Raspoloženje ulagača ovih dana djeluje pomalo obeshrabrujuće. Uspon burze sredinom godine je završio, ponovno smo ispod lipanjskih najnižih vrijednosti, a čini se da uvijek može još niže. Tako barem izgleda većinu investicijskih prezentacija koje imamo priliku gledati ovih dana. Fraze kao što su ‘dionice moraju još napredovati‘ i ‘recesija je neizbježna‘ postaju jednako učestale kao onaj dosadni razgovor o vremenu koji redovito vodimo s kolegama na pauzi.
Slagali se vi samnom ili ne, danas je teško donositi odluke o ulaganju. Buka nikad veća, emocije također, a nedavne je gubitke gotovo nemoguće ignorirati. U tom kontekstu se možda najbolje sjetiti Warrena Buffetta i jednostavno smanjiti temperaturu, ohladiti glavu i promisliti kako igrati na duge staze.
Kolumnist Tom Bradley je za Financial Post jednom napisao da je važno razumjeti da negativna predrasuda medija postaje još negativnija na medvjeđim tržištima. Ekonomisti s najmračnijim prognozama dobivaju uvjerljivo najviše pozornosti, kao i tvrtke koje izostaju na kvartalnoj zaradi. Danas je, više no ikad, teško pronaći dobre vijesti i prilike u moru negativnih vijesti i napucanih komentara koji iziskuju reakciju, ali ne pružaju vrijednost. Zbog toga su izvješća o tvrtkama koje dobro posluju zakopana ili potpuno zanemarena.
Korporativna dobit će uvijek pasti u slabom gospodarstvu
Na medvjeđim tržištima predviđanja su najčešće hrabra i pouzdana, iako se situacija brzo mijenja, a kvaliteta informacije je najčešće loša. Pokojni ekonomist Peter Bernstein davno je rekao da su tržišna dna (i vrhovi) definirani ‘prelaskom sumnje na izvjesnost‘, a danas svatko ima pogled ili statistiku koja pokazuje koliko je tržište zapravo precijenjeno. Česte su i usporedbe s drugim ciklusima, oni su ipak omiljena zabava ekonomista i komentatora, ali gotovo uopće nisu korisni. Nedavno sam na jednom podcastu čuo poznatog upravitelja portfelja kako kaže da su ‘jedini ljudi koji biraju dno - lažljivci‘.
Ipak, treba na umu imati još jednu pristranost. Pozitivna je i uključuje usidrenje na prethodnom vrhuncu dionice. Visoka cijena se smatra vrijednošću tvrtke, čak i ako je postignuta u vrijeme gotovo nultih kamata, ekstremnih špekulacija i previsokih procjena. Drugim riječima, dionica nije nužno jeftina jer je pala 30 posto u odnosu na najvišu vrijednost iz 2021. godine.
Postoje, naravno, i druge brojke na koje treba paziti. Prije nekakvih mjesec dana, jedna je velika brokerska tvrtka snizila višestruki odnos cijene i zarade korišten u svojoj tržišnoj prognozi. Bradley je tada komentirao da su više kamate sigurno jedan od faktora, ali smatra da je takvo razmišljanje pogrešno.
- Stavljanje niskog višekratnika na niske zarade je pretjerivanje. Zasigurno je da će korporativna dobit pasti u slabom gopsodarstvu, vjerojatno puno, ali odgovarajući višestruki iznos te niske zarade je veći, a ne niži. Ciklične dionice će imati višestruke vrijednosti znatno iznad svog povijesnog raspona kada se počnu oporavljati - napisao je za Financial Post.
Rebalans je bolji od rasprodaje
Na sličan način, ulagači često smanjuju svoja očekivanja povrata nakon značajnih padova, što je u suprotnosti s onim što se događa unutar njihovog portfelja. Potencijalni povrati rastu jer cijene padaju više od vrijednosti temeljnih tvrtki. Važno je zapamtiti da se dionice vrednuju prema njihovoj očekivanoj zaradi i dividendi u sljedećih 20 ili više godina. Prvih nekoliko kvartala, čak i godina, zapravo imaju mali utjecaj na konačnu vrijednost.
Obeshrabrujuće vijesti i crvena tinta uvijek guraju indikatore sentimenta u medvjeđi brlog. Indikator AAII Investor Sentiment Survey, koji mjeri kako se osjećaju pojedinačni ulagači u Sjedinjenim Državama, trenutno pokazuje da je 61 posto ulagača pesimistično u odnosu na povijesni prosjek od 31 posto. Samo 20 posto je optimistično u usporedbi s prosjekom od 38 posto.
Prisjetimo se 2021. godine. Među ulagačima i poslovnim medijima koji su redovno izvještavali (i izvještavaju) o stanju na tržištu, vladala je pohlepa i stav ‘tko sada ne investira, neće nikada. Ovo je najbolje vrijeme...‘, ali danas više uočavamo strah i frustraciju jer većina clickbait analitičara zaboravlja da na kraju uvijek pobjeđuje dugoročnost.
Za Warrena Buffetta su prije nešto više od godinu dana govorili da je postao star, pasivan i da nema dobar razlog da u Berkshire Hathawayju sjedi na 125 milijardi dolara, ali pogodite što? Buffett će, budimo sigurni, ovih dana često ići u kupnju.
Većina investitora, međutim, ne slijedi njegov primjer. Drže se dionica koje posjeduju, ali ne kupuju. Nažalost, čekanje na neizvjesnost znači da se registrirani doprinosi za mirovinsku štednju odgađaju, bonusi predugo stoje na tekućem računu i tako se propuštaju prilike za smanjenje prosjeka. Odgađanje je definitivno bolje od rasprodaje, ali rebalans je još bolji, smatraju neki investitori.