LNG terminal u Omišlju nije sagrađen da bi ostvarivao velike profite

Među hrvatskim pomorcima dugo je vladalo uvjerenje da su brodovi za prijevoz LNG-a (engl. liquefied natural gas, odnosno UPP – ukapljeni prirodni plin) nesigurni. Kolokvijalno su ih, među sobom, nazivali ‘plovećim upaljačima‘, aludirajući na sličnost u izgledu brodova za prekooceanski prijevoz plina i upaljača s kioska te moguću eksplozivnost. Čuo sam to i od svoga pokojnog oca, koji je godinama proveo ploveći na japanskim naftnim tankerima kao upravitelj stroja, ali uvijek je zazirao od angažmana na prekooceanskim plovilima za prijevoz LNG-a. No ti brodovi ipak su se pokazali sigurni u upotrebi te je njihova svjetska flota do danas narasla na više od šesto plovila. Zahvaljujući tomu, kao i činjenici da je u Omišlju sagrađen funkcionalni FSRU (engl. floating storage regasification unit) terminal za LNG, Hrvatska nije više toliko ovisna o plinu s Istoka, odnosno iz Rusije, zbog čega je geopolitička ekonomska situacija kod nas ipak nešto vedrija nego drugdje.

Priča o domaćem LNG terminalu seže desetljećima unatrag, a napokon je realizirana u trenutku kada je Europa počela preispitivati svoju ovisnost o ruskom plinu. Konkretnije priče o terminalu s FSRU brodom pokrenute su za vrijeme vlade u kojoj su sjedili predstavnici Mosta, a za realizaciju do pune funkcionalnosti trebalo je čekati do 2021. godine.

– Terminal za UPP ponajprije je sagrađen da bi povećao sigurnost opskrbe prirodnim plinom za Republiku Hrvatsku kao i za ostale zemlje centralne i jugoistočne Europe, a ne da bi ostvarivao velike profite ili bio ekonomski prihvatljiv. Cijelo poslovanje društva LNG Hrvatska strogo regulira Hrvatska energetska regulatorna agencija. Nužnost gradnje terminala za UPP ponajprije je bila u tome da se dodatnim pravcem dobave prirodnog plina stekne mogućnost dobave prirodnog plina iz bilo kojega kutka na Zemlji, čime povećavate sigurnost opskrbe, osobito u slučajevima dobavne krize iz jednog od dobavnih pravaca – konstatirao je Ivan Fugaš, direktor LNG-a Hrvatska.

Ukapljivanje, uplinjavanje i otparak

Promjena agregatnog stanja plina u tekućinu kod prirodnog se plina izaziva njegovim hlađenjem na temperaturu od -162 Celzijeva stupnja, čime se smanjuje njegov obujam toliko da je ista količina prirodnog plina šesto puta veća od ukapljenog, zbog čega je LNG podesan za prijevoz. U procesu likvefakcije iz plina se uklanjaju nečistoće poput čestica prašine, ugljikovodika ili drugih plinova te se ukapljuje u bistru, bezbojnu, netoksičnu tekućinu i sprema u brod. Takve brodove na odredištu u Hrvatskoj prihvaća FSRU terminal, koji provodi ponovnu gasifikaciju, odnosno uplinjavanje, uz pomoć morske vode i glikola kao medija za zagrijavanje ukapljenog plina, koji se na taj način vraća u plinsko agregatno stanje te se visokotlačnim cjevovodima, tzv. pretakačkim rukama, upumpava u Plinacrov plinovod.

U tom procesu stvara se i tzv. otparak, odnosno suvišak plina vrlo niske temperature, koji nastaje zbog zagrijavanja spremnika, a koji povećava tlak u njima i zagrijava ih. Da nakupljanje otparka ne bi pretjerano povećalo tlak u spremnicima, on se upotrebljava kao gorivo za proizvodnju električne energije na brodu, čime se smanjuju gubici i povećava energetska učinkovitost terminala ili se pak ponovno ukapljuje u međuspremniku, a spaljuje se samo ako se ne može iskoristiti.

Što se tiče korištenja LNG-a, za skladišta i plinovode nema nikakve razlike. PSP Okoli spreman je za prihvat i utiskivanje bilo kakvog plina koji udovoljava Mrežnim pravilima transportnog sustava, kako to traže zakupci. Tako će biti i s novim skladištem u Grubišnom Polju. Na dan 3. ožujka zapunjenost skladišta Okoli iznosila je 17 posto, ali to nije problem za sezonu.

– Razina zapunjenosti naših kapaciteta očekivana je za ovo doba godine. Budući da nova plinska godina počinje 1. travnja 2025., trenutačna je razina zapunjenosti dostatna da se ispune svi zahtjevi korisnika skladišta – naveo je za Lider Vlado Vlašić, direktor tvrtke Podzemno skladište plina.

Izvori nabave, dinamika utiskivanja i stanje zapunjenosti podzemnog skladišta plina u Okolima ovise isključivo o zakupcima skladišnih kapaciteta, dodao je Vlašić. Obveza razine zapunjenosti od 80 posto na dan 1. studenoga, koju je nametnuo EU, svakako pomaže boljoj kontroli stanja u skladištu plina, ali i zajamčenoj potražnji za svakom vrstom prirodnog plina. Iako u prirodi plina za plinovode i skladišta razlike nema, u cijenama, međutim, ima. Ukapljeni plin malo je skuplji zbog dodatnih troškova za ukapljivanje, brodski prijevoz i uplinjavanje, a njegove cijene mogu se znatno razlikovati po regijama, što dobri trgovci znaju iskoristiti. Unatoč većoj cijeni osnovna je prednost LNG-a u velikoj fleksibilnosti njegove isporuke na daleka tržišta za razliku od prirodnog plina, koji ovisi o dobavnim pravcima na koje geopolitika ima velik utjecaj.

Pad potražnje

Prema analizi Instituta za ekonomiju energetike i financijske analize (IEEFA), u Europi je vidljiv pad potražnje za prirodnim plinom za čak 20 posto, ali i pad prosječne iskorištenosti LNG terminala s prosječnih 62,8 na 47,2 posto. Do 2030. potražnja za prirodnim plinom, pokazuju projekcije, mogla bi pasti daljnjih 37 posto. Pitanje je stoga je li taj sektor preinvestiran ili postoji daljnji prostor za rast.

– Ne nabavljate borbene avione da biste na njima zaradili, nego da povećate sigurnost zemlje. Isto tako je i s gradnjom terminala za UPP. Pogledate li zadnje plinske krize potkraj 2021. i početkom 2022. te i tijekom rata u Ukrajini, Hrvatska gotovo da nije ni osjetila krizu, kao ni ijedna druga država koja ima osigurane dobavne pravce prirodnog plina na kopnu i moru. Baš to pokazuje uspješnost i pun pogodak u odluci za gradnju terminala za UPP koju je donijela Vlada Republike Hrvatske na čelu s Andrejom Plenkovićem – poručio je Fugaš.

Glavni zakupci domaćeg terminala su PPD, MVM CEEnergy Croatia (podružnica mađarske MVM grupe), MET, HEP, Ina i slovenski Geoplin. Mađarska MVM grupa zakupila je velik dio kapaciteta da bi osigurala opskrbu svojih tržišta nakon smanjenja isporuka ruskog plina. Trenutačni kapacitet terminala iznosi 2,9 milijardi prostornih metara (bcm) na godinu, što odgovara ukupnoj godišnjoj potrošnji plina u Hrvatskoj, a do kraja 2025. planira se povećati kapacitet na 6,1 bcm. Ekspanzija uključuje instalaciju dodatnog modula za uplinjavanje na postojećem FSRU brodu, bez potrebe za nabavom novog broda. Projekt proširenja vrijedan je 25 milijuna eura i financira se djelomično iz europskih sredstava, a Plinacro iz instrumenta REPowerEU ulaže 533 milijuna eura u gradnju novih plinovoda između Zlobina i Bosiljeva kako bi omogućio transport povećanih količina plina prema Sloveniji i Mađarskoj.

Širenje je logično

–​ Zakupljenost terminala za UPP od 2037. do 2040. desetak je posto. Poslije 2040. kapaciteti se trenutačno tržištu ne nude. Nakon završetka projekta povećanja kapaciteta terminala za UPP tržištu će se nuditi dodatni kapaciteti, i to fazno, odnosno kako se budu gradili plinovodi potrebni za otpremu prirodnog plina s terminala za UPP. Prvih 0,7 milijardi prostornih metara prirodnog plina u sklopu povećanja kapaciteta terminala za UPP planira se nuditi u svibnju ove godine nakon što se prihvate nova pravila za korištenje terminala za UPP. Ostali kapaciteti nudit će se nakon gradnje svih potrebnih dodatnih plinovoda koje izvodi društvo Plinacro d.o.o., operator transportnog sustava, a to očekujemo 2026. – naveo je Fugaš.

Domaći je LNG terminal, izgleda, dovoljno malen da se lako popunjava, pa je logična namjera vlasnika da ga proširi. Priliku treba iskoristiti, kao što je iskorištena pri gradnji terminala. Da terminal tad nije bio sagrađen, sad bismo LNG vjerojatno uvozili preko drugih zemalja.