‘;
Trideset je godina prošlo otkad je Ivica Kožul iz Slavonskog Broda dao otkaz u Hrvatskim željeznicama i na biciklu, jedinom prijevoznom sredstvu koje je tad imao, u veljači 1994. otišao u grad te osnovao tvrtku. Bila su to teška vremena: rat, neizvjesnost, neimaština… Kožul je živio sa suprugom i troje djece, obitelj nije imala ušteđevinu pa se njegova odluka činila posve nerazumnom, ali mu se na kraju itekako isplatila. Danas je vlasnik Kožul Grupe, koja se bavi proizvodnjom i prodajom alata, zastupstvom te građevinom, a ujedinjuje tri tvrtke: Kožul, Cromax i Kožul BiH. Posluje u Hrvatskoj i u inozemstvu, ima svoj brend alata, više od 170 zaposlenih i prošle je godine ostvarila prihod od 23,5 milijuna eura.
– Bio je veliki izazov otvoriti tvrtku u ratno vrijeme. Nisam se bojao poslovnog neuspjeha, mnogo je veći strah tad bio od granata i kako sačuvati život. Možda, da sam znao što me čeka, ne bih ni otvorio tvrtku. Ovako sam išao u svojevrsnu avanturu. Imao sam samo radne navike i bio sam spreman raditi cijeli dan i noć da bih obitelji osigurao egzistenciju – počinje Kožul.
Prvi brojni pokušaji
U vođenju tvrtke pomoglo mu je iskustvo koje je stekao kao jedan od trojice zamjenika direktora na željezničkom kolodvoru u Slavonskom Brodu.
Osim tog posla, Kožul je i dodatnim poslovima popunjavao kućni proračun. Uz pomoć obitelji i rodbine kupio je nekoliko pikado-aparata te ih iznajmljivao gostionicama i kafićima.
– Brzo sam shvatio da to nije dugoročno jer će se ljudi zasititi pikada i pitao sam se što ću onda raditi te kako ću prehraniti ženu i troje djece. U travnju 1994. otišao sam na sajam građevine u Zagreb i naletio na štand s ličilačkim alatom te sam ubrzo postao njihov zastupnik za Slavoniju – prisjeća se Kožul, koji je uz distribuciju alata radio i druge poslove: u građevinarstvu, bio je i zapovjednik kriznog stožera, zapovjednik narodne zaštite, vodio knjige za restorane i kafiće…
– Kada sam otvorio tvrtku, ne samo da nisam imao poslovni prostor nego nisam imao ni automobil. Posudio sam sestrin i godinu dana razvozio valjke i kistove po Slavoniji. Bilo mi je bitno da od dobavljača isposlujem što dulju odgodu plaćanja, dulju od roka koji sam dao svojim kupcima. Taj se posao dobro održavao godinu dana, ali nije rastao, a moji su kupci stalno zahtijevali da ja i nešto kupim od njih. Nisam im mogao udovoljiti jer su mi nudili čavle, boje i lakove. Tako su me pretjecale tvrtke koje su mogle kompenzirati robu i lakše su naplaćivale račune. Slutio sam da bih mogao imati problema s naplatom pa sam odlučio otvoriti maloprodaju u Slavonskom Brodu. Tad sam mogao uzimati robu koju su mi nudili kupci i kompenzirati plaćanje – objašnjava Kožul. Prvu prodavaonicu otvorio je u ožujku 1995. u unajmljenom kiosku čija je vlasnica poslije postala prva zaposlenica tvrtke Kožul.
– Pokrenuo sam veleprodaju alata i opskrbu drugih trgovina. Nisam imao novca za kupnju poslovnog prostora jer sam sav prihod ulagao u širenje poslovanja. Unajmio sam kiosk površine 16 četvornih metara i zaposlio njegovu vlasnicu na mjestu prodavačice, prvu zaposlenicu u mojoj tvrtki, te zbog toga dobio popust na najamninu – sjeća se Kožul.
Kako je tvrtka širila poslovanje, kako je Kožul ušao u sektor građevinarstva te kako Kožul grupa posluje danas pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog Lidera.