Svaki Hrvat godišnje daje 110 eura za neefikasnu poljoprivredu

Prošlo je gotovo dvanaest godina otkako je Hrvatska postala članica Europske unije i otvorila vrata milijardama eura potpora za svoju poljoprivredu. Stotine milijuna eura godišnje slijevaju se iz državnog i europskog proračuna u sektor koji bi trebao hraniti naciju, razvijati poljoprivredu i prehrambenu industriju te unaprjeđivati ruralni prostor.

Samo u 2024. godini potpore za poljoprivredu iznosile su više od 400 milijuna eura, što ne uključuje subvencije županija, gradova, općina, porezne olakšice ili subvencije za zemljište. U tom kontekstu dolazimo do podatka da je u prošloj godini svaki građanin Hrvatske podupirao poljoprivredu s oko 110 eura. Za primjer, to je vrijednost koju svaki građanin potroši na kupovinu jaja u tri godine.

No, stvarnost na terenu izgleda znatno drugačije, ističe HUP – Udruga prehrambene industrije i poljoprivrede u svom priopćenju. Hrvatska je danas među vodećim zemljama u EU po uvozu hrane po glavi stanovnika, dok istovremeno više stotina tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta zjapi neobrađeno.

Značajan dio novca odlazi na administraciju, prekomjerno subvencioniranje neodrživih gospodarstava i tzv. 'proizvodnju na papiru', dok domaća poljoprivreda uglavnom izvozi sirovine, a uvozi gotove prehrambene proizvode s višom dodanom vrijednošću – često proizvedene upravo iz tih izvezenih sirovina.

Još je poraznije što su mnoge od tih sirovina proizvedene na državnom poljoprivrednom zemljištu, dakle zemljištu koje je u vlasništvu hrvatskih građana. Nedostatak snažnog domaćeg sektora prerade znači da Hrvatska ne koristi ni približno svoj puni potencijal, a sve to događa se u sjeni jednog od najneugodnijih fenomena domaće poljoprivrede – tzv. sive poljoprivrede.

Stotine tisuća hektara obrađuju se bez ikakvih prijava, fiskalnih računa, sanitarne i veterinarske kontrole te bez plaćanja poreza. Istovremeno, oni koji rade po pravilima sve teže opstaju.

Ipak, unatoč ovako složenoj i često obeshrabrujućoj slici – nije sve crno. Mnoge hrvatske tvrtke, obiteljska gospodarstva i zadruge ne odustaju. Svakodnevno ulažu u modernizaciju, preradu i razvoj proizvoda s visokom dodanom vrijednošću. Od malih mljekara, sušionica mesa i voća, do značajnih investicija u prehrambenu industriju, svjedočimo stvarnom otporu sustavu koji ih često ne prepoznaje.

Ti primjeri pokazuju da vizija održive i konkurentne domaće poljoprivrede nije utopija, već realna mogućnost, uz uvjet da država jasno odluči na čiju će stranu stati.

Zemlja, znanje i motivirani ljudi postoje. No bez jasne promjene prioriteta, domaći proizvod ostat će rezultat dobre volje pojedinaca, umjesto ozbiljne nacionalne strategije.

HUP – Udruga prehrambene industrije i poljoprivrede želi svojim konstruktivnim prijedlozima pokrenuti pozitivne promjene u poljoprivredi i proizvodnji hrane i zato predlažu model upravljanja državnim i privatnim poljoprivrednim zemljištem, koji će dovesti do:

• povećanja konkurentnosti domaće poljoprivredne industrije,
• veće sigurnosti opskrbe prerađivačke industrije,
• veće otpornosti prehrambenog sustava,
• manje ovisnosti o uvozu i globalnim lancima opskrbe,
• povećanja potrošnje domaćih proizvoda,
• bolje sljedivosti i kontrole kvalitete,
• znatnog smanjenja sive poljoprivrede,
• znatnog smanjenja podzakupa državne zemlje,
• smanjenja logističkih troškova i ekološkog otiska,
• brže obrade i manje otpada

Siva poljoprivreda

U posljednjih deset godina, hrvatski građani su kroz razliku u cijeni zakupa zemljišta (između državnog i tržišnog) subvencionirali poljoprivredu s čak 200 do 300 milijuna eura. Država, kroz sustav potpora koji nije vezan uz proizvodnju i količine, te zakupnu cijenu državnog zemljišta koja je tri do pet puta niža od tržišne, omogućuje pozitivnu kalkulaciju izvoza primarnih sirovina, uključujući i trošak transporta te organizacije otkupa.

Državna zemlja ne smije služiti kao izvor pasivne rente, već kao razvojni resurs.

HUP predlaže model u kojem se visina zakupa državnog zemljišta određuje na način da zakupci koji proizvode i prerađuju ili proizvode i predaju robu na preradu unutar određene kilometraže od zemljišta ili pod etiketama kao što su 'Hrvatska kvaliteta', 'Izvorno hrvatsko', 'ZOI', 'ZOZP', 'Mlijeko s hrvatskih farmi', 'Proizvodi hrvatskog seljaka', 'dokazana kvaliteta' i druge hrvatske oznake zadržavaju subvencioniranu cijenu zakupa. Svim ostalim zakupcima cijena zakupa povećava se tri puta. Pod preradom podrazumijevaju i vrstu proizvodnje stočarstvo.

Predlažu da se taj model primijeni i na zakupe privatnog zemljišta, uz državnu subvenciju zakupa za one koji prerađuju ili predaju proizvode u skladu s ovim kriterijima. Sa samo 40 milijuna eura moguće je subvencionirati 200 tisuća hektara oranica s 200 eura po hektaru.

Ukupna vrijednost hrvatske poljoprivredne proizvodnje iznosi oko tri milijarde eura, a procjene (i optimistične i konzervativne) govore da siva poljoprivreda zauzima minimalno 30 posto tog iznosa.

Prema predloženom modelu na subvencioniranim površinama, siva poljoprivreda bila bi gotovo nemoguća, a iznos uložen u subvencije višestruko bi se vratio. Lovcima na poticaje onemogućuje se trenutno pozitivna kalkulacija između cijene državne zemlje i primljenih potpora.

Ovom jednostavnom mjerom obuhvatilo bi se između 400 i 500 tisuća hektara najkvalitetnijeg državnog i privatnog zemljišta u Hrvatskoj. Time bi se stvorila snažna zemljišna i sirovinska osnova bez koje siguran i ubrzan rast domaće proizvodnje i prerade nije moguće ostvariti.

Omogućimo domaćoj sirovini domaću ambalažu, zaključuju iz HUP-a.