Pokrenuti posao izdavanja stripova, i to onih vrhunskih i skupih, u vrijeme kad su stripovi izgubili na popularnosti, činilo se ludim poslovnim potezom. No Fibra je postala prepoznatljiv brend i uspješan posao. Njezini stripovi danas pune police u Znanju, Školskoj knjizi, Menartu, VBZ-u i pet striparnica u Hrvatskoj, a ima ih i na tržištima u regiji: u Sloveniji, Srbiji te Bosni i Hercegovini
Da netko zaista može živjeti od svoje najveće strasti i da se od hobija može napraviti uspješan posao, dokazao je Marko Šunjić. Inače diplomirani inženjer matematike koji je dvadeset godina radio kao programer, 2006. osnovao je Nakladu Fibru, izdavačku kuću stripova, i to kad su stripovi već godinama bili ‘izvan igre‘, a njihov prostor zauzeo virtualni svijet igara, avatara…
Unatoč tomu Fibra je oživila domaću stripovsku scenu i puni police najvećih domaćih ljubitelja stripova pa je do sada izdala 850 izdanja, a iza svakog od njih stoji opušteni Šunjić koji poslovanje vodi iz svog stana u Zagrebu i svoju radnu sobu s jednim računalom opisuje kao proizvodni pogon. Osim njega, koji svakodnevnim čitanjem i istraživanjem pronalazi i odabire stripove, uređuje ih, bavi se prodajom i ostalim pozadinskim poslovima, Naklada Fibra ima zaposlene još samo dvije osobe – skladištara i prevoditelja.
Taj istinski zaljubljenik u stripove, danas i zaljubljenik u svoj posao, objašnjava da je Fibra nastala kao plod ljubavi i opsesije stripom te iz uspješnog uvjeravanja supruge u to da se isplati ulagati u taj hobi. Naime, Šunjić je za stvaranje Fibre potrošio novac kojim su on i supruga trebali kupiti automobil nakon vjenčanja. Danas, u šali, ističe da je najveći izazov na početku bio uvjeriti suprugu da je pametno uzeti ušteđevinu i potrošiti je na hobi za koji nije znao da će postati posao od kojeg je 2021. uprihodio 6,2 milijuna kuna.
Kad neće drugi, kreni sâm
Šunjić je ljubav prema stripu razvio, kako kaže, dok je bio klinac, a stripovi su tada bili najpopularniji izvor zabave. Kasnije je zbog rata u Hrvatskoj prekinuto izdavanje stripova, pa se i cijela stripovske scena malo ugasila, a Šunjić se čitanju stripova vratio potkraj 90-ih kada je na kiosku vidio strip ‘Mister No‘ – svoj omiljeni iz djetinjstva.
– Kada sam se vratio u svijet stripa, shvatio sam da mi svi ti stripovi više nisu toliko dobri kao što su bili kad sam bio dijete. Postale su mi zanimljive neke nove, odraslije stvari, koje nitko u Hrvatskoj nije objavljivao – objasnio je Šunjić.
Nakon toga počeo je istraživati što se izdaje u svijetu te je pronašao izdanja koja su ga oduševljavala. U želji da to oduševljenje podijeli s drugima i na hrvatsko tržište dovede ono što je smatrao kvalitetnim stripom, odlazio je do postojećih izdavača i sugerirao im što da objave, ali nije nailazio na pozitivan feedback. Nakon toga prijatelj mu je sugerirao da počne sam raditi upravo to što predlaže drugima. Prije pokretanja izdavačke kuće, 2001. je pokrenuo web-stranicu stripovi.com. Stranica postoji i danas te se nametnula kao ključno mjesto okupljanja stripovske zajednice bivše Jugoslavije. Iako je stranica zaživjela, Šunjić je shvatio da kolekcionari ipak vole stvari, odnosno vole uzeti knjigu u ruke.
– Htio sam izdavati stripove. Zato sam 2004. s prijateljima sa stripovi.com-a osnovao izdavačku kuću Libellus, ali smo nakon dvije godine odlučili otići svako u svojem smjeru – i tada je nastala Fibra – objašnjava Šunjić. U trenutku kada su počeli ni on ni kolege iz Libellusa nisu znali ništa o izdavaštvu. Znali su samo da žele izdavati stripove u izdanju u kojem su mislili da ga ti stripovi zaslužuju. Ostalo su naučili u hodu.
Deset godina do uspjeha
Šunjić je sve do 2019. Fibru vodio i razvijao iz hobija. Tek je prije malo manje od četiri godine, spletom okolnosti, napustio programerski posao i potpuno se posvetio Fibri, a tvrtka je tada zabilježila skok prihoda na 5,02 milijuna kuna (s 3,78 od godine prije). No upravo to što Fibru nije doživljavao kao svoj posao smatra jednim od ključnih razloga zašto je postigao uspjeh. Niz godina imao je slobodu baviti se izdavaštvom na način na koji želi, znajući da ne mora od toga zarađivati.
– Baš zato što sam se time htio baviti iz ‘gušta‘ i nisam imao pritisak da moram zarađivati, Fibra je stvorila ugled i postala brend čiji je logo istoznačnica za kvalitetu. Ja jednostavno objavljujem ono u što vjerujem i što smatram kvalitetnim, a nakon niza godina postali smo održivi i danas od toga mogu živjeti. Da mi je netko prije 20 godine rekao da ću živjeti od izdavaštva, rekao bih mu da je lud, ali sve nekako dođe na svoje – istaknuo je Šunjić. Dodao je i da je još jedna prednost toga što mu stripovi nisu bili primarni posao to što je svaki višak mogao uložiti u širenje i razvoj – svake godine po par stripova više.
Tako Fibra danas ima jedan od najboljih kataloga u svijetu, a teško se može naći da je netko toliko naslova objedinio pod istom izdavačkom kućom.
Iako se strip promijenio i pronašao neku novu publiku – onu elitniju, koja cijeni strip kao dio pop-kulture – Šunjić tvrdi da se ne boji za njegovu budućnost. Svejedno, svjestan je online svijeta, koji mijenja navike, ali i današnju djecu. Zato smatra da su digitalna izdanja jako važna te navodi da je to jedan od budućih koraka za Fibru.
– Pitanje je vremena kada će Fibra ili netko treći uz klasična izdanja ponuditi i e-book. Razmišljanja o tome postoje, ali mora proći vremena da i domaća publika nauči plaćati digitalni sadržaj – napomenuo je Šunjić.
Cijelu priču o Fibri, problemima na regionalnoj strip sceni i budućim planovima pročitajte u digitalnom ili tiskanom Lider.