Novi Zakon o turizmu (ZoT) po prvi je put, a kroz izradu studije održivog razvoja turizma, koja je obveza jedinica lokalne samouprave (JLS) uveo mogućnost potencijalnog ograničenja gradnje nekretnina za kratkoročni turistički najam relativno niske dodane vrijednosti, naročito u odnosu na hotelski smještaj. ZoT predstavlja okvir za praćenje i razvoj turizma u smjeru održivosti, a u sklopu upravljanja destinacijom prati analize ulaganja u turizmu, sustav poticaja te definira pokazatelje i standarde osiguravanja održivosti turizma (osobito zelenih i digitalnih). U idućih pet godina očekuju se investicije u hotelske kapacitete na razini do pet milijardi eura, što je od presudne važnosti za unaprjeđenje kvalitete turističkog smještaja s obzirom na to da je svega 10 posto kapaciteta u hrvatskom turizmu u hotelskim krevetima, u odnosu na prosječnih 43 posto u mediteranskim destinacijama, navodi Hrvatska udruga poslodavaca u svojoj ovotjednoj analizi.
No kako bi se očekivane investicije i realizirale te osigurala puna implementacija Zakona o turizmu nužno je donijeti zakonske i operativne alate prvenstveno u Zakonu o prostornom uređenju, ali i u Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade te Zakonu o strateških investicijskim projektima Republike Hrvatske. To je naročito bitno kada je riječ o strateškim projektima poput prometne i komunalne infrastrukture, koji uključuju nadležnost više lokalnih zajednica, od kojih jedna od uključenih ‘odbija’ suradnju.
Poticajne mjere za koje se Zakonom o turizmu propisuje pravni temelj bit će usmjerene na poticanje aktivnosti u turizmu, ulaganja u turističke proizvode više dodane vrijednosti te javnu infrastrukturu, unaprjeđenje prometne povezanosti, ulaganja u zelenu i plavu tranziciju koja uključuju smanjivanje otpada i drrugo. Iako Zakon propisuje planiranje ugostiteljsko-turističke namjene, uključujući preporuke za unaprjeđenje prostornog razvoja, u njega je potrebno implementirati obvezu nositelja projekta za izračun prihvatnih kapaciteta kao i donošenje Plana upravljanja destinacijom, ne daje i mogućnost da se prostornim planom zabrani ili ograniči da se površine namijenjene za stambenu namjenu, u budućnosti koriste kao smještajne jedinice za privremeni boravak gostiju. Prema posljednjim dostupnim podacima iz 2019. godine procijenjena površina za turističke aktivnosti u građevinskom području iznosi 15.736 hektara.
Aktivirati institut koncesije na zahtjev
Nositelji izrade prostornih planova (JLS) i dalje nisu obvezani u izradu prostornog plana uključiti tijela nadležna za turizam, turističke zajednica, a pogotovo ne regionalne turističke zajednice. Stoga isto ostaje isključivo osobna (ne)odgovornost lokalnih čelnika i osoba odgovornih za izradu prostornog plana. Pitanje je koliko sektorski upravitelji (prometna i komunalna infrastruktura), koji izrađuju zasebne sektorske strategije koje se ‘ugrađuju’ u prostorne planove, razmišljaju strateški o turizmu, koliko su primorani poštivati odredbe iz Zakona o turizmu, odnosno planove upravljanja destinacijom.
Status projekta od posebnog značaja za razvoj destinacije u provedbenom smislu ne donosi prednost nad projektima bez tog statusa kada je riječ o samoj provedbi projekta. Naime, nema zakonske osnove koje ubrzavaju ili daju prednost pri ishođenju administrativnih odluka samom projektu, osim kada je riječ o strateškim projektima RH. Tako ne postoje pogodnosti za projekte od posebnog značaja na lokalnoj razini koje bi proizašle iz Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, ni ostalih propisa koji direktno utječu na realizaciju velikih, ali lokalnih projekata, stoga je pitanje, u kojem će se roku realizirati projekti koji rješavaju problem prometne i komunalne infrastrukture i na koji način će oni biti ubrzani samo zato što su od posebnog značaja za razvoj destinacije?
Jedna od glavnih novina Zakona o pomorskom dobru je institut ‘koncesije na zahtjev’, no nužno je kroz podzakonske akte definirati otvorena pitanja, poput problema zemljišta u kamping segmentu u temeljnom kapitalu društva naknadno proglašenom pomorskim dobrom, kao i obavljanja komercijalnih aktivnosti na pomorskom dobru. Korisnicima je nužno omogućiti jednostavno dobivanje koncesije, neposredno na zahtjev, za tehnološki ili funkcionalno neodvojive cjeline morskih plaža, turističkih privezišta i turističkih luka s hotelima, kampovima i turističkim naseljima. Nadalje, potrebno je precizno i pravedno regulirati status imovine koja je nakon završetka pretvorbe i privatizacije ušla u režim pomorskog dobra. Kvalitetno reguliranje pomorskog dobra je preduvjet investicijskog razvoja i dizanja kvalitete hrvatskog turizma.
Napokon, jedinice lokalne samouprave moraju strateški donijeti odluku o budućem turističkom rastu, prvenstveno po pitanju smještajne strukture temeljene na poticanju kvalitete smještajnih objekata sukladno razvojnim planovima i održivom razvoju sredine.
Hrvatski hotelijeri po ključu ulažu 235 tisuća eura, više od regionalnog prosjeka
Hrvatska će u 2024. i drugu godinu za redom zabilježiti realni pad inozemnih prihoda u turizmu, što pokazuje kako se postojeći model turizma pod dominacijom kratkoročnog najma suočava s limitima daljnjeg rasta. Nepovoljna struktura smještaja očigledno rezultira ponajmanjom prosječnom potrošnjom inozemnih turista u Hrvatskoj od oko 160 eura po danu, što je oko dva do čak četiri puta niža potrošnja od one u nekim mediteranskim destinacijama.
U Italiji i Španjolskoj turisti prosječno troše oko 215 eura, odnosno 260 eura po danu, a u Francuskoj oko 500 eura. Turistički sektor prema kretanju EBITDA marže bilježi ponajveći pad profitabilnosti s 22,1 posto u 2022. na 17,7 posto u 2023. godini, što je ujedno ispod razine iz 2019. (19 posto). Za pokretanje značajnog investicijskog ciklusa izrazito je važna brza operacionalizacija Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu.
Prema vrijednosti investicija u hotele tijekom tri godine od oko 1,5 milijardi eura (Top Hotel projects), Hrvatska zauzima treće mjesto u regiji Jugoistočne Europe (uključujući Austriju i Tursku), ispred Austrije (1,3 milijarde eura) i Grčke (1,2 milijarde eura), ali zaostaje za Crnom Gorom (1,6 milijardi eura).
U Hrvatskoj je planirano 6155 hotelskih soba, što je manje u odnosu na Austriju (9452), Grčku (7204) ili Crnu Goru (6229) i upućuje da se kod nas u prosjeku realiziraju investicije u smještajne jedinice više kategorije (4* ili 5*). U Hrvatskoj je planirano 2794 soba u 5* segmentu te 3361 soba u 4* segmentu. Prema vrijednosti ulaganja po ključu od 235 tisuće eura, Hrvatska zauzima drugo mjesto u regiji te značajno nadmašuje regionalni prosjek od 157 tisuća eura.
S obzirom na to da je turizam jedan od sektora u kojem će masa plaća značajno porasti zbog daljnjeg snažnog rasta minimalne plaće za očekivati je daljnju eroziju marži, što ugrožava investicije koje su nužne za srednjoročnu konkurentnost turizma. U cilju podizanja dodane vrijednosti potrebno je ubrzano i snažno poticati usmjeravanje investicija prema organiziranom smještaju kako bismo riješili problem najlošije strukture smještaja na Mediteranu.
Problem manjka radne snage u sljedećim godinama bit će sve izraženiji stoga je potrebno dodatno aktivirati sav domaći radni potencijal daljnjom liberalizacijom zakonodavnog okvira tržišta rada te ubrzati procese izdavanja radnih dozvola za strane radnike iz ‘trećih‘ zemalja. Lani je u turizmu izdano 46 tisuća radnih dozvola strancima, a ove godine se očekuje od 50 do 55 tisuća. HUP se zalaže i za adekvatno pravno rješenje povremenih i privremenih poslova na principu vaučera kako bi se potaknula dodatna aktivacija raspoložive domaće radne snage.
Također, potrebno je poticati programe stipendiranja, edukacije i promocije poslova u turizmu, oblikovanje i provedbu programa i institucija cjeloživotnog obrazovanja i prekvalifikacije u turizmu. Potrebno je kreirati posebne programe za strane radnike kako bi se što brže i lakše integrirali i pružili uslugu visoke razine kvalitete.