Dok većina poduzetnika kao otežavajuće okolnosti u poslovanju spominje pandemiju 2020. i rat u Ukrajini 2022., međimurske proizvođače krumpira dva još veća zla pogodila su prošle godine – velika suša i europska zabrana upotrebe Tuberitea, preparata protiv klijanja krumpira.
O tome smo razgovarali s Mirjanom Dodlekom, najvećim domaćim proizvođačem za hrvatsko tržište, na koje plasira godišnje 15-16 tisuća tona krumpira iz vlastitog uzgoja i od 30-ak kooperanata. Više od njega proizvode samo Intersnack Adria i Kanaan, ali te tvrtke krumpir ne plasiraju na tržište nego ga prerađuju u čips.
Prinos krumpira prošle je godine u prosjeku pao sa 20 na 15 tona po hektaru, a proizvodnja je pala 28 posto - sa 140.000 tona na 101.000. Pitamo što to znači za međimurske uzgajivače.
- Prošla godina je bila izuzetno loša za proizvodnju krumpira zbog ekstremne suše na ovom području i prinosi su bili ekstremno niski ali i zbog odustajanja od proizvodnje jednog većeg dijela proizvođača zbog ukidanja aktivne tvari klorprofam koji se nalazi u svima poznatom prašku za zaprašivanje krumpira protiv klijanja Tuberite – objašnjava Dodlek.
Zbog zabrane Tuberitea prošle godine Dodlek i njegovi kooperanti morali su uložiti 60 milijuna kuna u izgradnju novih skladišta za krumpir kapaciteta 13 tisuća tona kako bi opstali na tržištu.
- Doduše, dobili smo za dio investicije bespovratna sredstva iz EU fondova, ali je nama i dalje ostalo za otplatu 25 milijuna kuna. Ukidanjem tog preparata mnogim proizvođačima je bilo onemogućeno ulaziti u daljnju proizvodnju krumpira jer su morali u vrlo kratkom roku izgraditi nova skladišta sa ventilacijom i hlađenjem i pripremom za novi način tretiranja krumpira protiv klijanja a to je zamagljivanje putem aplikatora i korištenje novih sredstava protiv klijanja koja su dozvoljena u EU. To je velika investicija i dugoročno ulaganje u proizvodnju i skladištenje – objašnjava Dodlek.
Njegovo novo skladište nije jedino u Međimurju, sagrađeno ih je još, ali znatno manjeg kapaciteta nego se prije skladištilo u običnim skladištima sa Tuberiteom. Velika većina, pogotovo manjih proizvođača, odustala je iz tog razloga od proizvodnje i prebacilo se na proizvodnju žitarica.
Inače, međimurski krumpir je na glasu zbog tradicije proizvodnje koja je na ovom području više od 60 godina, ali Dodlek tvrdi da nema nikakve razlike u odnosu na lički krumpir.
- Svi mi proizvođači nabavljamo sjemenski materijal iz EU praktički iste sorte od istih sjemenarskih kuća tako da ne vidim po čemu bi lički krumpir bio bolji od međimurskog, ili međimurski od ličkog, istarskog… i itd. Nažalost ne postoji lokalna sorta nigdje u Hrvatskoj pa tako ni u Međimurju jer svi proizvođači u RH nabavljaju sjemenski krumpir iz Nizozemske, Njemačke i Francuske jer nažalost kod nas nema proizvodnje sjemena, koja se prije više od 20 godina ugasila zbog loše produktivnosti.
Pitamo ima li uopće ikakve razlike između krumpira po regijama?
- Svaka regija u RH ima svoje prednosti i nedostatke pa je teško odgovoriti na ovo pitanje ali npr. lički krumpir je zaštićen kao brend pa im to donosi određene benefite u prodaji, ali to su male količine. Istarski krumpir se proizvodi na određenim površinama isključivo za prodaju kao mladi krumpir zbog klimatskih uvjeta rane sadnje (u veljači), dolazi na tržište krajem svibnja i berba i prodaja završavaju najkasnije do sredine srpnja, i to njima donosi određene prednosti i benefite. U Međimurju se pak proizvodnja krumpira bazira na kasnijoj prodaji – od sredine srpnja pa sve do kraja svibnja sljedeće godine jer se roba skladišti – odgovara Mirjan Dodlek.
Ni uzgoj krumpira nije pošteđen divljanja ulaznih troškova. Plavi dizel poskupio je sto posto, cijena umjetnog gnojiva, koja ima udjel od 35 posto u proizvodnji krumpira, veća je za 350 posto, cijena zaštitnih sredstava povećala se za 20 posto, cijena sjemenskog materijala je za ovu sezonu bila neznatno veća odnosno samo 5-7 posto, ali se očekuje poskupljenje za slijedeću sezonu, nabraja Dodlek i dodaje dodatni veliki skok troškova – izgradnju novih modernih skladišta za skladištenje krumpira prema novim standardima EU, tu je i poskupljenje struje, a novo sredstvo za zamagljivanje krumpira protiv klijanja je čak deset puta skuplje po kilogramu krumpira u odnosu na stari Tuberite.
Ipak, sve to nije pokolebalo najvećeg proizvođača krumpira:
- Srednjoročni i dugoročni planovi su nam povećanje proizvodnje koliko će nam to omogućavati povećanje hektara i svakako rad na kvaliteti krumpira kako u proizvodnji tako i u skladištenju i pripremi i pakiranju – zaključuje Mirjan Dodlek.