Ni pandemija ni zec u motoru nisu spriječili osnivanje ETF Airwaysa

Kada nakon višegodišnjega neuspješnog traženja napokon pronađete investitore za vlastitu aviokompaniju, moglo bi vam se činiti da je samo nebo granica. U stvarnosti ETF Airwaysa – zatvorio se cijeli svijet. I to doslovno. Globalna pandemija zaustavila je zračni promet, tisuće aviona prizemljene su, a trojica hrvatskih pilota upravo su tada odlučila – nabaviti svoj prvi avion. Poletjeli su kad nitko drugi nije. A onda ih je – pogodio zec. Ne metaforički. Jedan stvarni zec uletio je u motor aviona i izazvao ogromnu štetu. Bio je to klasičan primjer Murphyjeva zakona.

To je tek mali dio izazova koje je ETF Airways uspio svladati u svojih pet godina postojanja, a jedan od osnivača, pilot Stjepan Bedić, danas kaže da bi o svemu mogao napisati podeblju knjigu. No, jedna druga knjiga zaslužna je što nakon višegodišnjeg traženja investitora nije odustao od ideje vlastite aviokompanije.

– Razmišljao sam o pokretanju vlastite aviokompanije zajedno s kolegama Draganom Stefanovskim i Markom Bankovićem još 2013. godine. Osim pilotskog, imali smo i menadžerskog iskustva. Znali smo nešto o tržištu, troškovima i vođenju biznisa… Ali nije bilo lako naći investitore u Hrvatskoj, osobito u tako reguliranu i kapitalno zahtjevnu industriju kao što je zrakoplovstvo. Eventualno u turizam i nekretnine – prisjetio se Bedić.

Nepovjerljivi investitori

Atmosfera nepovjerenja prema ulaganju u domaće projekte bila je raširena, što su neki investitori sažimali pod sintagmom 'ABC – anything but Croatia'. No, tvrdoglava vjera u projekt bila je jača od serije razočaranja. Svaki put kad bi se činilo da su blizu realizacije, nešto bi se izjalovilo. Šest godina nade, razočaranja i brojnih pokušaja traženja investitora, među ostalim i kod poslovnih putnika koje je prevozio, dok napokon – nije odustao.

Ipak, odlučio je još jednom pokušati, nakon što mu je direktor prodaje Boeinga za Europu poslao knjigu o Southwest Airlinesu – američkoj aviokompaniji poznatoj po drugačijem pristupu poslovanju i fokusu na zaposlenike. Ta je tvrtka često navođena kao primjer uspjeha među niskotarifnim prijevoznicima.

– Rekao mi je da ga podsjećamo na nju, da pročitam knjigu i da ne odustanemo. Nisam pročitao mnogo knjiga u životu, ali tu jesam. Pročitao sam knjigu i pomislio – ajmo pokušati još jednom – ispričao je Bedić.

Vrata prema potencijalnim investitorima otvorio je putem Facebooka – točnije preko ekonomskog analitičara Velimira Šonje, kojeg je preko te društvene mreže dodao za prijatelja. I uz malo upornosti nagovorio da mu pomogne naći investitore.

– Velimiru Šonji svidio se naš poslovni plan. Napravio je popis potencijalnih ulagača. Na njemu je bio i investitor Ratko Bajakić, koji je u konačnici pristao uložiti ako nađemo još jednoga većeg investitora. Poslije je na ulaganje pristao i bivši bankar Zdenko Adrović. Kako to kod nas često biva, ni ovaj put nije prošlo bez komplikacija. Bajakić je tih dana završio u bolnici zbog zdravstvenih problema – istaknuo je Bedić te dodao da se zezao s potencijalnim investitorom kako trebaš prvo otvoriti aviokompaniju, pa tek onda imati zdravstvene probleme, a ne obratno.

Tračak nade

Iako je tada Bajakiću ponudio da će naći nekoga drugog ulagača, ovaj mu je uzvratio 'da je bolje da sve ispregovaraju dok je još preslab za pregovore'.

– Dogovor je postignut i započeli smo u ožujku 2020. godine. I onda se dogodila korona. Ni ptice više nisu letjele, a mi smo pokretali aviokompaniju – ispričao je Bedić. Dodao je da je upravo tada shvatio da ima prave investitore, jer su svi imali dovoljno hrabrosti uložiti u avioprijevoz usred globalne krize.

U takvom kontekstu, gdje je cijela industrija bila na koljenima, pojavio se i prvi tračak nade.

Bedić se tada sjetio direktora leasing-kompanije kojeg je svojedobno upoznao na jednom letu. U tom trenutku i njih je pogodila kriza jer su im mnoge aviokompanije vraćale avione. Bedić je dobio ponudu o kojoj je prije mogao samo sanjati. Umjesto fiksnih 240 tisuća dolara na mjesec za Boeing, trebalo je plaćati 500 dolara po satu leta, što je bilo višestruko povoljnije.

Kosovski gastarbajteri

– ​Leasing se plaćao prema ostvarenom satu leta. Umjesto s 4,5 milijuna eura, sada smo mogli početi s milijun i pol – napomenuo je Bedić.

Osim investitora, u novu kompaniju uložila su i Bedićeva dvojica kolega, pilota, a on sam založio je vlastitu kuću kako bi podupro projekt u koji je vjerovao i dao otkaz na sigurnom poslu. Ured su otvorili u bakinu stanu, a ime ETF Airways došlo je u nedostatku inspiracije. Točnije, jer su sva imena koja su osmislili bila 'zauzeta', pa su Airwaysu dodali ETF, pokratu za investicijske fondove, te naknadno objasnili da je to od 'enjoy the flight' (uživajte u letu). Formiranje tima olakšala je situacija na tržištu rada, gdje su zbog pandemije brojni zrakoplovni profesionalci bili dostupni. Zahvaljujući prijašnjem poznanstvu dobili su prvi ugovor – s kosovskom agencijom koja se bavila avionskim prijevozom svoje dijaspore. Ugovorili su letove za godinu i pol dana i prije nego što su imali prvi avion. Aviokompanije poput Lufthanse prizemljile su tada stotine aviona, a ETF je istodobno osigurao svoj prvi angažman.

No, kako ne bi sve teklo glatko, na tehničkoj je inspekciji prvi avion imao problema s motorima. Zbog toga su morali od AirCapa unajmiti i drugi avion. Nije prošlo ni dva mjeseca, a stigao je novi udarac. Zec je na pisti u Bremenu ušao u motor. A rezultat je bio milijun eura štete: 350 tisuća na motoru, a ostatak za kompenzaciju putnicima i zamjenske letove. I baš tog dana ETF Airways imao je sedam aktivnih aviona.

Usponi i padovi su se nizali. Kada su pokušali dogovoriti letove iz Francuske za sjever Afrike, sve se zatvorilo zbog pandemije. Kao i iz Njemačke. Posao letenja na relaciji Engleska – Hrvatska onemogućila je delta varijanta COVID-19. No, spasio ih je posao s kosovskim gastarbajterima.

– Bilo je toliko posla na letovima iz Prištine i za Prištinu da smo u podnajam uzeli još jednu aviokompaniju – objašnjava Bedić.

Stjepan Bedić, suosnivač ETF Airwaysa:

Nakon prvotnih turbulencija, uspjeli su iskoristiti nove tržišne prilike. Zimi, kad posla nije bilo, odlučili su tražiti nove poslove. Pretpostavili su da će na francuskom otoku Mayotteu u Indijskom oceanu biti potrebe za letovima prema Réunionu. Angažirali su jedan avion, preživjeli zimu, dodali u flotu treći avion – i to bez dodatnoga kapitala.

Potom su se odlučili orijentirati na wet lease (iznajmljivanje aviona s posadom) za klijente kao što su Tui, Transavia i Jet2.com. Letenjem za druge kompanije smanjuju rizik jer ne moraju plaćati potencijalne odštete putnicima, a za gorivo se brine tvrtka naručitelj. Velikim tvrtkama takav model odgovara jer se na taj način ne moraju brinuti za 'upošljavanje' velikog broja aviona zimi, kada se manje leti. ETF Airways tako se pozicionirao na nišnom, ali rastućem tržištu wet leasea (ACMI model – aircraft, crew, maintenance, insurance). Globalno, sektor raste prosječnom godišnjom stopom od šest do sedam posto i predviđa se da bi do 2030. mogao dosegnuti devet milijardi dolara. Povećana potražnja za sezonskom fleksibilnošću, nedostatak posada i dugoročni izazovi u opskrbnom lancu čine taj model sve atraktivnijim za velike aviokompanije i stvara prostor za širenje manjim, agilnim igračima poput ETF-a. Dva aviona ETF Airwaysa trenutačno su u Manchesteru i lete po Europi za Jet2.com, a jedan je u Kairu i leti po Bliskom istoku i Europi za Nesmu.

Veliki promet, mala zarada

– Sada gledamo što ćemo raditi po zimi. S obzirom na to da smo mala kompanija, fleksibilniji smo. Lakše nam je nego velikima pronaći poslove tijekom zimskog razdoblja. Obično je studeni najlošiji mjesec pa tada odradimo sve treninge s posadama, godišnje odmore, održavanje aviona. U prosincu i siječnju obično opet ima posla, veljača je opet slabija, u ožujku počinje sezona – objasnio je Bedić sezonalnost posla.

Lani su s tri aviona napravili oko tri tisuće letova i prevezli oko 450 tisuća putnika. To im je donijelo 34 milijuna eura prihoda i EBITDA-u od 5,5 milijuna eura. Bila je to treća profitabilna godina zaredom.

– Tvrtka je pokrenuta potkraj 2020. godine, a 2021. smo imali minus zbog nesretnog zeca. U avijaciji su profitne marže niske, ali je promet velik. No, kada malo zezneš, isto tako lako dođeš u gubitak – objašnjava Bedić, te naglašava da njihova filozofija nije isključivo profitna.

– Profit je važan, ali nije svrha – on je posljedica. Ako ganjaš isključivo profit, možeš dovesti u pitanje i sigurnost – napomenuo je Bedić.

Upravo zato u tvrtki postavljaju i znatno stroža pravila od onih koje traži Pravilnik o radnom vremenu. Upotrebljavaju poseban softver koji prati razinu umora pilota kako bi spriječili letenje u neoptimalnim uvjetima. Po jednom avionu imaju šest i pol posada, odnosno od 12 do 15 pilota.

– Nastojimo dati atraktivne uvjete zaposlenicima. Želimo da ljudi budu motivirani, da ih platimo najviše što možemo, a ne najmanje što moramo. No, nije bitna samo plaća. Bitno je da se ljudi osjećaju kao dio tima – istaknuo je Bedić.

Iako je zadovoljan postignutim, već planira sljedeću fazu rasta. Uz dodatne investitore, želi napraviti daljnje iskorake. Povećanje flote na pet aviona, otvaranje centra za održavanje zrakoplova, a možda se okušati i u dugolinijskim letovima. No, za potonje potrebna je znatno veća investicija, pa je to za sada u dugoročnim planovima.

– Volio bih osnovati centar za održavanje zrakoplova u Hrvatskoj. Kod nas u zrakoplovstvu ljudi uglavnom utovaraju kovčege. Želimo zadržati znanje i novac u Hrvatskoj. Latvija ima 250 registriranih aviona – to govori da se čak i u malim državama može napraviti iskorak u ovoj industriji – naglasio je Bedić.

Vjeruje da hrvatska avijacija ima priliku za novi uzlet. Ističe da Croatia Airlines trenutačno nabavlja nove avione, stigli su i novi vojni avioni, a u Hrvatskoj posluju tri privatne aviokompanije… Stoga Bedić smatra da bi to trebali iskoristiti, osobito jer je riječ o djelatnosti koja donosi visokoplaćene poslove.

– Trebamo to samo znati ukalupiti da budemo orkestar koji svira istu glazbu. Samo da povučem paralelu – mi s tri aviona imamo veći promet nego sve ACI marine zajedno – napomenuo je Bedić.

Uzlet hrvatskog zrakoplovstva

U planovima razvoja Bedić ne misli samo na flotu i prihode, već i na sustavno jačanje industrije.

– Danas pilot često postaje samo onaj komu to roditelji mogu platiti. Želimo pokrenuti fond za razvoj zrakoplovstva, stipendirati djecu, financirati rad aeroklubova, organizirati muzeje i letačke dane. Ljudi u ovoj branši dobro su plaćeni – ne bi odlazili iz Hrvatske kad bi imali priliku – smatra Bedić.

Bedićeve vizije o otvaranju radnih mjesta i uzletu hrvatskog zrakoplovstva i prateće industrije možda bi se mogle ostvariti – uz pravi vjetar u leđa. Uostalom, ETF Airways je dokaz da se čak i kad vam na put stanu zec i pandemija, s dovoljno upornosti i vizije može poletjeti iznad očekivanja.