Iako su se u međuvremenu pojavile neke špekulacije da je trend masovnog davanja otkaza na zalazu, izgleda da će se takozvani great resignation ubrzano nastaviti i u idućoj godini jer svaki peti radnik kaže da će u sljedećih 12 mjeseci vjerojatno promijeniti poslodavca. Tako barem pokazuju novi rezultati PwC-ovog istraživanja Global Workforce Hopes and Fears, jednog od najvećih istraživanja globalne radne snage dosad provedenih, u kojem je sudjelovalo 52.195 radnika u 44 zemalja.
Radnici žele veće plaće
Prema istraživanju, 35 posto ispitanika u sljedećih 12 mjeseci planira od svog poslodavca tražiti povišicu, a najveći pritisak je u tehnološkom sektoru gdje 44 posto ispitanih želi povišicu za zazliku od tek 25 posto iz javnog sektora.
Također, povećanje plaće je glavni motiv za promjenu posla (71 posto), želja za poslom koji ispunjava (69 posto) i želja ispitanih da na poslu budu uistinu onakvi kakvi jesu (66 posto) čine 3 glavne stvari koje radnici traže. Gotovo polovici ispitanika (47 posto) prioritet je bio mogućnost izbora gdje će raditi.
Za radnike za koje je vjerojatno da će tražiti novog poslodavca u sljedećih 12 mjeseci manje je vjerojatno da će biti zadovoljni svojim trenutačnim poslodavcem.
– Od poduzeća se očekuje da ulože izniman napor kako bi poboljšali vještine radnika. Pritom moraju biti svjesni rizika polarizacije ako prilike za razvoj nisu jednake za cijelo društvo. Istovremeno, radnici ne traže samo pristojnu plaću, oni žele veću kontrolu nad načinom rada i žele u onome što rade pronaći veći smisao. To dvoje je povezano: stjecanjem vještina radnici zapravo mogu steći kontrolu nad poslom koji traže. Lideri se moraju prilagoditi kako bi izgradili timove potrebne za uspješno suočavanje s izazovima i prilikama današnjice, ali i onima koji tek dolaze – izvjavio je Bob Moritz, globalni predsjednik PwC-a.
Raste važnost društvenih pitanja
Istraživanje je također pokazalo da 65 posto radnika često ili ponekad razgovara s kolegama o društvenim i političkim temama, s tim da je taj broj veći kod mlađih radnika (69 posto) i pripadnika etničkih manjina (73 posto). Iako su poslovni lideri katkada nervozni zbog toga što ljudi na poslu razgovaraju o potencijalno polarizirajućim problemima, učinak je pozitivan.
Tako je 79 posto onih koji na poslu pričaju o društvenim i političkim temama navelo je barem jednu pozitivnu posljedicu navedenoga. S obzirom na prisutnost političkih i društvenih pitanja na radnom mjestu, poslodavci bi trebali stvoriti kontekst koji ističe prednosti otvorenog razgovora uz minimiziranje negativnih učinaka – 41 posto je izvijestilo o negativnim posljedicama rasprava o društvenim pitanjima. Oba su broja bila značajno veća kod osoba koje se smatraju pripadnicima neke etničke manjine (84 posto iskazuju pozitivne, a 59 posto negativne posljedice).
O navedenim temama se raspravlja unatoč slabom aktivnom nastojanju organizacija da pomognu osigurati pozitivne ishode. Samo 30 posto zaposlenika kaže da njihova tvrtka pruža podršku koja im pomaže da na učinkovit način rade s ljudima s kojima se razilaze u mišljenjima.
Istraživanje je pokazalo da su radnici posebno zainteresirani za utjecaj koji njihov poslodavac ima na gospodarstvo, klimu i društvo. Polovica radnika (53 posto) smatrala je da je važno da njihov poslodavac bude transparentan u pogledu svog utjecaja na okoliš, dvije trećine (65 posto) smatrale su da je transparentnost o zdravlju i sigurnosti ključna, za kojom je blisko slijedila transparentnost o ekonomskom utjecaju sa 60 posto, a za njima aktivnosti vezane uz pitanja različitosti i uključenosti s 54 posto.
– Radna snaga, koja se odlikuje različitostima, neizbježno će razlike u mišljenjima o glavnim društvenim pitanjima unijeti na svoja radna mjesta. Lideri bi trebali osigurati da ove rasprave budu timovima na korist, a ne povod za podjele. Uloga poslodavaca nije reći radnicima što misliti, već dati im glas, mogućnost izbora i sigurno okruženje kako bi mogli razmjenjivati osjećaje, slušati i razumjeti na koji način ti problemi utječu na njihove kolege. Radnici, osobito mlađe osobe i pripadnici etničkih manjina, osjećaju dobrobit uključivanja u razgovore s poštovanjem i tolerancijom – poručio je Bhushan Sethi, suvoditelj PwC-ovih globalnih usluga za ljude i organizacije.
Žene su manje sklone tražnju povišice
Prema istraživanju, žene su manje za 7 posto manje sklone izjaviti da imaju primjerenu plaću u odnosu na muškarce, pa tako i zatražiti povišicu. Također, manje su sklone zatražiti i promaknuće (za 8 posto) te je veća vjerojatnost da će se mjerodavni oglušiti na taj zahtjev. Naime, 8 postotnih bodova manje žena od muškaraca osjećaju da njihovi nadređeni uvažavaju njihovo mišljenje.
– Loše je za društvo i za poslovanje kada ženama nisu osigurane iste mogućnosti kao i muškarcima u pogledu razvoja njihovih vještina i karijera. Jedan od najbržih načina za jačanje radne snage je osigurati da žene ne budu izostavljene, što znači prilagodbu kulture, sustava i struktura koji mogu dovesti do toga da su žene na gubitku – istaknuo je Pete Brown, suvoditelj PwC-ovih globalnih usluga za ljude i organizacije.
Postojale su i značajne razlike među generacijama, pri čemu su radnici generacije Z manje zadovoljni svojim poslom te je kod njih zabrinutost da će tehnologija zamijeniti njihovu ulogu u sljedeće tri godine dvostruko veća nego kod baby boomera.
Jedan od najvažnijih utjecaja na polarizaciju su vještine – postoje velike razlike između radnika s vještinama velike vrijednosti u odnosu na one koji to nemaju. Podaci pokazuju da je za osobe s vještinama koje su tražene (29 posto uzorka smatra da imaju vještine koje u njihovoj zemlji nedostaju) veća vjerojatnost da će osjećati zadovoljstvo svojim poslom (70 posto prema 52 posto), veća je vjerojatnost da će osjećati da menadžeri uvažavaju njihovo mišljenje (63 posto prema 38 posto) te imaju novca i nakon što plate svoje račune (56 posto prema 44 posto).
Kako bi se smanjile razlike u vještinama, radnici kažu da tvrtke ulažu u postojeću radnu snagu usavršavanjem i povećanjem plaća. U usporedbi s tim, manji broj ispitanih radnika je bio usredotočen na automatizaciju, eksternalizaciju i zapošljavanje.
– Na tržištu rada na kojem je ponuda radnika ograničena, još je važnije da organizacije zauzmu pristup koji prednost daje ljudima uz podršku tehnologije. To znači ulaganje i u digitalnu transformaciju i u vještine. Ulaganje bi trebalo biti vođeno načelom pravičnosti, s naglaskom na jačanje sposobnosti kvalificiranih zaposlenika, osiguravajući načine pristupanja onim osobama kojima nedostaju vještine i automatizaciju kojom će se osloboditi ljudi za poslove koji samo ljudi mogu raditi.
Ovdje je jednako riječ o stjecanju vještina koliko i o zapošljavanju diplomanata te zahtijeva predanost stalnom usavršavanju. Ciljano ulaganje u ljude s različitim vještinama dobro je za tvrtke, za pojedince i za društvo, jer se na taj način onemogućuje ukorjenjivanje neravnopravnosti – rekla je Carol Stubbings, globalna voditeljica poreznih i pravnih usluga PwC-a.