Poslovi budućnosti: Nema frke za vješte s prstima

Živimo u eri koja je obilježena brzim napretkom tehnologije, automatizacije i umjetne inteligencije. Svijet vodi tehnologija koja nam puno obećava, ali pred nas stavlja i mnoge izazove. Samovozni automobili, strojevi koji očitavaju rendgenske snimke i algoritmi koji odgovaraju na upite korisničke službe, sve su to manifestacije snažnih novih oblika automatizacije. Ipak, iako te tehnologije povećavaju produktivnost i (ne) poboljšavaju naše živote, njihova će uporaba zamijeniti neke radne aktivnosti koje ljudi trenutačno obavljaju, što, naravno, izaziva veliku zabrinutost dijela populacije.

Napredak tehnologije oduvijek je snažno utjecao na pojavu novih zanimanja, kao na i postupno smanjivanje važnosti, a nerijetko i potpun nestanak nekih poslova. Primjerice, nekoć su postojale ljudske budilice, odnosno ljudi koji su obilazili stambene četvrti i budili ljude za posao. Također, na početku 20. stoljeća sedlar je bio najcjenjeniji čovjek u gradu i to je bilo jedno od najpopularnijih zanimanja jer su osobe koje su izrađivale sedla bile iznimno ugledne, ali i korisne društvenoj zajednici. Danas, stotinjak godine poslije, mnogi ne znaju ni što je sedlo, a kamoli za sedlare.

– Na primjeru sedlara poruka je jedinstvena. Bez obzira na to što je to zanimanje gotovo u cijelosti iščeznulo, ostala je svevremenska poruka: ako ste vješti s rukama, u izradi nekih specifičnosti koje trebaju ljudima ili, u slučaju budućnosti, robotima, umjetnoj inteligenciji, onda će to sigurno trebati i u vremenu digitalizacije. Dakle, i roboti trebaju vješte, kvalitetne i umijećem oblikovanja i stvaranja ljudske ruke u nekom obliku, kao i umjetna inteligencija – kaže Sanela Dropulić, futurologinja poduzetništva i socioloških odnosa.

Otporni na tehnologiju

Iako tehnologija snažno utječe na trendove i kretanja na tržištu rada, zbog čega ljudi strahuju da su upravo oni ti koje će neki stroj uskoro zamijeniti, postoje zanimanja koja su, po svemu sudeći, otporna na promjene u tehnologiji i gospodarskim okolnostima. U prvome redu to su zanimanja koja podrazumijevaju rad s ljudima, odnosno kreativne, interaktivne i emocionalno zahtjevne poslove, kao što su medicinska, obrazovna ili umjetnička zanimanja. Izvanredni profesor dr. sc. Martin Žagar, znanstveni savjetnik na RIT-u Croatia, smatra da su nezamjenjive profesije one u kojima ljudski kontakt ima ključnu ulogu u zadovoljavanju potrebe korisnika.

– Bilo da je riječ o profesoru koji uz prenošenje znanja ima ključnu pedagošku ulogu u razvoju pojedinca bilo stručnjacima iz zdravstvene djelatnosti – kaže Žagar.

Međutim, valja napomenuti da i te industrije i zanimanja podliježu nekom stupnju tehnološkog utjecaja i promjena. Stoga, koliko god se u ovom trenutku naše radno mjesto činilo sigurnim, teeba stalno osluškivati što se događa na tržištu rada, educirati se i razvijati nove vještine.

Disruptori industrija

Danas nema industrije ili tržišta koje nije disruptirano tehnološkim promjenama i inovacijama i te se promjene događaju toliko brzo i često da gotovo nema vremena za analize i zaključke.

– Pitanja o gubitku ili stvaranju radnih mjesta treba promatrati u kontekstu obilježja svijeta u kojem živimo te kontekstu znanja i vještina koje zahtijeva današnji dinamičan način života. U tom smislu svakako govorimo o važnosti dobre kombinacije tvrdih vještina, ali i sve važnijih mekih vještina. Istodobno moramo širiti bazu znanja, što se postiže multidisciplinarnim obrazovanjem jer su problemi s kojima se suočavamo izrazito kompleksni i zahtijevaju da ih se sagleda na drukčiji, širi i kreativniji način – kaže Žagar.

Obrazovanje, formalno ili neformalno, bit će, čini se, najvažnije kako bismo mogli pratiti brzi napredak tehnologije. Žagar kaže da već sad jako kolektivno kaskamo za znanjima i vještinama potrebnima da upravljamo tehnologijom.

– Obrazovanje za rješavanje budućih izazova nije jednokratan posao, nego mora biti sustavno i kontinuirano. Kako se ažurira određena verzija tehnologije, tako i mi moramo ažurirati svoja znanja o njoj. Upravo zbog toga cjeloživotno učenje postaje norma, ne opcija – dodaje Žagar.

Ključno pitanje nije kako da se obranimo od strojeva, nego koji su nam procesi potrebni da naučimo njima upravljati. Zbog toga je potrebno neko novo (pogotovo na domaćem terenu), kvalitetnije obrazovanje koje će prepoznati, prihvatiti i integrirati procese automatizacije, digitalizacije, umjetne inteligencije i života u IoT svijetu te razviti strukturu i temelje koji će ljudima pružiti dovoljna znanja da se time koriste i da upravljaju tom tehnologijom i procesima.

Češće promjene

Iako mnogi strepe od negativnih učinaka napredne tehnologije i prijetnji koje one znače za karijere i poslove, tko god bude spreman ulagati u svoje vještine, stjecati nova znanja i mijenjati se, ne bi trebao imati problema, barem u teoriji. To nam zasad jedino i preostaje: priprema i spremnost na promjene.

– Fleksibilnost i spremnost na promjenu karijere bit će također važan imperativ na budućem tržištu rada jer je danas više nego ikada prije važno ne usredotočiti se na jedno vrlo usko karijerno područje – kaže Dropulić i dodaje kako trendovi pokazuju da ćemo češće nego dosad mijenjati i poslodavce, ali i profesije.

– Glavni izvor promjena u sljedećih deset godina, kad govorimo o zanimanjima budućnosti, bit će demografske promjene jer je sve više starijih ljudi, a sve manje rođene djece. Zdravstvo kadrovski propada, povećava se zanimanje za osobne financije, rastu i zelene tehnologije, evoluira tehnološki napredak – dodaje.

Žagar kaže da je ipak teško točno predvidjeti što će se dogoditi u idućih deset godina, no dovoljno je pogledati deset godina u prošlost i vidjeti koliko se toga promijenilo.

– Ipak, u sljedećih nekoliko godina tražena zanimanja sigurno će biti stručnjak za umjetnu inteligenciju i strojno učenje, podatkovni znanstvenik, analitičar informacijske sigurnosti, stručnjak za digitalnu transformaciju, financijskotehnološki inženjer specijalist za automatizaciju procesa te mnoga druga slična zanimanja – zaključuje Žagar.