‘;
Lagano usporavanje, da se stvari vrate na mjesto, zaista bi bilo korisno zato što toliki rast cijena nije prihvatljiv
Jednostavno rečeno, cikličnost ekonomije znači da nakon ‘debelih godina‘ neizbježno dolaze ‘mršave‘, no tko polaže vjeru samo u pojednostavnjena objašnjenja, propustit će priliku pravodobno se prilagoditi i ublažiti posljedice već onda kad se pokažu prve njihove naznake. Inflacija je već mjesecima glavna ekonomska tema u Hrvatskoj i ne uspijevaju je, na žalost vlasti, u drugi plan gurnuti ni povoljni ekonomski pokazatelji. O uzrocima inflacije, mogućim lijekovima za njezine simptome te načinima na koje joj se mogu suprotstaviti potrošači razgovarali smo s Emilom Pavićem, potpredsjednikom Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA) te prodajnim konzultantom.
Koliko vrijedi novac kojim raspolažemo u okružju niskih kamatnih stopa i inflacije?
– Euro je na neki način već devalvirao prirodno, sâm od sebe. U uzroke inflacije svakako treba uključiti i psihologiju. Ekonomija je u jednom aspektu psihologija očekivanja. Papirnati novac nije samo papir, celuloza, on odražava neku vrijednost. Kad očekujete konstantan priljev novca, mijenjat ćete potrošačke navike, opuštenije ćete trošiti. Jednostavno ćete početi razmišljati o stvarima o kojima prije niste razmišljali, o ulaganju u nekretnine, možda u novi automobil; češće ćete kupovati odjeću, obuću, trošit ćete na elektroniku, kupovati više različitih usluga. Kad govorimo o inflaciji, stalno spominjemo proizvode, a zaboravljamo koliko su poskupjele usluge. Prije nekoliko godina cijena polaganja keramičkih pločica bila je pedeset ili šezdeset kuna, najviše sto kuna po četvornome metru, što je 13 eura, a danas je 35 eura, i to se smatra normalnom cijenom. Plaće su jako narasle i u ugostiteljstvu. Sve to potaknulo je rast cijena.
Čini mi se da se iscrpljuje rezerva u ekonomiji za rast plaća za manje složene usluge. Hoće li taj dio ekonomije platiti najveću cijenu inflacije?
– Slažem se s vama da nema prostora za povećanje plaća za rad u tim uslužnim djelatnostima, ali novac je još jeftin. Kad bi poskupio i kad bi banke privukle kapital visokim kamatnim stopama, upravo bi te djelatnosti prve nastradale jer bi plaće u njima drastično pale. Jednostavno, zbog manje novca ljudi bi se odrekli potrošnje koja im nije nužna. U tim djelatnostima više nema prostora za rast plaća jer ne daju visoku dodanu vrijednost. Nama nedostaju intelektualni kapital, istraživanje i razvoj. Na istraživanje i razvoj Hrvatska troši 0,7 posto BDP-a, a Njemačka 3,7 posto. Naš cilj trebao bi biti da u toj kategoriji dostignemo Njemačku i trošimo barem 3,5 posto BDP-a na razvoj novih tehnologija i znanstvenike. Nedavno smo postali pridruženi član Europske svemirske agencije. To su stvari koje moramo razvijati jer dugoročno donose razvoj tehnologija, što stvara veću dodanu vrijednost, pa plaće mogu biti veće i ne izazivati inflaciju jer je tržište takvih usluga globalno. Nekad smo bili inovativna ekonomija. Naša farmaceutska industrija napravila je antibiotik koji se i danas upotrebljava. To su revolucionarne stvari koje tom poduzeću mogu dati podlogu za razvoj u idućim desetljećima.
Ambivalentni statistički signali odnedavno upozoravaju i na mogući pad proizvodnje. Bojite li se stagflacije?
– Stagflacija bi bila zatvor iz kojeg bismo teško izišli. Industrijska proizvodnja, nažalost, pada jer padaju naša emitivna tržišta koja kupuju naše proizvode. Njemačka kao najveći trgovinski partner također bilježi pad industrijske proizvodnje, pa se sve što kupuje od nas i ugrađuje u svoje proizvode više ne traži. Također, njezini građani imaju manje raspoloživog dohotka jer i kod njih rastu cijene. Nekretnine su važan signal. Od kraja ljeta zaustavljen je rast cijena nekretnina u Zagrebu, ali i u Dalmaciji više ne rastu eksplozivno. Prosječan dohodak u Hrvatskoj ne dopušta građaninu da se jednostavno zaduži za nekoliko stotina tisuća eura kako bi kupio dvosoban stan. To je neodrživo. Vjerujem da će se dogoditi korekcija koja će ponešto usporiti ekonomiju, što nam je i potrebno. Lagano usporavanje, da se stvari vrate na mjesto, zaista bi bilo korisno zato što toliki rast cijena nije prihvatljiv, posebno ako uzmemo u obzir da je korekcija cijena energenata bila minimalna. Danas gorivo stoji gotovo jednako kao prije desetak godina, ali realna je vrijednost tog novca drukčija. Danas je gorivo mnogo jeftinije nego što je bilo onda. Sada ne možete popiti kavu za litru goriva kao u to vrijeme.
Očekuje li daljnje probleme s cijenom energenata, koliko smo ovisni o turizmu, je li bilo opravdano zamrznuti cijene pojedinih proizvoda iz kategorija široke potrošnje pročitajte u ostatku intervjua u novom broju Lidera.