Fondovi privatnog kapitala doživjeli su svoj ‘zlatni trenutak‘, kako je to prošle godine rekao predsjednik Blackstonea Jonathan Gray, kad su banke posrnule nakon najvećeg povećanja kamatnih stopa u zadnjih 45 godina. U 2023. su zbog toga nebankovni zajmodavci financirali nevjerojatnih 86 posto zajmova s financijskim zaduženjem, što je ogroman porast u odnosu na 61 posto u 2019., prema PitchBook LCD-u.
Ipak, godinu dana nakon propasti Silicon Valley Banka i Credit Suissea, najjače banke pojačavaju svoje zajmove na široko sindiciranim tržištima bankovnih zajmova, što je ključni način za financiranje otkupa kredita.
U prvom tromjesečju 28 tvrtki dogovorilo je bankovne kredite za refinanciranje duga od 11,8 milijardi dolara koji su prethodno osigurale privatne kreditne tvrtke, prema podacima PitchBooka. Drugim riječima, banke su uspjele povratiti nešto više od polovice od 20 milijardi dolara koji su 2023. prebačeni u korist privatnih fondova.
Bijeg iz banaka
Dakle, jesmo li dosegli vrhunac privatnog kapitala? Povijest bankarstva sugerira da je, naprotiv, vjerojatan još jedan val ‘bankovne disintermedijacije‘. Udaljavanje kreditiranja od banaka ima dugu povijest. Zapanjujuće, bankarski zajmovi kao udio u ukupnom zaduživanju padaju već 50 godina. Šok inflacije i kamatne stope iz 1973.-74. stvorili su dublju disintermedijaciju banaka od uspona privatnih kredita danas, budući da su se tvrtke investicijskog ranga prebacile na posuđivanje s tržišta putem komercijalnih zapisa i obveznica.
Uspon visokoprinosnih obveznica u 1980.-ima bio je još jedan veliki val, kao i razni napreci u tzv. sekuritizaciji, od kojih je svaki omogućio većem broju zajmoprimaca da zaobiđu banke. A od 2008., poduzeća srednjeg tržišta i hipotekarno zaduživanje sve su se više udaljavali od banaka. Sve u svemu, udio banaka u privatnom kreditiranju američkog gospodarstva pao je sa 60 posto 1970. na 35 posto prošle godine, prema novom dokumentu Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja.
Što možemo naučiti iz povijesti disintermedijacije banaka? Prvo, obično su potrebne najmanje dvije do tri godine da oslabljene banke prebrode velike šokove kamatnih stopa. Dok su glavne banke ponovno na nogama, regionalnim bankama trebat će više vremena da kamatne stope na svoju imovinu i obveze vrate u ravnotežu. Posuđivanje američkih regionalnih banaka ostaje slabo, pružajući mogućnosti privatnim kreditima da popune tu prazninu.
Drugo, zastarjeli financijski propisi često pogoršavaju takve šokove. U 1970-ima i 1980-ima, Uredba Q, koja je nametnula gornje granice kamatnih stopa ponuđenih štedišama u SAD-u, pogoršala je bijeg depozita u fondove tržišta novca. Slično tome, Fed-ov prekonoćni obrnuti repo mehanizam pokrenuo je bijeg depozita kako je Fed podizao stope.
Očekuje se rast privatnog kreditiranja
Treće, inovacija financijskih proizvoda ključan je pokretač. Zajednički fondovi tržišta novca, uvedeni u SAD-u 1971., olakšali su disintermedijaciju dopuštajući štedišama da ulažu u raznolik niz instrumenata. Danas nove strukture privatnog kreditiranja ulagačima daju pristup imovini koja je prije bila ograničena na bilance banaka, poput financiranja opreme.
Četvrto, nova regulativa usmjerena na rješavanje ranjivosti banaka može nenamjerno pogurati još više kreditiranja drugdje. Dok se novi prijedlozi Fed-a za povećanje kapitala banke (nazvani ‘Basel endgame‘) ponovno kalibriraju, daljnje prilagodbe likvidnosti, pravila o kapitalu i praksi upravljanja rizikom svejedno su za očekivati.
Specijalno financiranje zajmova čini se obećavajućim novim rješenjem za privatne kreditne tvrtke. Jedna od atrakcija ovog tržišta - vrijednog 5,5 bilijuna dolara samo u SAD-u prema procjenama Olivera Wymana i koje uključuje najam opreme, financiranje trgovine i ugovore o tantijemama - veća je diversifikacija i potrebne specijalističke vještine.
Privatni kredit ima manje od pet posto ovih vrsta kredita, uglavnom ‘pakiranih‘ za osiguravatelje. Nadalje, zajmovi za infrastrukturu, komercijalne nekretnine i hipoteke nude potencijalno bogat izbor, proširujući potencijalno tržište na 26 bilijuna dolara u SAD-u. Sve u svemu, ovo bi moglo potaknuti godišnji rast od 15 posto koji se očekuje na tržištu privatnih kredita tijekom sljedećih pet godina, iako mnogo toga naravno ovisi o sljedećim potezima regulatora banaka.
Potreba da se osigura pristup ovim novim klasama imovine objašnjava zašto igrači s privatnim kreditima mijenjaju pristup, tražeći partnerstvo s bankama umjesto da budu njihovi protivnici. Ove godine potpisano je najmanje šest partnerstava s velikim bankama, od kojih je najnovije ono između Barclaysa i Blackstonea. Polovica njih usredotočila se na mogućnosti financiranja osiguranog imovinom.
Ono čemu svjedočimo je ponovno tranširanje bankovnog sustava gdje banke najrizičniji dio posla daju privatnim fondovima kapitala, a sebi ostavljaju posuđivanje novca sa što manje rizika.