Luka Ploče nedavno je ostala bez jednog od najvažnijih poslovnih partnera iz BiH. ArcelorMittal Zenica, koji je godinama preko nje uvozio veće količine ugljena koji se upotrebljavao kao sirovina u proizvodnji koksa, ugasio je pogon koksare. Nije to jedini bosanskohercegovački pogon koji se više ne koristi uslugama Luke Ploče: 2019., prestankom rada Aluminija Mostar, Luka Ploče ostala je i bez toga kupca. Pa ju je pokosila pandemija, pa se dogodio rat u Ukrajini i na Bliskom istoku. Da gledamo samo to, Luka Ploče više ne bi trebala postojati, kaže predsjednik Uprave te luke Hrvoje Livaja koji u intervjuu za Lider objašnjava da unatoč svim tim izazovima Luka ne samo da opstaje nego i ulaže kako bi u budućnosti mogla biti još konkurentnija.
Kakvi su poslovni i financijski pokazatelji Luke Ploče u ovoj godini?
– Godina je krenula dobro, no možemo očekivati malo slabije rezultate u odnosu na 2023., koja je bila vrlo dobra i prema nekim stavkama iznad očekivanja. Prošle smo godine ostvarili 77,5 milijuna eura poslovnih prihoda, a EBIDTA Grupe bila je 16,6 milijuna eura, što je 5,4 posto više u odnosu na godinu prije. Ostvarili smo rekordnu neto dobit Grupe od 10,7 milijuna eura, 53,7 posto višu nego 2022. Na dobar poslovni rezultat dijelom je utjecala promjena globalnih logističkih pravaca koja je pojačala promet, međutim taj utjecaj ipak malo jenjava u ovoj godini. Zadovoljan sam rezultatima prvoga kvartala, poslovni prihodi Grupe Luka Ploče iznosili su 23,2 milijuna eura, što je i dalje blag porast u odnosu na isto razdoblje 2023., kad su bili 22,836 milijuna eura, iako je promet malo pao. EBIDTA Grupe iznosi 3,5 milijuna eura.
Međutim, kad se gleda samo osnovna djelatnost, prihodi nisu rasli?
– Nisu, ali zato smo ih diverzificirali, dio prihoda ostvarujemo zahvaljujući djelatnosti trgovine. Naime, trgujemo ugljenom, a u tome cijena ovisi o kretanju cijene ugljena na svjetskim burzama. Prošle godine doista je fluktuirala, zbog nedostatka ruskog ugljena cijene su bile poprilično visoke, pa smo mi na tome profitirali.
Kako to funkcionira sad kad su na snazi sankcije protiv Rusije?
– Jednako, samo bez Rusije. Ugljen uglavnom nabavljamo iz SAD-a. Imamo poznate kupce, svoju maržu, i to je to.
A lučki biznis?
– Što se tiče tog biznisa, već neko vrijeme radimo na podizanju efikasnosti, a to pretpostavlja ulaganja ne samo u ljude nego i u strojeve. Kad prodajemo svoje usluge, prodajemo vrijeme, odnosno brzinu istovara robe, po čemu se sada možemo uspoređivati s najvećim i najboljim svjetskim lukama; neke smo čak i prestigli. Stajanje broda je skupo, cilj je da se on što manje zadržava u luci. Za nas je bitna EDITDA marža od osnovne djelatnosti, dakle bez trgovine, koja iznosi četrdesetak posto. Tomu uvijek težimo.
Ipak, Luka Ploče zabilježila je pad pretovara, a što o tome, ali i o budućnosti Luke Ploče kaže Livaja, pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog Lidera.