Hrvatski kukuruz i žitarice rastu na poljima diljem svijeta

Na Azorima, otočju usred Atlanskog oceana, tamošnji poljoprivrednici siju sjeme kukuruza stvorenog i kreiranog u Bc Institutu u Rugvici, najvećoj hrvatskoj privatnoj tvrtki koja se bavi oplemenjivanjem bilja. Osnovan 1897. kao Zemaljski kemijsko-analitički zavod, na oplemenjivanju i selekciji počeo je raditi 1947., među prvima u Europi, i otada su iz njegovih laboratorija i s polja izašle stotine kultivara, hibrida kukuruza i sorata žitarica: pšenice, zobi, raži, ječma, pšenoraži… Danas izvozi dvadeset posto oplemenjenoga sjemena na više od dvadeset tržišta diljem svijeta, a ostatak prodaje na hrvatskom tržištu.

Dugotrajni, skupi proces

Tvrtka je odavno prerasla hrvatske okvire i kao Bc Grupa posluje na regionalnoj razini. Matična tvrtka Bc Institut ima dvije tvrtke u Hrvatskoj: Bc Agroslavoniju u Osijeku i prošle godine osnovanu tvrtku Jasinjice u Babinoj Gredi, gdje su poljoprivredne površine i skladište. Dvije su tvrtke u Srbiji: Bc hibridi u Somboru i Bc doradni centar u Kuli, gdje imaju i tvornicu za doradu i pripremu sjemena za tržište, Bc sjeme u Orašju u BiH, Bc Institut u Ankari u Turskoj i Bc Institut u ukrajinskoj Poltavi.

Postupak oplemenjivanja bilja i registracija novih kultivara za komercijalnu uporabu traju deset godina, ali i kada dospiju na tržište, to ne mora značiti da će se isplatiti uloženi novac i godine truda znanstvenika. Sve ovisi o tome kako će ratari prihvatiti nove kultivare i hoće li ih sijati na poljima.

Bc Institut danas na tržištu prodaje trideset hibrida kukuruza, po čemu je poznat, i više od deset sorata žitarica. Znanjem, kvalitetom i inovacijama uspješno se nosi s velikim promjenama na tržištu koje se ubrzano događaju posljednjih nekoliko godina i natječe s inozemnim korporacijama koje su ga premrežile te se bori s klimatskim promjenama radeći na otpornijim i adaptiranijim kultivarima. U posljednje dvije godine priznato mu je ukupno 19 novih kultivara hibrida kukuruza i sorata žitarica. Od toga su u Hrvatskoj priznati šest hibrida kukuruza, tri sorte ozime pšenice i jedna sorta ozime zobi, a u inozemstvu sedam hibrida kukuruza i dvije sorte ozime pšenice. Samo će ove godine Bc Institutu biti priznato ukupno trinaest novih hibrida kukuruza: pet u Hrvatskoj i osam u inozemstvu.

Idilična slika

Tijekom posjeta Institutu ostali smo zatečeni tišinom koja je vladala u savršeno urednoj i čistoj zgradi. Na hodnicima nije bilo ljudi, ni iz ureda i laboratorija nisu se čuli glasovi. Pogled na zidove prostranoga ostakljenog hodnika u prizemlju, u koji se ulazi kroz dvorište obrubljeno gredicama proljetnoga cvijeća koje nadvisuju ljubičasti, ružičasti i žuti tulipani, privlači niz uokvirenih priznanja za postignuća u oplemenjivanju bilja, među kojima ih je najviše dobio hibrid kukuruza Pajdaš. U dogovoreno vrijeme na katu Instituta dočekao nas je dr. sc. Ivica Ikić, predsjednik Uprave Bc Instituta, koji je prije dvadeset pet godina u njemu počeo karijeru kao pripravnik oplemenjivač i autor je nekoliko sorata ozime pšenice. Poslije smo otišli u obilazak laboratorija u kojima su police od poda do stropa pune staklenki raznovrsnog sjemena na kojemu istraživanja obavljaju samozatajni znanstvenici. Na početku razgovora Ikić je naglasio da su se promjene na tržištu od pandemije koronavirusa intenzivirale, ali da se Institut unatoč velikoj konkurenciji inozemnih korporacija i jedne domaće državne institucije odlično nosi s njima. No da bi se sve to postiglo, trebalo je ulagati u proizvodnju, osuvremenjenje opreme, zaposlenike i zemlju.

– U proteklih pet godina uložili smo gotovo petnaest milijuna eura u osuvremenjenje i opremanje vlastitih dviju dorada sjemena, koje Bc Institut ima u Rugvici i u Slatini, kako bismo pratili svjetske trendove kad je riječ o kvaliteti sjemena, po kojoj je Bc Institut prepoznatljiv, kao i u nabavu specijalizirane mehanizacije za provedbu oplemenjivačkih programa te osnovnu mehanizaciju za proizvodnju sjemena na vlastitim poljoprivrednim površinama. Kupili smo i 350 hektara poljoprivrednih površina i skladišnog prostora u Slavoniji pa sada Bc Institut raspolaže s tisuću hektara poljoprivrednih površina, ponajprije namijenjenih oplemenjivanju i stvaranju novih kultivara te proizvodnji sjemena. Investirali smo i u povećavanje silosnih i skladišnih kapaciteta u Semeljcima za kvalitetan prijam, sušenje i skladištenje znatnih količina merkantilne robe. U Rugvici smo potkraj prošle godine kupili još jedan proizvodni i skladišni prostor za skladištenje sjemena te za proizvodnju svojeg brenda Izidor, proizvoda od kukuruza – naveo je Ikić.

Draž i prokletstvo

Prema njegovim riječima, uspjeli su zadržati poziciju najveće domaće sjemenarske tvrtke okrenute tržištu u Hrvatskoj i inozemstvu, s time da su u pojedinim segmentima prodaje sjemena, svoga temeljnog posla, poput sjemena soje i strnih žitarica, znatno povećali prodaju i udio na hrvatskom tržištu.

– Sjeme izvozimo na više od dvadeset tržišta diljem svijeta, od Portugala i Španjolske na zapadu do Ukrajine, Irana i Azerbajdžana na istoku. Posljednjih nekoliko godina izvozimo i na tržišta Češke, Poljske, Kazahstana, Gane i Maroka – rekao je Ikić.

Trošak inventivnosti

Dodao je da su pokrenuli i projekt ugovaranja merkantilne proizvodnje hibrida kukuruza BC572, čiju je kvalitetu zrna prepoznala hrvatska prehrambena industrija, ali i inozemna. Osim toga, Bc Institut kao ekskluzivni zastupnik američke tvrtke Indigo na hrvatsko je tržište donio najnoviji biološki tretman za kukuruz, Biotrinsic i30 FP, koji poboljšava otpornost biljaka na sušu i osigurava bolji urod.

– Oplemenjivanje bilja dugotrajan je, složen i skup proces. Potrebno je od sedam do deset godina ulaganja novca i rada da bi se došlo do novoga hibrida kukuruza ili sorte neke žitarice. Mnogo je testiranja i ispitivanja, a to vrijeme uključuje i postupak registracije u Hrvatskoj, koji traje dvije godine. Imamo oplemenjivačke timove, posebno za kukuruz, i po tome smo kao kompanija dobro poznati, a posebno za žitarice. Stvaramo kultivare, hibride kukuruza i nove sorte žitarica: ozime pšenice, ozimog ječma, ozime zobi, ozime pšenoraži… Prvi u Hrvatskoj imamo domaću sortu pira i zobi, jednako tako jari ječam, jaru pšenicu, jaru zob, jaru pšenoraž, što nema nitko drugi osim nas. Draž našeg posla, ali i prokletstvo, u tome je što potrošite deset godina da proizvedete nešto, ali ako poljoprivrednik ne prepozna da mu to unaprjeđuje proizvodnju, omogućava stabilnost uroda i kvalitetu, ne kupuje sjeme. Teško je iskazati koliko stoji tih deset godina truda: mnogo je troškova za plaće, Institut ima 120 zaposlenih, od kojih osam doktora znanosti, a troje će uskoro doktorirati. Uza stalno povećanje plaća, u posljednje četiri godine zaposlenici su tri puta dobili i trinaestu plaću. Svake godine od svibnja do listopada treba nam od pedeset do sedamdeset sezonskih radnika, što dodatno povećava troškove poslovanja, a tu su i troškovi HAPIH-a (Hrvatske agencije za sigurnost hrane i hrane za životinje u RH, nap. a.) – objasnio je Ikić.

Stotine hibrida i sorata

Kad je riječ o oplemenjivanju bilja, prema njegovim riječima, iako proces jednako traje i za kukuruz i pšenicu, velika je razlika. Kukuruz je stranoplodna kultura, a pšenica samooplodna, što je važno u oplemenjivanju.

– Kad je posrijedi pšenica, križate razne genotipove i potomstvo pratite tijekom generacija. Da bismo kod kukuruza ubrzali taj proces, svake godine između dviju sjetvi šaljemo materijale u Meksiko, kamo idu i naši znanstvenici. Stvorili smo dosad nekoliko stotina hibrida kukuruza i više od stotinu sorata žitarica. U ovome trenutku imamo komercijalno aktivnih trideset hibrida kukuruza čije sjeme plasiramo na hrvatsko i inozemno tržište. Od žitarica nastojimo imati desetak sorata pšenice te nekoliko sorata ječma, pšenoraži i zobi – naveo je Ikić.

Problem hrvatske poljoprivrede

Napomenuo je da se za mnogo kultura u Hrvatskoj više ne proizvodi sjeme, zbog čega je nepovratno izgubljeno sjemenarstvo povrća, šećerne repe... te je hrvatsko oplemenjivanje bilja spalo na kukuruz, žitarice, soju i malo krmnoga bilja.

– Zbog situacije svaka država treba razmišljati strateški i zadržati svoje sjeme, ali mi nemamo tu strategiju. Problem je hrvatske poljoprivrede u tome što smo postali sirovinska baza za druga tržišta. Rješenje je vrlo jednostavno: sinergija velikih domaćih tvrtki i OPG-ova radi stvaranja dodane vrijednosti. Nije realno očekivati da će OPG-ovi biti generatori razvoja, to trebaju biti kompanije koje će stvoriti dodanu vrijednost. Napravimo li to, naši će se farmeri moći razvijati jer će imati sigurnog i stabilnog kupca koji će u dodanoj vrijednosti moći platiti više za njihov proizvod. Mi u oplemenjivanju moramo imati viziju, što će biti za deset godina, jer ako ne stvorite nešto što će tada trebati tržištu, nema vas – naglasio je Ikić.

Kaže da je zadovoljan jer je Bc Institut zadržao stabilnost poslovanja, prihode i dobit, a s druge strane ima dosta inovacija novih kultivara, hibrida kukuruza i novih sorata žitarica. Bc Institut jedina je hrvatska privatna institucija koja sudjeluje u Nacionalnom programu očuvanja biljnih genskih izvora te u Svjetskoj banci sjemena u Norveškoj, gdje se sjeme čuva ispod leda.