‘;
Gredelj nakon stečajne krize doživljava poslovni preporod uz ulaganja slovačkog vlasnika i jačanje pozicije na inozemnom tržištu
Nakon dvanaest godina stečajne agonije započete 2010. Tvornica željezničkih vozila Gredelj trenutačno proživljava poslovnu renesansu i ulazi u društvo rijetkih industrijskih kompanija u Hrvatskoj koje su opstale i izborile se na inozemnom tržištu. Ulazak slovačke Tatravagónke, najvećega europskog proizvođača željezničkih vagona, u vlasničku strukturu 2021. donio je toj tvornici na istočnom rubu Zagreba, u Vukomercu, nove poslove koji su stabilizirali cijelu kompaniju.
Prošle godine Gredelj je uprihodio oko 117 milijuna eura, a kad je izašao iz stečaja, prihod nije prelazio 10 milijuna eura. Osim toga, slovački vlasnik snažno ulaže u modernizaciju proizvodnje. Kako izgleda taj investicijski val i kakvu transformaciju prolazi Gredelj, imali smo prilike vidjeti iz prve ruke jer je Uprava pristala otvoriti vrata Lideru za ekskluzivnu reportažu.
Nakon formalnosti na ulazu u tvornički krug koji se proteže na golemih 3,8 četvornih kilometara na kojima je razasuto četrdesetak objekata raznih veličina i namjena Liderovu ekipu dočekao je Karlo Koščak, direktor Sektora održavanja i potpore proizvodnji. Ubrzo nam se pridružuje i Vladimir Grbec, član Uprave i direktor Sektora upravljanja kvalitetom. Taj dvojac ukratko nas je upoznao s tvrtkinom poviješću i onim što se u posljednjih nekoliko godina napravilo. Na kraju nam se pridružio i novi generalni direktor Peter Dajko. Taj slovački menadžer košarkaškog stasa čelnu poziciju u Gredelju preuzeo je sredinom listopada prošle godine. Gredelj, odnosno Tatravagónka, već mu je deveta kompanija u karijeri, a dobro je upoznat s mentalitetom na ovim prostorima jer je prije radio na restrukturiranju jedne industrijske kompanije u Srbiji. S obzirom na to da ‘slika govori tisuću riječi‘, krećemo u obilazak najvažnijih dijelova Gredelja u društvu Koščaka i Grbeca.
Prije odlaska u pogone dobili smo zaštitnu opremu i kratke Koščakove upute da se zbog svoje sigurnosti krećemo isključivo po označenim trakama. Naši domaćini vode nas u prvu od četiri velike i najvažnije hale: pogon za osovinske slogove. Odmah nakon ulaska postaje jasno da sigurnosne upute koje smo dobili nisu tek puka formalnost: oko nas prolaze viličari s metalnim dijelovima, iznad naših glava s kranova – a u cijelom Gredelju ima ih 50-ak, od kojih je najveći nosivosti od sto tona – visi teret težak i nekoliko tona, uokolo su poslagani teški vagonski kotači.
U drugim halama nalaze se i kanali duboki nekoliko metara, a u proizvodnji se rukuje i nizom zapaljivih tekućina. Uglavnom, opasnost da vas nešto udari, zgnječi, opeče ili da padnete u neku rupu vreba na svakom koraku. No iskustva s takvim nesrećama do sada nisu imali, ističu Grbec i Koščak. Općenito, ozbiljnijih ozljeda na radu nije bilo, dodaju.
Cijelu reportažu pročitajte u tisakom ili digitalnom izdanju poslovnog tjednika Lider.