato obveza uvođenja DPP-a otvara niz pitanja o spremnosti i mogućnostima prilagodbe, osobito kod malih i srednjih proizvođača.

- Tvrtke izražavaju zabrinutost zbog visokih ulaganja potrebnih za nadogradnju IT infrastrukture i sustava upravljanja podacima, pri čemu su posebno izložena mala i srednja poduzeća. Budući da se konačni regulatorni okvir još uvijek razvija, to stvara dodatnu nesigurnost i investicijske rizike, osobito za tvrtke koje s pripremama započinju u ovoj fazi. Proizvođači ponajprije ističu izazove vezane uz opsežno prikupljanje i provjeru podataka te potrebna financijska ulaganja. Istodobno, rani korisnici prepoznaju potencijalnu konkurentsku prednost, osobito kroz jačanje povjerenja potrošača i razvoj novih modela ponovne prodaje i kružnog poslovanja. U tom kontekstu, financijske mjere potpore tijekom prijelaznog razdoblja prilagodbe novim poslovnim modelima bile bi iznimno korisne, uz uvjet provedbe projekata koji jasno jamče dugoročnu održivost poslovanja - navela je Divić.

Za proizvođače poput Inkopa iz Poznanovca, uvođenje digitalne putovnice proizvoda predstavlja prije svega, objašnjava prokuristica Marica Risek, dodatno administrativno i organizacijsko opterećenje. Ona upozorava da će u početnoj fazi biti nužno uspostaviti ili prilagoditi sustave za prikupljanje podataka o materijalima od dobavljača, uvesti QR ili UID oznake na proizvode te povezati interne baze podataka s digitalnim platformama.

 

Uz to, svi podaci o sastavu materijala, mjestu proizvodnje te upute za popravak i recikliranje morat će biti standardizirani, što iziskuje vrijeme, resurse i dodatna ulaganja - napominje Risek i navodi da će se dugoročne koristi tek pokazati.

 

Iskustvo Inkopa odražava i širu sliku hrvatske tekstilne industrije. Većina proizvođača, osobito manjih tvrtki, trenutačno nije spremna za sustavno praćenje i dijeljenje podataka te nema formalizirane procedure za prikupljanje informacija o sastavu materijala, kemikalijama i životnom ciklusu proizvoda. Uvođenje digitalne putovnice stoga ne znači samo tehničku prilagodbu, nego i promjene ugovora s dobavljačima, dodatne edukacije zaposlenika te prilagodbu internih poslovnih procesa. Otvara se i pitanje provjere točnosti podataka, kao i odgovornosti u slučaju pogrešaka, sve su to sad legitimna pitanja koja traže jasne i precizne odgovore, a njih zasad nema. A odgovornost je ozbiljna - gubitak tržišta.

 

Rizik kod manjih proizvođača uvijek postoji, pogotovo za neintegrirane tvrtke bez IT podrške koje već sada posluju s niskim maržama, dok će se izvoznici i uvoznici i prepoznatljivi brendovi sigurno lakše prilagoditi. Ključna je fazna implementacija u sustav, a poželjne bi bile i potpore za digitalizaciju od strane javnih i EU davatelja - smatra Risek.

 

Bez takve podrške dio domaće proizvodnje mogao bi se naći pod dodatnim pritiskom upravo u trenutku kada se europsko tržište ubrzano preusmjerava prema održivim i transparentnim proizvodima.