Hrvatska kovnica novca: Spremila u džep i velike europske konkurente

Osim što kuje novac koji je u optjecaju u Hrvatskoj, odnosno eurozoni, od prošle ga godine HKN kuje i za BiH
Uvođenje eura u Hrvatsku tražilo je mnoge prilagodbe, a taj je val zahvatio čak i konobare, koji su morali nabaviti posebne novčanike za kovanice nove valute. Upravo te kovanice proizvode se u Hrvatskoj kovnici novca (HKN), strogo čuvanom objektu u Kerestincu pokraj Zagreba okruženom gustom rešetkastom ogradom kroz koju se, doslovno, ne može provući ni mačka. Autor ovih redaka u Kovnici je bio prije petnaest godina, dok su se ondje izrađivali 'medvjedi', 'tune' i 'slavuji', kako smo kolokvijalno nazivali kunske kovanice. Ako izuzmemo zgradu, koja je ostala ista, danas je 'europska Kovnica' potpuno drukčija kompanija.
Ponajprije, sigurnost je znatno viša, i to na svakom koraku, što ponajprije vrijedi za proizvodni pogon, nešto što novinarske oči ne smiju vidjeti. Odnosno, u pogon smijete ući samo ako potpišete dokument o neotkrivanju podataka, kao što je učinila Liderova novinarska ekipa. Nadalje, proizvodnja je danas tehnološki mnogo suvremenija. To i ne začuđuje jer je prilagodba za kovanje eura bila prilično zahtjevna zato što je riječ o dugotrajnom i kompleksnom procesu koji uključuje mnogo dionika, objašnjava nam voditelj prodaje u HKN-u Ivan Odrljin.
– Pripreme su počele više od dvije godine prije uvođenja eura jer je trebalo poštovati mnoge procedure, pravila i kontrole – ističe naš domaćin.
Dugi popis pravila
Kovanje eurokovanica tehnički je zahtjevno zato što je riječ o optjecajnom novcu, za koji morate osigurati stalnu kvalitetu cijele proizvedene količine. Kako nam kaže Odrljin, u praksi se pokazuje da je veći izazov od samog procesa kovanja osigurati trajnost i pouzdanost alata koji se upotrebljava.
– Pitanje dugotrajnosti alata još je izraženije jer govorimo o milijunskim količinama. Samo u prvoj godini članstva Hrvatske u europodručju otkovano je više od četiristo milijuna komada kovanica. Da se na tolikoj količini osigura stalna i najbolja kvaliteta, alat se provjerava nakon sto tisuća otkova, zatim nakon dvjesto tisuća i tako dalje. U tim kontrolama bilježe se oštećenja u alatu tijekom kovanja pojedinog apoena. Razmjeri oštećenja kod pojedinih apoena nisu jednaki. Tako alati za neke apoene traju dulje, a za neke druge kraće. Alate izrađujemo sami – ističe Odrljin, koji u Kovnici radi već osam godina.
Da bi neka kovnica novca uopće mogla kovati eure, temeljni je uvjet da se nalazi u državi koja je članica eurozone jer je izvan tog područja nemoguće dobiti odobrenje Europske središnje banke.
– Postoji vrlo dug popis pravila koje kovnica mora zadovoljiti. Primjerice, morate predložiti nacionalne motive koji će biti kovani, a zatim se sve države europodručja moraju složiti s predloženim motivima. A to je posebice intrigantno s motivima povijesne tematike, zbog kompleksne europske povijesti. Nakon toga rondele (metalne pločice koje još nemaju utisnuti dizajn, nap. a.) na koje se kuju kovanice moraju proći provjeru usklađenosti sa standardima, od rondela za kovanicu od jednog centa do one za dva eura. Poslije kovanja određeni kontingent kovanica prolazi našu internu kontrolu kvalitete, a dio uzoraka šalje se na kontrolu u druge članice europodručja kako bi se utvrdila usklađenost sa svim standardima – navodi Odrljin.
HKN osnovan je početkom 1993. pod nazivom Hrvatski novčarski zavod. Tvrtka je u početku bila smještena u Zagrebu na Savskoj cesti, a početkom stoljeća seli se na sadašnju adresu. Formalno je u vlasništvu Hrvatske narodne banke (HNB). Trenutačno zapošljava 50 radnika, od čega je pola u proizvodnji, a oko 40 posto zaposlenih ima fakultetsku diplomu. Broj zaposlenih zasad je dovoljan, ali kako poslovanje prilično raste u posljednje dvije godine, u idućim godinama povećavat će se i njihov broj. Naime, osim što kuje novac koji je u optjecaju u Hrvatskoj, odnosno eurozoni, od prošle ga godine HKN kuje i za Bosnu i Hercegovinu. Izrađuju se svi apoeni osim dvije i pet konvertibilnih maraka, no Kovnica se namjerava natjecati i za kovanje tih kovanica. Riječ je o četverogodišnjem ugovoru, a suradnja je počela s ovom godinom. Na pitanje kako se dobiva posao kovanja novca za stranu državu direktor Robert Blaić objašnjava da središnje banke drugih država prema potrebi objavljuju javne natječaje.
Englezi otvorili prostor za posao
– Na njih se javljaju zainteresirane kovnice, a na kraju se odabere ekonomski najpovoljnija ponuda. Odnosno, iako cijena nije jedini kriterij pri odabiru, najčešće ima najveći ponder u ukupnoj ocjeni ponuda – navodi Blaić.
Tko je sve htio kovati bosanske marke i pfeninge, Blaić pouzdano ne zna jer je to poslovna tajna Centralne banke Bosne i Hercegovine (CBBiH).
– Budući da tržište kovnica novca nije veliko, znamo da su sudjelovale velike kovnice iz EU-a, ali i izvan njega – dodaje Blaić, koji se Kovnici pridružio u listopadu 2023., nakon karijere u Podravci i Adrisu.
Prije je taj posao za CBBiH obavljao engleski Royal Mint, druga najstarija kovnica na svijetu, s tradicijom duljom od 1100 godina. Royal Mint izašao je iz posla s kovanjem bosanske marke, kao i još 50-ak drugih valuta, zbog Brexita. Izlaskom Ujedinjenoga Kraljevstva iz EU-a engleska je kovnica odlučila restrukturirati svoje poslovanje u dva smjera. Prvi je fokus na domaće tržište, što u britanskom kontekstu znači na zemlje Commonwealtha, a drugi je krak poslovanja investicijsko zlato. Nakon ugovora za CBBiH Kovnica je u međuvremenu dobila posao na još jednom natječaju, no još ne može izaći u javnost s podatkom o kojoj je državi riječ. Ta dva posla posebno su važna kad se zna da u 32 godine postojanja Kovnica nije proizvodila optjecajni novac za druge države. Stoga su ta dva natječaja velik uspjeh, naglašava Blaić.
– U svakom slučaju, naš je cilj profilirati HKN kao proizvođača optjecajnog novca za sve zainteresirane središnje banke. Drugi dio naših prihoda dolazi od numizmatike, zlatnika i srebrnjaka, ali i proizvodnje medalja za razne događaje i s raznim motivima, koje mogu biti od plemenitih i neplemenitih metala. Što se tiče numizmatike, prije dvije godine plasirali smo tri izdanja, prošle šest, a ove godine planiramo ih čak sedam. Nastojimo svake godine tržištu ponuditi inovaciju, kao što smo nedavno plasirali srebrnjake s ultravisokim reljefom 'Crna gušterica' i srebrnjake 'Trsatski zmaj'. Ove godine na srebrnjaku 'Kralj Tomislav' napravili smo parcijalnu pozlatu i obradu od rutenija – ističe Blaić.
Hrvatski zlatnici i na Šri Lanki
U aktualnoj godini numizmatički dio poslovanja započeo je sa zlatnikom i srebrnjakom 'Halubajski zvončari', koji su dio serije 'Hrvatska baština', dodaje Ivan Odrljin.
– Nakon toga imali smo izdanje srebrnjaka 'Kralj Tomislav' prigodom 1100. obljetnice njegove krunidbe. Obilježili smo i našu slavnu književnicu Mariju Jurić Zagorku. Sljedeći je na redu zlatnik 'Slavoljub Penkala', koji je nakon Fausta Vrančića drugi izumitelj u seriji 'Hrvatski inovatori'. Za kraj ljeta pripremamo zlatnik 'Gajeta Falkuša', a godinu ćemo zaključiti serijom 'Autohtona Hrvatska'. Riječ je o kovanici s motivom međimurskoga konja 'Hrvatski hladnokrvnjak'. To su numizmatička izdanja. Važno je naglasiti da svi izabrani motivi moraju imati uporište u hrvatskoj povijesti, tradiciji ili se moraju vezati uz neku obljetnicu, poput one kralja Tomislava. Nositelj smo i Guinnessova certifikata za najmanju kovanicu na svijetu, 'Hum', izdanu potkraj 2022. U promjeru ima 1,99 milimetara i masu od 0,05 grama. Zbog posebne numizmatičke vrijednosti tom je primjerku s vremenom znatno porasla vrijednost na sekundarnom tržištu. U trenutku izdavanja bila je znatno povoljnija, što dodatno potvrđuje njezinu atraktivnost na tom specifičnom i zahtjevnom tržištu. Ulazak u europodručje obilježili smo izdanjem 'Konturna kravata' na kojoj je zlatnik veličine jedne unce umetnut u srebrnjak. To je bio vrlo izazovan projekt jer smo prvi put radili s atipičnim oblicima – kaže Odrljin.
Izrada novih zlatnika i srebrnjaka traži temeljitu pripremu, a započinje inicijativom Kovnice prema HNB-u jer je ona odgovorna za svoje komercijalne programe, a i financira ih. HNB pak daje inicijativu za prigodnu kovanicu od dva eura, kao i za neke druge, državno važne programe. U HNB-u postoji Komisija za novac u kojoj je četrnaestero članova kojima se predaje raspisana inicijativa za svaki prijedlog Kovnice, kao i prijedlozi planova kovanja i prodaje. Na temelju te dokumentacije Komisija odobrava predložena izdanja. S obzirom na dobru suradnju s povjesničarima umjetnosti i ostalim stručnjacima većina HKN-ovih prijedloga dosad je odobrena.
Potražnja za numizmatičkim programom vrlo je dobra, naglašava Odrljin, čemu na ruku ide i tradicionalna sklonost hrvatskih građana prema zlatu. Kovnici na ruku ide i to što s ulaskom u europodručje oko trećine prigodnog programa ide u izvoz, najviše u države EU-a. K tome se dio izvozi u SAD i ostale države u kojima žive Hrvati. Međutim, zlatnici i srebrnjaci prodaju se i u državama koje nemaju nikakve veze s Hrvatskom, dodaje Odrljin, a u kojima postoje kupci kojima se sviđaju neki zlatnici koje izrađuje HKN, poput zainteresiranih sa Šri Lanke i iz Hong Konga.
– Naša prodaja funkcionira prema principu internetske trgovine, što znači da svoje proizvode možemo isporučiti u cijeli svijet – ističe HKN-ov voditelj prodaje.
Sav prigodni program proizvodi se u ograničenim serijama. Kad neku seriju rasproda, Kovnica i dalje bilježi upite za određene rasprodane serije.
– Izazovno je što je cijena unce zlata iznimno narasla, trenutačno je oko tri tisuće eura. Zbog tolikog rasta cijena prosječnom kupcu sve je teže kupovati zlatnike – smatra Odrljin.
Ipak, to ne znači da očekuje hlađenje potražnje, baš zbog ograničenih serija.
– S druge strane, tržište investicijskog zlata u Hrvatskoj iz godine u godinu eksponencijalno raste. Prema nekim procjenama, još nije ni blizu plafona. Primjerice, i na nama susjednom, slovenskom tržištu, koje je upola manje od našega, bilježe se dvostruko veći prihodi od prodaje zlata – naglašava Odrljin.
Ne znaju za gubitak
Kako i priliči tvornici novca, HKN nikada nije bio u gubitku. Važno je naglasiti da Kovnica nije proračunska korisnica, poput čak pet njemačkih kovnica, već svoje prihode ostvaruje na tržištu. Zlonamjerni bi možda rekli da je lako poslovati na tržištu kad ti je glavni kupac država, no prihodi od kovanja optjecajnog novca za HNB samo su dio prihoda, napominje Blaić.
– Kovnica nastoji biti financijski samoodrživa i sve više prihoda ostvarivati na globalnom tržištu optjecajnog novca i numizmatike – kaže prvi čovjek Kovnice.
Financijski podaci za 2024. još nisu objavljeni, ali bit će bolji u usporedbi s prethodnom godinom, uvjerava nas Blaić. A 2023. prihodi su bili 24,2 milijuna eura uz neto dobit od 880 tisuća eura. O kolikom je rastu poslovanja riječ samo u proteklih nekoliko godina, govori i podatak da su prihodi od izrade optjecajnog novca i prigodnog programa 2019. bili 8,9 milijuna eura.
Kovnica ne poznaje riječ 'gubitak' iako za proizvodnju nekih kovanica nema ekonomske opravdanosti. Primjerice, u vrijeme kovanja kuna vrijednost najmanjeg apoena lipe bila je manja od vrijednosti rondele na koju se kovala. Odrljin nam objašnjava kako je 1994., kad je uvedena hrvatska kuna, aluminij bio drastično jeftiniji nego što je bio potkraj 2022.
– Cijene bazičnih metala tijekom godina drastično su narasle, ali HNB nije htio napraviti izmjene u apoenima u posljednjim godinama kovanja. Tako su se do samoga kraja kovale kovanice od jedne i dvije lipe. Što se tiče jednog i dva centa, cijena rondele nije veća od vrijednosti samog apoena, ali ako na tu cijenu nadogradimo trošak izrade same kovanice, njezina ekonomska isplativost postaje vrlo upitna – kaže naš sugovornik.
Ako ste se pitali hoće li se motivi na 'hrvatskim' eurima uskoro mijenjati, posebno kovanice s likom Nikole Tesle, kojega su izabrali sami građani, odgovor je – neće. Naime, motivi na optjecajnim kovanicama nisu predviđeni za česte izmjene jer je riječ o trajnim simbolima koji bi trebali dulje osiguravati prepoznatljivost i kontinuitet, kaže Odrljin.
– Međutim, mogu se mijenjati nakon petnaest godina. Iznimka su promjene motiva pri nasljednoj sukcesiji, npr. promjeni monarha ili pape. No svaka članica europodručja na nacionalnoj strani ima pravo dva puta na godinu, iznimno i tri puta, na prigodnim kovanicama od dva eura izabrati novi motiv. Hrvatska je dosad izdala tri takve kovanice: prva je bila iz 2023. 'Hrvatska članica eurozone, a lani 'Grad Varaždin' i 'Marko Marulić'. Ove godine izlazi 'Kralj Tomislav'. Napomenuo bih da ta prigodna dva eura s kraljem Tomislavom ne smiju prema motivu biti slična numizmatičkom izdanju – dodaje Odrljin.
Prigodne kovanice od dva eura inače znaju dosegnuti astronomske cijene među ljubiteljima numizmatike. U tim je krugovima poznata priča o francuskoj kovanici s likom Asterixa izdanoj 2019., za kojom su Francuzi doslovno poludjeli. Cijena 'Asterixa' danas je 50-ak eura. No to nije ništa prema dvije kovanice koje je izdao Monako. Kovanica s likom tragično preminule princeze Grace Kelly vrijedi između 4700 i 4800 eura, a slična je cijena kovanice na kojoj je palača Grimaldi. Cijena je tolika zbog vrlo male serije od samo pet tisuća komada. Za hrvatske prigodne kovanice od dva eura, koje su dosad plasirane u seriji od 200 tisuća komada, zasad se bilježi tek blag rast cijene. No to ne znači da u budućnosti i naša Kovnica neće izbaciti hit poput 'Asterixa'.