Medical Intertrade jedna je od četiri velike veledrogerije u Hrvatskoj i jedina u privatnom domaćem vlasništvu. U rujnu prošle godine, nakon smrti Radwana Joukhadara, osnivača i spiritus movensa kompanije, njegova supruga Jasenka Joukhadar preuzela je upravljanje i postala žena s najvećim vlasničkim portfeljem u Hrvatskoj, koji je prošle godine ostvario više od 2,7 milijardi kuna prihoda. U svom prvom intervjuu govori o situaciji na tržištu te o planovima i sudbini grupacije u kojoj su veleprodaja, lanac ljekarni Joukhadar i tvornica Yasenka u Vukovaru. U sjedištu kompanije u Svetoj Nedelji vodili smo vrlo emotivan razgovor, iz kojeg ovdje donosimo izvode.
Kako funkcionira kompanijski farmaceutski trokut veleprodaja-maloprodaja-proizvodnja?
– Moj je suprug oduvijek htio biti privatni poduzetnik. Imao je viziju o osnivanju veledrogerije, ljekarničke ustanove i tvornice za proizvodnju lijekova. Kad su to zakonski propisi omogućili, osnovao je prvu privatnu veledrogeriju, a zatim ljekarnu. Tvornica je najmlađa i predstavlja krunu poduzetničke karijere, a sve tri tvrtke se jako dobro nadopunjuju. Kao poduzetnici radili smo na razvoju njihova poslovanja, a rezultate tog rada imate prilike vidjeti danas.
Što je od toga najteže?
– U današnje vrijeme sve je izazovno, naročito u poslu s lijekovima jer govorimo o visokoreguliranoj industriji. Država zakonskim propisima određuje cijene lijekova, veledrogerijsku maržu, do 8,5 posto, uslugu izdavanja lijekova na liječnički recept, a tu je i konstantan problem s dugovima, koji opet ovisi o državnim institucijama. Svi svjedočimo rastu cijena energenata i ostalih ulaznih troškova, a nemamo mogućnost kompenzacijskih mehanizama kad su cijene unaprijed određene.
Koliko vam je sada država dužna?
– Dugovi u zdravstvu mjere se u milijardama kuna. Cilj postignutog dogovora s ministrima Zdravkom Marićem i Vilijem Berošom bio je ljekarne svesti u rok plaćanja od 120 dana, a bolnice bi trebale biti na 180 dana. HZZO je potkraj lipnja spustio rokove plaćanja na 120 dana, ali bolnice su trenutačno na 240 dana. Očekujemo da će se potkraj ovog mjeseca i one svesti u dogovoreni rok plaćanja od 180 dana. Govorimo o rokovima koji su nekoliko puta dulji od zakonom propisanih 30, odnosno 60 dana i u dosadašnjim su okolnostima bili prihvatljivi veledrogerijama. Ali, ako se nastavi ovakav enorman rast cijena energenata, morat će se nešto promijeniti.
Preuzeli ste tvrtku u tragičnim okolnostima. Vjerojatno je to bio najteži trenutak u karijeri iako ste i prije sudjelovali u upravljanju?
– Je.
Medical Intertrade najveća je kompanija osnovana odmah u prvoj godini kapitalizma. Zato smo vašeg supruga nazvali pionirom kapitalizma. Jeste li vi onda pionirka kapitalizma?
– Nisam vam ja pionirka kapitalizma. Osim što je bio vizionar, moj je muž bio istinski domoljub i humanist. Odgojio je prekrasne ljude. Uprava se sastoji od pet ljudi koji zbilja odlično vode poslovne aktivnosti u suradnji s direktorima pojedinih službi ili odjela. Poslovanje je disperzirano na farmaciju, koja čini najveći dio, dijagnostiku, stomatologiju, veterinu, medicinsku opremu, kliničke studije, skladištenje i sekundarno opremanje. Kako se kaže, nisu sva jaja u jednoj košari. Tako da je on stvarno bio nadaren za biznis, a bio je iznad kapitalizma. Iznad svega bio je veliki humanitarac i dobročinitelj.
Kako vidite budućnost kompanije? Recimo za pet godina?
– Optimisti smo i nećemo se dati. Svi su borci, punim srcem uz tvrtku, mladi su ljudi i jednostavno previše je ljudskih sudbina da bi si dopustili nekakve propuste. Želimo nastaviti onako kako nas je Radwan naučio i kako je on to zacrtao. Njegovu viziju ne želimo napustiti. Želimo zadržati pozicije koje imamo, ne želimo nazadovati već dalje napredovati. Potencijala ima bez obzira na zahtjevne uvjete na tržištu.
Ali konkurencija je žestoka.
– Relativno smo malo tržište za četiri velike farmaceutske veleprodaje, s time da su dvije multinacionalne, jedna je veliko dioničko društvo tako da smo, evo, mi tu jedina domaća privatna kompanija, a i u svjetskim smo okvirima jedna od rijetkih privatnih kompanija takve veličine.
Nemate djece. Kako vidite vlasničku budućnost kompanije?
– Suprug i ja smo uvijek osjećali veliku odgovornost za zaposlenike. Oni su isto jedan od razloga zašto smo odbijali ponude za preuzimanje. Jer ipak, 500 je obitelji vezano samo uz Medical, još 280 uz ljekarničku ustanovu i 50 uz tvornicu. To je velik broj ljudi, zbog kojih smo pripremili sve kako bi se održala stabilnost kompanija i osigurao kontinuitet poslovanja.
Nešto detaljnije?
– Ima još vremena za detalje.
Dakle, želite ostati samostalni?
– Želimo. Radwan nikad nije htio prodati tvrtku. Makar, sad smo baš nedavno, u lipnju, dobili jednu ponudu da se prodamo.
Netko iz 'velike četvorke'?
– Ne, nije od konkurencije. Rekla sam: 'Hvala na ponudi, to nam je veliki kompliment, ali ne namjeravam prodati tvrtku.' Ponuda za prodaju bilo je i ranije, ali ih Radwan nikad nije razmatrao. Nije htio ulaziti u dioničko društvo ili partnerstvo, htio je biti samostalan tako da poštujem njegovu želju.
Razmišljate li o mirovini?
– Još ne. Gubitak supruga za mene je jako bolan. Rad u tvrtki pomaže mi odagnati tužne misli. Dok me služi zdravlje, i psihičko i fizičko, bit ću tu.