Planiram uskoro nove investicije u Hrvatskoj, ne samo jer je to moja domovina, nego zato što je smatram odličnom točkom za ulaganja u tehnologije obnovljivih izvora. Volio bih vidjeti one koji su me nazivali prevarantom koja su njihova postignuća u posljednjih dvadeset godina i koliko su pridonijeli hrvatskom gospodarstvu, osim što odlično žive na račun poreznih obveznika – riječi su Borisa Mikšića, vlasnika belomanastirskog EcoCorteca, izgovorene uoči Božića za tvrtkin bilten. Kompanija koja se bavi proizvodnjom patentiranih vrećica i folija za zaštitu od korozije prošlu je godinu završila s još boljim rezultatom nego prethodnu, iako, kao i u svakoj uostalom, ima prostora za popravak, primjerice bolju likvidnost, iako ništa nije prijeteće.
Očito je da u čovjeku postoji inat prema svim sumnjivcima jer kaže da je u vrijeme pokretanja posla (2005.) ‘dočekan s podsmijehom u političkim krugovima‘ te da je suprotno njihovim očekivanjima kompanija danas toliko jaka da Mikšić ‘nikad nije bolje poslovao, a planova za budućnost ima pregršt‘. Sve je to prirodno jer smo od krvi, mesa, ali i osjećaja, i svakako da bilo tko od nas tko uspije, a prethodno je bio osporavan, može podići glavu i nasmijati se u brk onima koji su nas osporavali. No Mikšić nije pokrenuo samo posao u Hrvatskoj, nego i u Americi, kamo je otišao još kao mladić, a danas se time koristi za razmjenu radnika u svojim kompanijama, baš kao što je to slučaj u studentskim razmjenama.
Radnička razmjena
Naime, kako stoji na kompanijskim službenim stranicama, već godinama funkcionira razmjena zaposlenika između Mikšićevih tvrtki u Hrvatskoj i SAD-u (Cortec Corporation), pa ljudi mogu ‘vidjeti kako se radi u drugačijoj sredini, steći nova znanja i multikulturna poznanstva‘. Svake se godine dodjeljuju nagrade za zaposlenike godine ‘Chairman Awards‘ (nagrade predsjednika), gdje dobitnici dobivaju tjedan dana u najboljem svjetskom hotelskom lancu te sami biraju lokaciju. Riječ je o prestižnim destinacijama poput Las Vegasa, Orlanda na Floridi, Toskane ili Škotske. Mikšić ne škrtari ni u novčanim nagradama, pa je tako njegovih 55 zaposlenika nedavno dobilo po tisuću eura božićnice, izjavivši: ‘Imamo jedne od najvećih božićnica u Hrvatskoj, što svjedoči ne samo o uspješnom poslovanju tvrtke već i o kvaliteti naših vrijednih zaposlenika.‘
Mikšić je vlasnik i član Uprave, a njegova najbliža suradnica je direktorica EcoCorteca Dijana Zrinski (od 2015.). Od važnih ljudi u kompaniji valja spomenuti i Korneliju Pacanović Zvečevac, operativnu direktoricu, kao i Ivanu Radić Boršić, direktoricu prodaje za Europu. Vrlo važni ljudi također su financijski direktor Mislav Pongrac, direktor Logistike i infrastrukture Predrag Zvečevac te direktorica Marketinga Ana Juraga Oluić. Tim je to na koji se Mikšić oslanja i koji zadnjih godina postiže sve bolje rezultate. Tako je prihod u 2023. iznosio 10,1 milijun eura (u 2022. ostvareno je 8,4 milijuna eura), a dobit je više nego udvostručena, na 1,5 milijuna eura u odnosu na 2022. kada je bila 650.800 eura. Svakako je na rast prihoda utjecala inflacija, ali ako pogledamo unazad pet godina, od 2018. kada nije bilo inflacije, kao ni sljedeće 2019., vidimo da je prihod i više nego udvostručen. Primjerice, u 2018. iznosio je 4,7 milijuna eura, da bi svake iduće godine rastao. Dobit nije bila velika kao zadnja iz 2023., uglavnom je tu riječ bila o nekoliko stotina tisuća eura, ali ne treba ispustiti iz vida da su godine prije pandemije bile godine znatnijih ulaganja, ali i nakon pandemije. Primjerice, kako navodi Zrinski, prošle, 2023. završeno je ulaganje u kupnju i dogradnju nove hale (započeto 2022.) vrijedno milijun eura te je isto toliko novca uloženo u liniju za ekstruziju (postupak prešanja). U stroj za regranulacije uloženo je 400 tisuća eura, kupljen je i stroj kompaunder (za zbijanje plastike) vrijedan 850 tisuća eura te laboratorijska oprema za razvoj (300 tisuća eura). Uloženo je i u solarnu elektranu 350 tisuća eura, čime je EcoCortec postao, ističu u njemu, prva kompanija s ugrađenim solarima u Europi koja proizvodi bioplastiku.
U 2018. uloženo je 1,6 milijuna eura u dogradnju hale, koliko i u liniju za ekstruziju te u silose i sustave transporta još 200 tisuća eura.
Malo sreće
Na pitanje kako su se krize proteklih godina odrazile na poslovanje kompanije, Zrinski odgovara da su imali sreće i da su ih prebrodili bez većih problema.
– Naime, svaka je kriza izazov za sebe, ali poučeni iskustvom znamo iskoristiti sve prilike koje proizlaze iz pojedinih kriza. Primjerice, otvaranje novih tržišta, ulazak u nove industrijske grane. Kada je za vrijeme COVID-19 proizvodnja stajala, EcoCortec je radio zaštitu strojeva od korozije kako bi do povratka u puni rad bili spremni i na taj način smanjili dodatne gubitke proizvođačima... Kao i svima, inputi su poskupjeli od 50 do 100 posto, sirovine, struja, plin, rad..., ali sve je to dio poslovanja – priča Zrinski.
Zanimljivo je u svemu usporediti proizvodnju bioplastike i konvencionalne plastike, pa je Liderov financijski analitičar Nikola Nikšić, vlasnik Konter savjetovanja, usporedio EcoCortec s ‘konvencionalnom‘ konkurencijom. Mikšićeva kompanija u tom smislu ulazi u skupinu šest srednje velikih (velikih nema) od 112 aktivnih poduzeća koja proizvode ambalažu od plastike. Iako je među šest srednje velikih, gledajući poslovne prihode ostvarene u 2022. (Nikšić nije imao podatke za 2023. ni za EcoCortec ni od djelatnosti), koji su iznosili 8,4 milijuna eura, EcoCortec je s udjelom od 4,7 posto u ukupnim prihodima djelatnosti (175,1 milijun eura) bio rangiran na osmo mjesto.
U 2022. ukupni prihodi EcoCorteca porasli su za 8,1 posto u odnosu na 2021., a ukupni rashodi za 9,1 posto. U skladu s tom negativnom promjenom, bruto marža profita za 2022. manja je za 8,8 posto u odnosu na 2021. Usporedimo li to s djelatnošću, vidimo, navodi Nikšić, da je pad marže u njoj bio ipak manji (šest posto). Na pad marži profita u 2022. najviše je utjecao rast troškova plaća i naknada radnicima. Broj zaposlenih prema satima rada u 2022. u EcoCortecu povećao se za tri (s 52 na 55) u odnosu na 2021., a u 2021. čak za 14 u odnosu na 38 koliko ih je bilo zaposleno u 2020. gdini. Fluktuacija zaposlenih bila je, napominje pak Zrinski, prosječno pet po godini, ali nekih većih problema s angažmanom radne snage za sada, koliko se zna, nema.
Tržišta i akvizicije
Bioplastika nalazi tržište, dodaje direktorica EcoCorteca, jer izvoze u EU, zemlje EFTA-e, Aziju i Ameriku. U posljednje tri godine prihodi od izvoza bili su 24,7 milijuna eura, kaže Zrinski, što znači, pogledamo li podatke iz Poslovne Hrvatske za 2021. godinu (7,4 milijuna eura) i 2022. godinu (7,8 milijuna eura), da je izvoz u 2023. godini bio oko 9,5 milijuna eura, što je porast koliko i otprilike i porast ukupnih prihoda. Kad smo već kod ukupnih prihoda, jasno je da se više od devedeset posto ostvaruje izvozom. Najveći kupci EcoCortecovih proizvoda su Volvo, Airbus, Ford, Toyota, Mercedes i General Motors.
Najveći pak dobavljači Ecocorteca su Resinex, Slovnaft i HEP. Riječ je inače o dugogodišnjim dobavljačima i nije bilo potrebe mijenjati ih. Koji su pak najvažniji elementi poslovne i razvojne politike za sljedeće razdoblje, odnosno koja je strategija i što očekuju u EcoCortecu, bilo je naše sljedeće pitanje. Zrinski kaže da inače kontinuirano razvijaju nove proizvode i prednjače u ekološkim inovacijama u industriji zaštite od korozije.
– Tim putom nastavljamo i u budućnosti. U planu nam je i širenje EcoCortecova kompleksa te općenito nove investicije u Hrvatskoj, o kojima zasad ne možemo više reći. Sve naše investicije karakterizira održivost i počivaju na cirkularnoj ekonomiji, pa na tome temeljimo i buduće investicije. Dugoročni nam je cilj postati najveći proizvođač VCI pakiranja u ovom dijelu svijeta s bazom u Hrvatskoj. S obzirom na čvrste ciljeve i zadane vrijednosti koje smo si postavili kao kompanija, očekujemo i daljnje odlično pozicioniranje na tržištu, ne samo europskom već i svjetskom – ističe Zrinski.
Cijeli tekst o Mikšićevoj kompaniji čitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju poslovnog tjednika Lider.