Samoborska Tvornica čarapa Miro svojevrsna je nasljednica nekadašnje Slobode, koja je u privatizaciji devedesetih otišla u stečaj. Ostavši bez posla, njezin tadašnji tehnički direktor Miro Vibovec kupuje dva rashodovana stroja i kreće iz – garaže. Danas je to moderna i inovativna proizvodnja koju vode njegova kći i zet, a čak osamdeset posto odlazi u izvoz
Prije gotovo 34 godine u maloj garaži u Samoboru Miro Vibovec odlučio je pokrenuti vlastiti biznis – proizvodnju čarapa. Ta odluka nije došla iz znatiželje, nego iz potrebe. Naime, 1989. dobio je otkaz u Slobodi, tadašnjoj tvornici čarapa, u kojoj je bio tehnički direktor. Djed mu je posudio novac i ubrzo je u podrumu obiteljske kuće započeo proizvodnju.
– Sve je počelo s doslovno dva stroja i mojim ocem koji je uočio priliku za posao. Sloboda, tvornica u kojoj je radio, pedesetih je bila najveće industrijsko poduzeće u samoborskoj općini i najveći proizvođač čarapa u Jugoslaviji; na godinu je proizvodila oko milijun i pol čarapa. Tijekom godina osuvremenjivala je pogone i proširivala proizvodnju.
Tako je bilo sve do devedesetih i privatizacije koja je naposljetku završila stečajem i potpunim prestankom proizvodnje. Strojevi su se rashodovali, no moj je otac imao dovoljno novca da kupi dva i tako je počela naša proizvodnja čarapa – rekla je Dina Topolovec, Vibecova kći i suvlasnica tvrtke Tvornica čarapa Miro, koja sa suprugom Kristijanom danas uspješno vodi obiteljski posao.
U početku su s ta dva stroja iz bivše Slobode proizvodili samo dva osnovna modela čarapa – bijele sportske i ženske hulahopke u tri varijante – i te artikle prodavali po sajmovima, štandovima, prijateljima i znancima. Kako su godine prolazile, tako je rasla i potražnja, a onda i proizvodnja.
Od radionice do tvornice
– Bili smo među prvim malim privatnim proizvođačima početkom devedesetih. Od kompletne zarade moj je otac počeo graditi novu i veću proizvodnju. Novac godinama nije uzimao sebi, nego je sav reinvestirao u daljnje proširenje poslovanja jer je od početka vjerovao da će od njegova malog podruma jednom nastati prava proizvodnja. Tako je nastala druga radionica, ali ni ona nam ubrzo nije bila dovoljna. Već nakon pet godina postala je premala za naše kapacitete jer se posao počeo širiti po Hrvatskoj i prvi put ušli smo u trgovačke lance; tada je to bila Nama. Posao je samo rastao i za nekoliko godina morali smo se preseliti u još veću radionicu, a 2006. napokon smo službeno otvorili Tvornicu čarapa Miro i napravili halu za veliku proizvodnju – rekla je Dina Topolovec.
Borba za opstanak
Danas je u tvornici čak 68 raznih strojeva, od pletaćih do onih za doradu, bojenje i mnoge druge funkcije, ali nije oduvijek bilo tako. Tvrtka se lakše širila dok se nije počela masovno uvoziti roba iz Kine.
– Roba iz Kine posve je srušila cijene naše robe. Kompletno europsko tržište preselilo je proizvodnju u Aziju i to je bio velik udarac za domaće i europske proizvođače. Te dampinške cijene gotovo su nas uništile jer je hrvatsko tržište bilo preplavljeno kineskim čarapama. U jednom je trenutku bilo upitno hoće li tvrtka uopće preživjeti. Trgovački lanci bili su problem jer su zahtijevali popuste, a žele ih i dandanas.
U nekim velikim trgovinama više od deset godina funkcionirali smo isključivo zahvaljujući kompenzacijama ne bismo li se održali na životu, no 2010. napravili smo veliki zaokret i shvatili da se prije svega trebamo usredotočiti na izvoz svojih proizvoda – rekao je Dinin suprug i suvlasnik tvornice Kristijan Topolovec i dodao da je do tada 90 posto proizvoda bilo namijenjeno za hrvatsko tržište te nije trebalo razmišljati o izvozu jer je dovoljno posla bilo i na domaćem terenu.
Nakon 2010. počeli su raditi s Intersocksom, kompanijom koja se bavi distribucijom čarapa i sportske odjeće. Ta suradnja značila im je otprilike 70 posto posla i omogućila im da proizvode čarape za velike brendove poput Salomona, Asicsa, Nordica, McKinleyja, Rossignola i mnoge druge. Danas možda ne posluju s Intersocksom, ali zato svoje proizvode izvoze u Švicarsku, Francusku i brojne druge europske zemlje.
Cijeli tekst pročitajte u Liderovom digitalnom izdanju.