‘;
Pitanje svih pitanja je kako povećati profitabilnost, a pri tome ne rezati na pogrešnim mjestima: kvaliteti proizvoda, ključnim zaposlenicima ili razvoju
Upravljanje troškovima već treću godinu zaredom drži prvo mjesto na listi poslovnih prioriteta, daleko ispred upravljanja rastom i prihodima – pokazuju rezultati globalne ankete BCG-a među više od 570 direktora. U vremenu inflacije i sve skupljih inputa, nije iznenađenje da troškovi postaju glavna opsesija poslovnih lidera. Nešto poput DOGE-a za Elona Muska.
Ipak, Muskova metoda slanja mailova u kojima zaposlenici moraju nabrojati pet stvari koje su napravili prošli tjedan, teško je primjenjiva na kompanije. Tvrtke moraju održati osjetljivu ravnotežu između smanjenja troškova i negativnog utjecaja na poslovanje i zadovoljstvo kupaca, ali i radnika.
No, pitanje svih pitanja je kako povećati profitabilnost, a pri tome ne rezati na pogrešnim mjestima - kvaliteti proizvoda, ključnim zaposlenicima ili razvoju.
- Zlatno je pravilo – detektirati koje aktivnosti i koji resursi ne donose novostvorenu vrijednost i maksimalno se potruditi da ih se eliminira iz poslovanja. Nema mjesta u firmi na kojem se ne bi moglo pronaći trošenje bez svrhe i koristi. Npr. kod većih firmi dovoljno je samo za par dana smanjiti koeficijent obrtaja zaliha ili naplatu potraživanja, da se otpuste značajni iznos cash-flowa (što znači da ne trebamo plaćati banci kamate za posuđivanje novca, ili možemo ranije platiti dobavljaču uz dodatni rabat). Par dana kraći obrtaj najčešće znači da treba rok plaćanja umjesto na 30 dana s kupcem ugovoriti 25 i više se brinuti da se ti rokovi poštuju ili izbaciti iz asortimana 10 proizvoda koji stoje na zalihi, a ne prodaju se. Čudno je kako je malo potrebno da se napravi poboljšanje, a još čudnije je kako često baš to malo nedostaje - objašnjava konzultantica za kontroling Jasmina Očko.
Praćenje troškova i dobro poznavanje svih poslovnih procesa ključni su preduvjeti za donošenje kvalitetnih odluka o optimizaciji, jer financijski aspekt nije uvijek najbitniji faktor. Primjerice, prelazak na jeftinijeg dobavljača može se pokazati pogrešnim ako novi partner ne može dati traženu kvalitetu ili poštovati rokove. Ponekad se tek s vremenskim odmakom pokaže da je neka odluka bila strateški promašaj – poput slučaja u Plivi, kada je jedan odjel izdvojen, da bi nakon uočene greške bio vraćen pod okrilje matične kompanije. A neke greške mogu koštati daleko više od ostvarenih ušteda.
Kada je riječ o pogreškama vezanim za upravljanje troškovima, Dragan Munjiza, stručnjak za privremeno upravljanje, kaže da iako su sve tvrtke načelno orijentirane na troškove, često ih režu linearnom metodom, ne ulazeći detaljnije u analizu.
- Puno je primjera kompanija koje su premalo ili previše plaćale radnu snagu, no nisu nagrađivale efikasnost. Također, područje na kojem u mnogim kompanijama još ima dosta mjesta za ‘popravak’ je nabava, a među bitnim stavkama svakako su i troškovi zaliha robe. Umjesto da se određenih zaliha riješe kroz neke akcijske ponude, čime bi ubrzale koeficijent obrtaja, kompanije često predugo drže pojedinu robu na skladištu - pojašnjava Munjiza.
Koje su najčešće greške u upravljanju troškovima, kako to rade uspješne tvrtke, u kojim područjima se krije prostor za uštede, koje troškove rezati u slučaju krize i kako pri tome ne prepiliti granu na kojoj sjedite, čitajte u temi broja novog tiskanog i digitalnog izdanju Lidera.