Da ljudi odlaze trbuhom za kruhom iz Hrvatske, to znamo, no u zadnje vrijeme kruže i priče da se neki od njih vraćaju iz pečalbe. Kontaktirali smo veliki broj kompanija, no čini se da su za sada ipak samo rijetki oni koji se odluče vratiti u Hrvatsku.
Jedan od njih je Ivan Tomašević koji se u lipnju prošle godine vratio iz Njemačke. Zaposlen je u Cromarisu kao majstor održavanja u servisnoj službi. Odlazio je on i ranije više puta u Njemačku kako bi zaradio, priča nam, jer mu tamo žive brat i tri sestre. Najčešće je to bilo zimi kada u rodnom Biogradu na moru nije bilo posla, ali se nakon nekog vremena vraćao. Posljednji put je otišao u Njemačku 2021., a vratio se 2023. Tamo je radio kao majstor za održavanje u jednoj kompaniji, odnosno bio je zadužen za jednu zgradu i pet restorana.
Plaća je bila dobra, ali mu nije odgovarao način života. Radio je od 9 do 17 sati, stalno je putovao na posao gubeći i tu puno vremena, tako da mu, veli, od života ništa nije ostajalo.
- Ni te plaće, koje jesu dobre, ipak nisu velike za njemačke prilike. Primjerice, u mojoj struci onaj tko tek dođe u Njemačku, može očekivati od 2000 do 2300 eura plaću. Kada se plate svi životni troškovi, pa i nije baš da ostane neka velika lova, odnosno, skoro je isto kao i u Hrvatskoj – kaže Ivan koji uskoro navršava 28 godina.
Taj rođeni Slavonac s roditeljima je preselio u Biograd prije 22 godine gdje se i vratio lani u lipnju. Kucao je na vrata nekih kompanija, no uvjeti koje mu je ponudio Cromaris najviše su mu se svidjeli. Imao je i sreću jer je jedan majstor upravo tada odlazio iz Cromarisa pa je kompanija već dan nakon što joj se javio raspisala natječaj. Nakon 15 dana pozvali su ga da potpiše ugovor o radu.
Nisam zahtjevan
Njegovo radno mjesto je u zaštićenoj uvali Vela Lamjana na otoku Ugljanu gdje se nalazi brodogradilište. Svaki dan putuje iz Biograda, kaže da mu to nije problem, a radi na održavanju brodova, servisiranju motora.
- Organizacija posla je dobra, s plaćom sam zadovoljan, mada uvijek može biti bolja. Želim napredovati i važno mi je da nam u kompaniji pružaju tu mogućnost. Nisam zahtjevan, vozim auto star 15 godina, sa ženom preuređujem i dograđujem roditeljsku kuću i općenito sam zadovoljan – kaže Ivan.
Iako to nije rekao, žena, preuređivanje kuće i stalan posao ukazuju da je odlučio ostati u Hrvatskoj. No još dvoje nekadašnjih pečalbara sreću je ponovo našlo u svojoj zemlji. Luka Petro i Sanja Babić rade u domaćoj inovativnoj kompaniji DOK – ING u vlasništvu Vjekoslava Majetića i sjajni su primjeri kako se bogato iskustvo stečeno u različitim dijelovima svijeta može uspješno primijeniti u lokalnom okruženju, obogaćujući tako, kažu nam, radnu zajednicu i doprinoseći raznolikosti perspektiva.
Luka je osam godina živio van Hrvatske. Njegove destinacije bile su u Bahreinu i Saudijskoj Arabiji radeći u industriji nafte i plina, da bi se odlučio na povratak. U DOK – ING-u je našao svoje mjesto pod suncem, a danas je u toj kompaniji program manager zadužen za rudarstvo.
- I kolega Luka i ja smo svoje mjesto pronašli upravo u DOK-ING-u kao tvrtki koja se vodi humanošću, odnosno razvija i proizvodi robotske i autonomne sustave za zaštitu ljudskih života, okoliša i imovine u opasnim okruženjima. Budući da tvrtka izvozi u više od 40 zemalja diljem svijeta, većina našeg poslovanja je jednako tako usmjerena na vanjske partnere i tržišta, a uz to sudjelujemo i izlažemo na gotovo 30-ak sajmova godišnje diljem cijelog svijeta – priča nam Sanja.
Ona je pak provela gotovo desetljeće van Hrvatske, u dalekom Tajlandu. Tamo je radila kao direktorica PR & marketinga u sektoru turizma. Danas u DOK-ING-u radi na poziciji Communication & Marketing Manager.
Iskustvo preneseno u Hrvatsku
DOK – ING je, veli Sanja, obiteljska tvrtka koja je usprkos velikom širenju još uvijek zadržala obiteljski duh njegujući socijalni aspekt kroz druženja. Naime, kompanija organizira razne aktivnosti, primjerice u svom vrtu gdje se mogu družiti s kolegama kroz različite roštilje i druženja, ali njegujući i neke internacionalne i domaće dane, poput Međunarodnog dana žena, Family day-a, fašnika i sl. Uz to, DOK-ING daje podršku sportskim aktivnostima kroz sufinanciranje Multisport kartice, dodatnog zdravstvenog osiguranja te edukacija.
- Mogli bismo reći da je DOK-ING tvrtka koja jednako njeguje i intelektualni rast, ali i self-care dio kroz brigu o zdravlju te work-life balance. Svaka tvrtka ima drugačiju kulturu te smo se Luka i ja pronašli kao match s kulturom tvrtke DOK-ING – veli Sanja.
Pitamo ih koliko im koristi iskustvo u inozemstvu za posao u Hrvatskoj. Vele da su mnogobrojne prednosti poslovanja u inozemstvu te povratka u Hrvatsku budući da su stekli iskustva poslovne komunikacije s različitim kulturama i narodima, radne etikete, a sve su to neprocjenjivi resursi za tvrtku, posebno kada se radi o izlaganju na globalnoj razini. Uz vrhunsko poznavanje poslovnog engleskog jezika, također je iskustvo rada u inozemstvu iskorišteno u DOK-ING-u gdje naučenim znanjima i vještinama ‘grade mostove s globalnom zajednicom‘.
- Prednosti rada u Hrvatskoj su mnogobrojne, od kulturološke pripadnosti, njegovanja obiteljskih odnosa i vrijednosti, života u četiri godišnja doba, a s druge strane radimo u tvrtki koja je vezana za inozemna tržišta gdje možemo i dalje proširivati horizonte poslovanja u suradnji s poslovnim partnerima iz inozemstva te kroz poslovna putovanja. Uz spomenuto, iznimno bitan faktor je i odgoj djece u Hrvatskoj jer je upravo ovo zemlja s brojnim prednostima za odrastanje djece – kaže Sanja.
Sigurno je da osim naših sugovornika ima još onih koji su odlučili vratiti se u Hrvatsku. No ruku na srce, šutnja mnogih koje smo kontaktirali upućuje da Hrvatska još uvijek nije poželjna destinacija za povratnike. Nadamo se da će to jednog dana ipak biti.