‘;
Nakon što su se početkom 2011. godine vjenčali Mirela i Pavle Švaić, od svadbe i ušteđevine ostalo im je oko 7000 eura. Odlučivši uložiti taj novac u svoju budućnost, novopečeni mladenci nabavili su osnovnu opremu za pokretanje proizvodnje sirupa i sokova. Dobrim dijelom opremu su izradili i sami, a podršku su dobili s obje strane obitelji.
U kući Švaićevih roditelja u blizini Zagreba uređen je osnovni prostor u kojem je pokrenuta proizvodnja te su se uz mnogo improvizacije, ali i dobru organizaciju te složne ruke prvi proizvodi našli na tržištu u svibnju 2011., u vrijeme kada počinje sezona sokova. Tada se proizvodnja odvijala u okviru obiteljskoga poljoprivrednoga gospodarstva koje se bavilo uzgojem lješnjaka još od 2004. čime su, istaknuo je Švaić, ujedno bili među prvima koji su pokrenuli ekološku proizvodnju u Hrvatskoj. O proizvodnji sokova i sirupa počeli su razmišljati 2010. kao manjem projektu u sklopu kojeg bi napravili sirupe za poslovne darove. No, ubrzo je odlučeno da se krene u veći projekt kojim bi obuhvatili i kanal HoReCa (hoteli, restorani i kafići).
Sve je počelo kao hobi, ističe Švaić, zbog ljubavi prema samoniklu bilju i gljivama, a budući da obitelj voli i kuhati počela je kućna prerada raznog bilja u sirupe. Naravno da je i tvrtka ponijela naziv Samoniklo bilje iako pod imenom Agropošta stavlja na tržište svoje sirupe, koji su osim u bocama pakirani i u malim vrećicama, sokove i ledene lizalice (štapići). Ledene lizalice Švaić je osmislio kao alternativu zamrznutim sokovima upitne kvalitete koji su jeftini i obično sadrže umjetne boje i arome. Agropoštini sokovi i lizalice od pravog su voća, navodi, ekološki certificirani i u ambalaži koja se može reciklirati, a mogu stajati na sobnoj temperaturi jer su pasterizirani.
Sirupi i sokovi dolaze u osam različitih okusa: bazga, malina, limun, kadulja, lavanda, menta, jagoda te limunska trava-đumbir, a ledene lizalice proizvode se od bazge, maline, limuna i jagode. Ove godine Agropošta je na tržište stavila limenke od 250 ml s okusima bazge te limunske trave i đumbira kako bi se okušala i na to go (za ponijeti) tržištu. Švaić je u ožujku izbacio prve limenke, a sada pokušava dogovoriti poslove za sljedeću sezonu.
– Prve dvije godine bili smo kod roditelja i ondje proizvodili, poslije smo unajmili proizvodni prostor u Zagrebu. Supruga Mirela od početka je sudjelovala u projektu Agropošte, no ima svoju turističku agenciju. A budući da sam ja isto dugo radio u turizmu, pomažemo jedno drugome u oba posla. Trenutačno je Agropošta najviše prisutna u Nizozemskoj i Belgiji, nešto prodajemo u Austriji, Njemačkoj, Češkoj, Poljskoj, Crnoj Gori, Srbiji i Sloveniji. Bili smo i na tržištu u Sjedinjenim Američkim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu, ali neplaćanje distributera u SAD-u natjeralo nas je da se povučemo. To nam je nanijelo veliku štetu jer smo bili ušli u trgovački lanac Safeway u Kaliforniji, na Amazonu smo se isto dobro prodavali te smo pregovarali i s Amazonovim trgovinama Whole Foods Market u SAD-u. U Whole Foodsu u UK-u smo već bili. Nažalost, Brexit nas je stajao UK-a. Planiramo se ponovno širiti u UK zato što je odlično tržište za sirupe, koje tamošnji potrošači vole te prepoznaju kvalitetu. Ciljamo više i na Njemačku i SAD, naročito sada kada imamo limenku koja je iznimno popularna na ekološki osviještenim tržištima jer se smatra da je aluminij vječno oporabljiv – opisuje Švaić.
S kojim je sve poznatim imenima Agropošta radila, kako funkcionira njihova proizvodnja, odakle nabavljaju sirovine te kako se nose s inflacijom doznajte u novom broju tiskanog i digitalnog Lidera.