Grubišić i Krešić: Kad se rodi dobra ideja, mi se odmah složimo

Gotovo na samom vrhu zagrebačkog SkyOfficea, u poznatom crveno bijelom uredu tvrtke specijalizirane za financijsko savjetovanje i korporativne financije, odnedavno stoji novo ime: Grubišić Krešić Korporativne Financije (GKCF). Iza promjene imena tvrtke nekada poznatije kao Grubišić & Partneri ne stoji agencija za brending ni strateški konzultanti, već osobna odluka njenog osnivača.

- Dvije su okolnosti dovele do rebrandinga. Prva je bila ta da nam je s više strana skrenuta pažnja – prije svega meni – da bi možda bilo dobro razmisliti o promjeni imena tvrtke. Prijedlog je bio da se naziv učini, pod navodnicima, 'internacionalnijim', prije svega eliminirajući lokalne zvukove poput š, č, ić, vić, koji su karakteristični za regiju... – započinje priču Andrej Grubišić, osnivač i dugogodišnje zaštitno lice firme koja je sada dobila i novo prezime – Krešić.

I to ne slučajno. Naime, Darijo Krešić ambiciozni je partner koji se timu pridružio još 2013. godine i u međuvremenu prikupio značajno praktično iskustvo u korporativnim financijama kroz više od 100 projekata za lokalne i međunarodne klijente koji su uključivali savjetovanje u procesima prodaje ili kupovine tvrtki, pribavljanje financiranja, procjene vrijednosti, dubinska snimanja te financijska restrukturiranja. Neki od klijenata s kojima je surađivao uključuju: Marlin Equity Partners, Infinum, Pentalog, Emma Capital Group, Transcom, AON i MET Holding. Prije pridruživanja Grubišiću, radio je u Budamar Logisticsu u Slovačkoj.

Darijo Krešić i Andrej Grubišić, GKCF

'Kad se rodi dobra ideja, brzo se složimo'

- Kada smo ozbiljnije počeli razmišljati o promjeni imena, rodila se ideja da napravimo akronim iz postojećeg naziva. Razmatrali smo opciju da postanemo GPCF (Grubisic & Partners Corporate Finance), slično kao što globalne konzultantske i revizorske tvrtke koriste kratice. Dario je tada pripremio 20 do 30 prijedloga logotipa. No u jednom trenutku, u meni se nešto prelomilo. Ušao sam u njegov ured i rekao: 'Gledaj, mislim da trebamo napraviti potpunu suprotnost – vratiti š, č i sve ono što nas autentično definira.'

Htjeli smo pokazati pravu istinu – da ovdje rade ljudi za druge ljude i da treba istaknuti one koji su dali veliki doprinos da se za nas uopće zna. Darijo je odigrao ključnu ulogu u našoj prepoznatljivosti, i zato sam mu predložio: 'Idemo u ime firme dodati i Krešić, a neka ostane ‘Corporate Finance’ jer je to i dalje naša djelatnost.'

- Njegov odgovor trajao je možda pet do sedam sekundi, i već iste večeri imali smo nove logotipe. Većina naših velikih odluka donosi se vrlo brzo – to su sastanci od jedne minute. Nema prevelike filozofije. Kada se rodi dobra ideja, mi se uglavnom odmah složimo. Mislim da ovo ime reflektira pravu suštinu naše tvrtke – nije marketinški trik, nego stvarnost. Postoji osnivač i postoji osoba koja je tvrtku dovela na razinu prepoznatljivosti u regiji. Toga se ne treba sramiti, već to treba s ponosom istaknuti. I to je to – rekao je Grubišić.

Darijo Krešić i Andrej Grubišić, GKCF

Kad govori o svom karijernom putu, Krešić ne zvuči kao netko tko je slučajno završio tu gdje jest. Dapače, sve što je rekao odaje dojam osobe koja se u ključnim trenucima vodila instinktom, ali i rijetko viđenom radnom etikom.

- Andrej mi je bio profesor financija na fakultetu. Na jednoj pauzi između predavanja pitao sam ga mogu li doći na praksu u njegov ured. Bez puno razmišljanja rekao je: 'Dođi u ponedjeljak.' Bila je to 2013. godina – otkrio je Krešić koji vjerojatno te 2013. godine nije ni slutio da će, nešto više od desetljeća kasnije, njihova imena stajati zajedno na ulazu u ured.

Kada se danas osvrne unazad, Krešić kaže da se puno toga promijenilo, ali ključna nit vodilja ostala je ista od prvog dana: kako pružiti bolju uslugu klijentima? Iako i sam priznaje da je u nekom trenutku razmišljao o karijeri u velikoj korporaciji, možda i izvan Hrvatske, Krešić je ipak ostao jer je vjerovao da baš ondje, na vrhu SkyOfficea, imaju priliku stvoriti veliku priču, na domaćem tržištu, ali i u regiji.

Strateško promišljanje i prisutnost u regiji 

- Mi smo u poslu rješavanja problema naših klijenata, i to je srž svega što radimo. Od prvog dana do danas, problemi koje rješavamo možda su se mijenjali, ali naša predanost kvaliteti usluge ostala je ista. Što se tiče promjene imena firme, to je možda prvi put da javno reflektiramo ono što interno već dugo živimo.

Oduvijek sam ovu firmu doživljavao kao svoju priču, i prije nego što sam imao vlasnički udio, a i sada kada ga imam. To mi nikad nije mijenjalo osjećaj pripadnosti. Mi se nikada nismo previše bavili vlastitom prezentacijom – fokusirali smo se na posao i na to da pružimo vrijednost klijentima. No, kada se dogodila ova promjena, podsjetilo me da je to zapravo tako. Nisam taj dan osjetio da se nešto dramatično promijenilo u našem putu, jer smo mi tu realnost već živjeli – otkriva Krešić.

Za Grubišića, partnerstvo s Krešićem nikada nije bilo rezultat dogovora, nego prirodna posljedica rada. Krešić se, kaže, nije 'tražio', već se nametnuo sam. Počeo je preuzimati inicijativu bez da mu je to itko tražio, a ono što je radio nadilazilo je formalne okvire i očekivanja. U očima Grubišića, to je znak rijetke vrste ljudi u biznisu, one koja ne traži dopuštenje da bi poduzela stvari za dobrobit tvrtke i radila izvan onoga što se očekuje da mora biti obavljeno. Takav pristup odigrao je ključnu ulogu i u širenju poslovanja. Iako tvrtka formalno ima samo ured u Zagrebu, operativno je prisutna u cijeloj regiji bivše Jugoslavije, zahvaljujući strateškom promišljanju i konkretnim koracima prema nastupanju na susjednim tržištima.

- Danas više nemam nikakvih dvojbi – naš prirodni tržišni fokus obuhvaća cijelu regiju bivše Jugoslavije. Iako imamo samo ured u Zagrebu, od početka gradimo mindset da nismo ograničeni samo na Hrvatsku. Sjedište nam je u Zagrebu, ali naš primarni fokus je regija, a ako se ukaže prilika i negdje drugdje, razmotrit ćemo je, iako to nije prioritet. Ono što je najviše zaslužno za našu ekspanziju u regiji je upravo Darijev doprinos i način razmišljanja.

Hrvatska je naše ključno i primarno tržište, ali države u regiji su male, i kada ih sagledamo zajedno, one čine jednu srednje veliku ekonomiju u globalnom kontekstu. Nama je zato prirodno pokrivati cijelu regiju. Prije nekih pet-šest godina intenzivno smo se počeli baviti Srbijom kao novim tržištem. U tom periodu, uspjeli smo ostvariti barem jednu transakciju godišnje u Srbiji, čime smo potvrdili našu prisutnost. Nakon toga, proširili smo aktivnosti na Sloveniju, Sjevernu Makedoniju, a trenutno smo vrlo aktivni u Bosni i Hercegovini – kaže Grubišić.

Darijo Krešić

Politički rizici i odluke investitora

U njihovom poslovanju nema brzopoteznih rješenja. Savjetovanje vlasnicima oko prodaje i kupnje kompanija čini 95 posto njihova poslovanja, ali to ne znači da svaki projekt mora završiti transakcijom pa su nerijetko spremni reći i da jednostavno nije vrijeme za prodaju. Primjer jednog IT biznisa s kojim su proveli tri mjeseca u analizi bez konačne odluke najbolji je dokaz njihove filozofije: strateška dobrobit klijenta njihov je najveći fokus. Naravno, u praksi je to puno drugačije i kompliciranije, ali često s pozitivnim ishodom za obje strane.

- Najčešća istina je da za većinu transakcija koje smo mi radili – a to je taj mid market, kako mi to zovemo – transakcija nerijetko nije 100-postotna. Nerijetko isplata nije 100 posto na zaključenju, nerijetko dio cijene ovisi o budućim performansama, a nerijetko moraš ostati uključen prema onome što je dogovoreno u vlasničkom sporazumu. I onda klijent vrlo brzo shvati da na cijenu utječe još 10 do 15 kvalitativnih elemenata koji imaju velik utjecaj na cijeli deal.

Moramo se dogovoriti da imamo target i vlasnika koji su spremni na tako nešto, a s druge strane i kupce koji su isto tako spremni na to. Valuacija je iznimno bitna, ali mi se oko brojki dogovorimo u vrlo ranoj fazi transakcije – u fazi non-binding offera. Nakon non-binding offera imamo još otprilike 3-4 mjeseci intenzivnog rada da bismo transakciju priveli kraju sa svim elementima kompletne transakcijske dokumentacije. Dakle, jedna stvar koju sam naučio u M&A-u jest da je cijena bitna, ali ako misliš da nakon dogovora oko cijene dealovi padaju zbog toga, moje iskustvo pokazuje da ne padaju zbog cijene. Padaju u pravilu zbog različitih drugih uvjeta i okolnosti koje se događaju za vrijeme trajanja transakcijskog procesa – objašnjava Krešić.

Dodatno je istaknuo da su poduzetnici diljem svijeta, uključujući i one iz regije bivše Jugoslavije, suočeni sa sličnim poslovnim izazovima, bez obzira gdje im se nalazi sjedište tvrtke - bilo u New Yorku, bilo u Zagrebu. Ono što čini razliku i poduzetnika iz naše regije ponekad stavlja u podređen položaj jest percepcija države iz koje dolazi. 

Slovenija i Hrvatska imaju prednost jer su dio Europske unije, eurozone i Schengena pa ih se doživljava kao stabilna tržišta. S druge strane, velik broj stranih investitora je prisutan i zainteresiran za Srbiju bez obzira na percepciju rizika koja se provlači kroz medije. BiH i Sjeverna Makedonija imaju svoje prednosti iako su tek u relativno ranoj fazi prepoznavanja od strane međunarodnih investitora. U praksi se, tvrdi Grubišić, pokazuje da snažan i dobro vođen biznis ipak često nadvlada političke rizike, iako stereotipi o regiji i dalje postoje.

- Znači, ne treba pojedinačne događaje, koji su 'hype' u medijima, poistovjećivati s tim da to sve odražava stvarnu situaciju u svim porama društva. Tako da, kao što je sada Trump globalno poznat, a možda su regionalno Vučić, Dodik ili netko drugi, na terenu je ipak drugačija slika. Ljudi su puno manje opterećeni i involvirani u to nego što mediji stvaraju dojam. I kada razgovaraš s takvim poduzetnikom ili menadžerom, često vidiš da su oni upoznati s lokalnim prilikama, ali također su informirani o trendovima, događanjima, imenima, porastima i padovima. Nisu oni izolirani od toga, ali to ne znači da ne postoje prilike na tržištu – komentira Grubišić.

Daleko je dogurao zagrebački M&A butik 

Andrej Grubišić

Što se odabira njihovih klijenata tiče, Krešić ističe da sektor u kojem se biznis nalazi nije presudan, odnosno, najatraktivniji su kvalitetni biznisi, bez obzira na industriju. Ključno je da rastu, da su već profitabilni ili imaju jasan potencijal za veću profitabilnost. Gledajući unatrag, kaže da je to bila konstanta u njihovih posljednjih 20-ak transakcija.

Iako ponekad neki sektori privuku više pažnje (primjerice u vrijeme covida), tada je više vladao FOMO nego stvarna analiza temelja poslovanja. Danas se tržište više vraća osnovama pa se ponovno gleda dugoročna održivost i stabilnost, a manje se hvata za modne izraze i preimenovane koncepte. Grubišić se složio s Krešićem i kaže da 'ne postoje dobri sektori, nego dobri biznisi', koji su prisutni svuda.

Reflektirajući se na vlastiti poduzetnički put te promjene koje su se dogodile u industriji i među klijentima u posljednjih petnaest godina, Grubišić se prisjeća kako je 2010. godine, u jeku recesije i bez referenci, krenuo u poslovanje, fokusiran primarno na evaluacije, analize, refinanciranja i korporativne financije, dok je M&A bio dalek i kompleksan teritorij. Klijenti su tada, kaže, bili 'teški M&A klijenti', poslovi su bili komplicirani, a pristup tržištu otežan.

Međutim, u narednih pet godina, kako je ekonomija počela izlaziti iz recesije i kapital postajao dostupniji, njihovo je poslovanje ušlo u novu fazu. Tada su se i povezali s međunarodnom asocijacijom specijaliziranih tvrtki iz segmenta M&A, što im je dalo pristup iskustvu i kontaktima kolega iz inozemstva, a posljednjih pet godina označava kao razdoblje sazrijevanja - ne samo vlastitog poslovanja, nego i tržišta u cjelini. Naime, naučili su reći 'ne' mandatima koji nisu spremni, strpljivo čekati da projekt sazrije, ali i prepoznati gdje su realne šanse za uspjeh. 

Najveća promjena, ističe Grubišić, dolazi u pristupu velikih tvrtki. Nekada su akvizicije bile izolirane epizode o kojima bi se godinama raspravljalo, dok danas sve više kompanija, uključujući i one izlistane na burzi, aktivno uključuje akvizicije u svoje strateško planiranje.

- Nekada bi, primjerice, Atlantic napravio akviziciju i onda bi o tome pet godina diskutirao. Sada postoji sve više kompanija koje akvizicije vide kao jednu od svojih strateških opcija. Radili smo akvizicije za tvrtke kao što su Infinum i Span te podržavamo javno listane kompanije s neskrivenim akvizicijskim ambicijama koje javno deklariraju u svim svojim izvještajima da aktivno gledaju akvizicije i da su u kontaktu s potencijalnim partnerima – zaključuje Grubišić.

Darijo Krešić i Andrej Grubišić, GKCF