Velika trgovačka društva morat će od 2024. javno objavljivati tzv. izvještaje o održivosti, tj. podatke o načinu poslovanja te načinu upravljanja vlastitim društvenim i okolišnim rizicima, ne bi li zaustavila svaku sumnju da govore jedno, a čine drugo. Svašta se nešto, sumnjali su, podmetalo u dosadašnje nefinancijske izvještaje. Europska Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) zato zamjenjuje Direktivu o nefinancijskom izvještavanju i donosi niz novosti koje će utjecati na poslovanje već 2023.
Svijet se mijenja, a time i standardi, kompanije, očekivanja, potrebe i način poslovanja. Javnost sve više očekuje odgovorno i etično ponašanje korporacija, koje neizbježno utječu na zajednice kad god i gdje god posluju. Upravo je zato ‘društvena odgovornost‘ postala poštapalica u poslovnom svijetu posljednjih godina. Pa osim što sve više kompanija obraća pozornost na to kako poslovne prakse utječu na marginalizirane skupine, okoliš i društvo u cjelini, to rade i regulativna tijela, koja imaju sve veća očekivanja.
– Europska unija prepoznala je da upravo korporativni sektor može odigrati najvažniju ulogu u razvoju održivosti. To prije svega uključuje adekvatne i brze odgovore na klimatske promjene, odnosno na šest klimatskih i okolišnih ciljeva ugrađenih u EU taksonomiju. Dakle, najveći se angažman očekuje upravo od organizacija koje u poslovanju prepoznaju da znatno utječu na klimu i okoliš, odnosno sektora koji su zasad obuhvaćeni taksonomijom – istaknula je Daria Mateljak, izvršna partnerica u Hauski & Partneru.
Počinju provjere
Međutim, pitanje je kako će očekivanja, regulative i novi standardi održivosti utjecati na same kompanije, na njihovo poslovanje, te tko će time upravljati i sve kontrolirati. Mateljak ističe da je najvažnije ozbiljno shvatiti da je korporativni svijet pred velikim promjenama, a mijenja se sve: od upravljanja kompanijama, načina na koji posluju, strateškog razmišljanja do tržišnog nastupa.
Objašnjava da bi se, bez obzira na sektor, velike kompanije zbog svoga dosega morale ozbiljno posvetiti integraciji ESG (okolišnih, društvenih i upravljačkih) kriterija u svoje poslovanje jer nije riječ samo o regulativnim zahtjevima kojima su sada izložene nego i o pitanju zahtjeva i očekivanja dionika. I to se ne odnosi samo na utjecaj na okoliš jer, navodi, sve više jača i društvena dimenzija, a nova regulativa propisuje provjere ili dubinska snimanja utjecaja kompanija na društvo i ljudska prava, i to ne samo izravnih nego i duž njihova lanca vrijednosti. Upravo će zato tvrtke, osim onog regulatora i državnih institucija, biti pod pritiskom investitora, velikih kupaca te krajnjih korisnika, koji će očekivati ‘zelenije‘ i društveno odgovorne proizvode i usluge.
– Možemo reći da će biti pravno strukturiranih provjera, ali i onih koje zadiru u domenu legitimiteta poslovanja, koje ovisi o prosudbama različitih dionika. Da bi dionici imali solidan temelj za informiranu procjenu, potrebno je unaprijediti kvalitetu izvještavanja o održivosti. Kompanije u Hrvatskoj moraju razumjeti da su ti izvještaji strateško, a ne marketinško sredstvo – istaknula je Mateljak.
Što donosi CSRD
Direktorica Hrvatskoga poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR-a) Mirjana Matešić rekla nam je da je ovih dana prihvaćena nova europska Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) te će stupiti na snagu početkom 2023., a u nacionalno zakonodavstvo bit će integrirana do početka 2024., kad počinje njezina primjena.
A što se njome mijenja? Prije svega, zamjenjuje dosadašnju Direktivu o nefinancijskom izvještavanju. Područje primjene Direktive proširuje na sva velika društva, sva društva uvrštena na uređena tržišta EU, osim mikropoduzeća uvrštenih na burzu, te na društva koja nemaju poslovni nastan u EU, a uvrštena su na uređena tržišta EU, i društva kćeri u EU društava iz trećih zemalja.
Matešić dodaje da su ostale novosti uvođenje obvezne ograničene provjere iskazanih informacija o održivosti, što znači da vanjsko nezavisno tijelo mora potvrditi usklađenost sa zahtjevima Direktive te točnost informacija, a u kasnijoj fazi očekuje se proširenje na razumnu provjeru.
– Novost je i obveza izvještavanja prema EU standardima za izvještavanje o održivosti (ESRS), koji su također upravo prihvaćeni, te obveza objave informacija o održivosti kao obveznog dijela kompanijskog menadžerskog izvještaja, što znači da izvještaj više ne može biti samostalan – dodala je Matešić.
Tanja Basta, stručnjakinja za održivost Tetra Paka, regija istočna Europa, istaknula je da CSRD postavlja okvir za standarde izvještavanja, što je bitan korak prema transparentnom prikazivanju ostvarenih rezultata u tom području te otvara mogućnost jasne usporedbe među dionicima.
– Smatramo da usklađivanje s CSRD direktivom može pomoći tvrtkama u izgradnji, odnosno nadogradnji povjerenja i kredibilnosti – istaknula je Basta i dodala da, kad je u pitanju Tetra Pak, oni ne čekaju da neki pravilnik ili direktiva stupe na snagu da bi počeli primjenjivati pravila i standarde.
U Tetra Paku su, kaže, postavili izazovan cilj – predvoditi transformaciju održivosti u svojoj industriji – i shvaćaju da to mogu postići samo provedbom konkretnih aktivnosti u lancu vrijednosti.
Posao revizora
Međutim, u svemu tome otvara se jedan od gorućih problema: ljudi i njihova stručnost za to područje. Matešić navodi da je pitanje koliko je menadžera u stanju razumjeti što se od njih očekuje i koliko znanja imaju da provedu očekivanu transformaciju, a dodaje i da je u posljednjih godinu dana postalo jasno da nema dovoljno stručnjaka koji razumiju pitanja održivosti, odnosno ESG stručnjaka koji bi mogli zadovoljiti potražnju za tim znanjem.
– Najveći je izazov za poslovni sektor manjak specijalista i zaposlenika educiranih za održive financije – slaže se Nikolina Markota Vukić, predsjednica Instituta za društveno odgovorno poslovanje (IDOP).
Upravo zbog toga, dodaje Matešić, sada se otvaraju i nove pozicije, ali i poduzeća se sve više bore za privlačenje stručnjaka koji će biti u stanju pomoći da se usklade s novim zahtjevima. Sama Direktiva o izvještavanju o održivosti određuje pak kriterije tko će moći eksterno provjeravati izvještaje o održivosti.
– To su revizori i revizorska društva koja nisu obavila zakonsku reviziju financijskih izvještaja te neovisni pružatelji usluga provjere koji su se osposobili i zadovoljili kriterije poput položenih stručnih ispita te pokazali visoku razine profesionalne etike, neovisnosti, objektivnosti, povjerljivosti i slično – objasnila nam je Markota Vukić.
Potrebna edukacija
U Hrvatskoj ima nekoliko konzultantskih organizacija koje se godinama bave uslugom potpore poslovnom i financijskom sektoru u postizanju održivog razvoja. Jedan o njih upravo je Institut za društveno odgovorno poslovanje (IDOP), koji je 2015. osnovalo 14 stručnjaka iz područja društvenih, ekonomskih i tehničkih znanosti, a pruža usluge savjetovanja u procesu izrade izvještaja o održivosti.
Iako u Hrvatskoj već djeluju konzultantske organizacije koje su sposobne pružiti stručno vodstvo i savjete u integraciji upravljanja korporativnom održivošću, Matešić ističe da ih ni izdaleka nije dovoljno da usluže sve koji će pomoć tražiti. Istodobno smatra da je za edukaciju u ESG segmentu važno pristupiti brzo, razumjeti što to znači u primarnom poslovanju kompanije, kako treba prilagoditi ili mijenjati poslovnu strategiju.
– U Hrvatskoj nemamo specijalističko obrazovanje za te teme, ljudi koji se njima bave priučeni su, doškolovani ili su znanje stjecali izvan Hrvatske. Mi u HR PSOR-u već cijelo desetljeće pokušavamo pobuditi interes sveučilišta za uspostavu specijalističkoga poslijediplomskog studija održivog razvoja, za koji je kurikul izrađen, ali interesa nema, kao da naša akademska zajednica ne prepoznaje nove trendove i sve potrebnija znanja – zaključila je Matešić.