Prof. dr. sc. Marko Kolaković odlično poznaje prilike u poduzetništvu. Proučava ga godinama. Redoviti je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, na katedri Ekonomika poduzeća. Predaje niz kolegija o poduzetništvu. Zato je pravi sugovornik za razgovor o stanju u malom gospodarstvu Zagreba.
Biste li mogli ocijeniti kakva je poduzetnička klima za pokretanje novog posla i opstanak u Zagrebu, odnosno koju biste ocjenu (1-5) dali u usporedbi s drugim dijelovima Hrvatske?
- Možemo reći da je slabom regionalnom politikom došlo do prevelike koncentracije poslovanja, a time i malog gospodarstva u gradu Zagreb. Prema nekim pokazateljima Zagreb danas već čini polovicu hrvatskog gospodarstva sa tendencijom daljnjeg rasta. I to svakako nije dobro sa gledišta ostalih krajeva Hrvatske koji zaostaju. No, sa aspekta poduzetnika ta koncentracija poslovanja u gradu Zagrebu omogućava lakše pronalaženje partnera, kooperanata a samim time i novih poslovnih prilika i mogućnosti. Stoga je taj trend razumljiv, a poduzetničku klimu za pokretanje novih poslovnih projekata i/ili otvaranjem novih tvrtki u gradu Zagrebu ocjenjujem vrlo dobrim (4). Kao nedostatak se svakako i dalje mogu izdvojiti prekomjerna administracija i birokracija.
A gdje je Zagreb u usporedbi s drugim državama u regiji?
- U nekim državama u regiji također je primjetan trend koncentracije poslovanja i malog gospodarstva u glavne gradove, što automatizmom dovodi do zaostajanja drugih regija i krajeva i unutar tih država. No imamo i dobrih primjera, kao što je to npr. Slovenija koja vodi dobru regionalnu politiku i nastoji ravnomjerno razvijati svoje regije. Vozeći se kroz Sloveniju imamo priliku vidjeti brojne poduzetničke tvrtke i obrte uz ceste i u manjim gradovima i mjestima.
Koje su glavne prednosti, a koji su nedostaci Zagreba kao sjedišta (male) tvrtke
- Kao što sam već naveo, prednosti su u lakšem pronalaženju novih poslovnih prilika i mogućnosti, većoj bazi potencijalnih poslovnih partnera i kooperanata, a nedostatci su visoka cijena poslovnih prostora, skladišta i radne snage. Stoga se tu nastoji pomoći pomoću poduzetničkih potpornih institucija (poduzetnički centri, inkubatori i poduzetničke zone) u koje se nastoji pozicionirati poduzetnike uz najbolje infrastrukturne preduvjete za nesmetano poslovanje.
Jesu li novopečeni poduzetnici (da se ne ograničavamo samo na startupove) i dalje osuđeni na klasične izvore financiranja poznate kao '3F' – family, friends and fools - ili se ipak nešto mijenja?
- Uz vlastito financiranje, novim poduzetnicima danas stoje na raspolaganju i razni drugi izvori financiranja kao što su poslovni anđeli ili fondovi rizičnog kapitala. Nedostatak takvih izvora financiranja može biti u tome što investitori na taj način ulaze u vlasničku glavnicu mladih poduzetnika. Stoga se novi poduzetnici radije odlučuju za relativno skuplje načine financiranja kao što su: trgovački krediti, leasing, ali i sve popularniji faktoring.
Treba li dodatno poticati ljude da ulaze u poduzetništvo, ili je to možda i rasipanje resursa s obzirom na postotak preživljavanja novih firmi?
- U situaciji u Hrvatskoj kakvu imamo, sa dosta devastiranom industrijskom proizvodnjom i teškoćama u otvaranju novih radnih mjesta, ulazak u poduzetništvo se nameće kao jedino rješenje. Nova, digitalna ekonomija otvorila nam i nove virtualne prostore i brojne poduzetničke prilike i mogućnosti (što su brojni hrvatski poduzetnici već dobro iskoristili). Pored toga u Hrvatskoj imamo i tradicionalne komparativne prednosti u poljoprivredi i turizmu, što država u velikoj mjeri i potiče, tako da prilika za poduzetničko djelovanje ne nedostaje.
Koji su glavni momenti kod prelaska iz male u srednju tvrtku (kad se pređe 50-ak zaposlenih, odnosno 50-80 milijuna kuna prihoda)?
- To je staro pitanje promatrano već kroz brojne poduzetničke teoretske i praktične analize. Na pitanje u kojem trenutku poduzetnik treba preći iz male u srednje veliko poduzeće jedinstveni odgovor i/ili čak neko pravilo naravno da ne postoji. Prelazak iz malog u srednje veliko poduzeće za sobom često povlači i značajan porast troškova poslovanja te gubitak brojnih prednosti što mala poduzeća imaju (brzina, fleksibilnost i razne olakšice), ali ipak nosi i prednosti kao što su sigurnost i lakše dobivanje kredita. Stoga se često srednje velika poduzeća promatraju samo kao prolazna faza u razvoju poduzeća iz male u veliku tvrtku.