
Kako bi svi stanovnici Europske unije imali jednak pristup digitalnim proizvodima i uslugama, tvrtke u državama članicama moraju se do 28. lipnja 2025. uskladiti s Europskim aktom o pristupačnosti (EAA), koji zahtijeva da internetske stranice i trgovine te mobilne aplikacije budu inkluzivno dizajnirane.
Zakon propisuje standarde za prilagođenost sadržaja osoba s invaliditetom, objašnjava Biljana Borzan, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu iz redova socijalista i demokrata (S&D) te članica Odbora EP-a za unutarnje tržište i zaštitu potrošača.
– Uz to, zakon propisuje i obuku zaposlenika te točne odrednice za proizvode i usluge kako bi bile što pristupačnije. Akt se odnosi na online usluge i online trgovinu, na većinu digitalnih oblika poslovanja poput banaka, financijskih usluga, digitalnih medija, avio kompanija – objašnjava Borzan, dodajući da iznimke postoje pod određenim uvjetima u zdravstvenom sektoru.Bolje korisničko iskustvo za sve
Mnogi misle da prilagodbe za pristupačnost značajno mijenjaju izgled internetske stranice ili mobilne aplikacije, no to nije točno, ističe Ana Šekerija, product owner i voditeljica pristupačnosti u Infinumu, koji se još 2021. godine, mnogo prije nego što se EAA našao u fokusu javnosti zbog roka u lipnju, počeo baviti pristupačnošću. Prilagodbe se najčešće odnose na vid, motoriku i sluh.
– Promjene za korisnike koji ne koriste asistivne tehnologije najčešće su minimalne i zapravo poboljšavaju korisničko iskustvo. Na primjer, tu se radi o povećanju kontrasta između teksta i pozadine, uklanjanju elemenata s pretjeranim bljeskanjem koji mogu izazvati epileptične napadaje ili prilagodbi elemenata koji koriste samo boju za prijenos važne informacije. Na primjer, ako se polje za unos zaporke zacrveni kod pogrešnog unosa, a ne postoji dodatna tekstualna poruka, korisnici koji ne razlikuju boje neće znati da se dogodila greška. S druge strane, najveće promjene događaju se u pozadini – kroz prilagodbu koda kako bi stranica ili aplikacija bila upotrebljiva uz asistivne tehnologije – pojašnjava Šekerija.Infinum je stoga tu inicijativu pretvorio u zasebnu uslugu prošle godine, a od veće pristupačnosti korist će imati i mnoge starije osobe u EU-u.
Moguće i novčane kazne
Europski akt o pristupačnosti donešen je još 2019. godine, a u Hrvatskoj je implementiran u Zakon o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora. Njime se primjena Direktive o pristupačnosti interneta iz 2016. godine proširila s internetskih stranica i aplikacija javnog sektora (državnih institucija, javnih službi, lokalne samouprave) i na privatni sektor, odnosno tvrtke. One svoje digitalne proizvode i usluge moraju prilagoditi kriterijima pristupačnosti do 28. lipnja 2025. Tako dug prijelazni period bio je potreban kako bi države članice prilagodile svoje zakonodavstvo, ali i oni na koje se zakon odnosi svoje poslovanje, objašnjava Borzan.
– U ovom slučaju je prijelazni period dulji jer je mnogo promjena koje se moraju usvojiti, ali i zato jer je tijekom pregovora većina bila za kasniju primjenu – pojašnjava Borzan zašto se akt o 2019. tek sada implementira.
Tvrtke ili institucije koje ne prilagode svoje digitalne usluge na vrijeme podliježu potenacijalnim kaznama. Provođenje akta i kazne, pak, ovise o državama članicama, budući da je tako propisano na EU razini.
– Kazne mogu varirati od financijskih kazni do zabrane prodaje pojedinačnog proizvoda ili pak cjelokupne zabrane poslovanja – upozorava Borzan, no vjeruje da je većina tvrtki spremna na ove promjene, s obzirom na tako stroge kazne i dug prijelazni period.
Nove poslovne prilike
Šekerija kaže da su Infinumu pristigli upiti za provjere digitalne pristupačnosti iz raznih industrija – telekoma, financija, internetskih trgovina... Za postojeće i nove klijente uklanjaju neusklađenosti i integriraju smjernice za razvoj pristupačnih digitalnih proizvoda u cijeli proces izrade softvera.
– Naši klijenti dolaze iz različitih sektora, od potrošačke elektronike do financija, telekomunikacija i e-trgovine, a to su sektori na koje se Europski akt o pristupačnosti izravno odnosi. Osim toga, surađivali smo i s velikim klijentima iz drugih područja, gdje je pristupačnost prioritet zbog brendiranja, javne percepcije, DEI (engl. diversity, equity and inclusion) strategija i drugih poslovnih ciljeva. Od velike pomoći bilo nam je iskustvo našeg američkog tima, budući da je tamo regulativa ADA – Americans with Disabilities Act – na snazi još od devedesetih – ističe Šekerija.
Naglašava i da pristupačnost nije samo pitanje inkluzije, nego donosi i brojne poslovne prednosti. Naime, osobe s invaliditetom čine čak 16 posto populacije, a kako zapadno društvo stari i sve je informatički obrazovanije, raste i potreba za pristupačnim digitalnim rješenjima.
– Također, pristupačnost poboljšava korisničko iskustvo za sve – primjerice, dovoljno izražen kontrast između teksta i pozadine ne pomaže samo osobama s oštećenjem vida, već i svima koji pokušavaju pročitati sadržaj na jarkom suncu. Osim toga, tvrtke koje ulažu u pristupačnost jačaju svoj brend kao društveno odgovorna poduzeća te primjenjuju najbolje prakse u dizajnu i razvoju. No, kao što su regulative poput GDPR-a svojedobno skrenule pažnju na zaštitu privatnosti, tako sada zakonodavni okvir stavlja fokus na pristupačnost – smatra Šekerija.
Nju je, pak, iznenadila razlika u razini spremnosti različitih tvrtki.
– Dok neki klijenti već imaju timove koji sustavno rade na pristupačnosti i provode monitoring, drugi za regulativu prvi put čuju od nas. Bez obzira na razlog zbog kojeg se tvrtke sada okreću pristupačnosti, svaki korak u tom smjeru znači stvaranje boljeg, pravednijeg digitalnog svijeta – zaključuje Šekerija.