Pišu: Goran Litvan i Goran Gazdek
Najveće tvrtke dolaze iz 'zelenoga', poljoprivrednog sektora – brzorastući Agronom i Kutjevo. Jaka je i industrija, posebno proizvođači kamina, štednjaka i peći na kruto gorivo Plamen i Color emajl. Za njih je karakteristična smeđa boja, kao i za proizvođače namještaja i čokolade – Spin Valis i Zvečevo. Zato se može reći da se županijska poslovna zajednica temelji na zelenoj i smeđoj boji
Kad smo u rano jutro s obronka iznad Požege pokušavali otkriti gdje je desetak kilometara sjeverno udaljeno Trenkovo, navodni dom legendarnog baruna Trenka, doživjeli smo jedinstven prizor. Sunce koje se pomaljalo zdesna, između Dilja i Krndije, obasjalo je cijeli kraj i obojilo ga u zlaćane boje raznih tonova. Prevladavaju zlatna polja, mahom obrađena. Na njih je već izašla moćna mehanizacija, koju kao da netko pokreće joystickom u videoigri s isključenim tonom. Možemo samo zamisliti brujanje motora koji pokreću traktore za vrijeme proljetne sjetve kukuruza, suncokreta, soje i šećerne repe. Dalje prema jugoistoku zagasitiji su tonovi zlatne boje, zbog sjena što ih bacaju trsovi u vinogradima. Osim Moralićeva Kutjeva, tu su i drugi vinogradari, od kojih su najpoznatiji Enjingi i Krauthaker. Upravo su zlatna vina odgovorna za to što su još Rimljani područje omeđeno Papukom, Krndijom, Diljem, Požeškom gorom i Krndijom prozvali Zlatnom dolinom.
Jutarnji pogled pokazao nam je da ta dolina može biti zlatna i iz drugih razloga. A prvi dojam potvrđuju i podaci o poslovanju. Najveće županijske kompanije vidjeli smo s hotelskog prozora, to su požeški Agronom i Kutjevo. No prvi pogled nije otkrio da je Požeško-slavonska županija iznimno industrijski moćna. Među deset najvećih čak je pet industrijalaca, a s Plamenom obitelji Matijević i Color grupom obitelji Šutalo Požega je i hrvatsko središte proizvodnje kamina, štednjaka i peći na kruto gorivo. Tu su i proizvođač namještaja Spin Valis te dvije najjače lipičke tvrtke – proizvođač autostakla Lipik Glas i proizvođač mineralne vode Studenac. Poljoprivredu najbolje karakterizira zelena boja, a metalce i namještajce smeđa, pa se može zaključiti da biznisom u Zlatnoj dolini dominira zeleno-smeđa koalicija.
– Malo nam je skučeno ovdje, davno smo prerasli prostor, gužva je. Uvjeti rada za ljude u upravnoj zgradi ne pružaju komfor, uvijek je bilo prečih investicija. I to se sada mijenja, gradimo veliki Agrocentar u Požegi gdje uskoro selimo i urede – dočekuje nas predsjednik Uprave Agronoma Darko Aračić. Njegovu priču donijet ćemo u sutrašnjem nastavku Poslovne scene.
Dok je Agronom rastao, Kutjevo je posljednjih godina osvajalo nagrade za svoja vina (pa čak i Decanterova priznanja), ali se ukopalo na razini poslovanja od oko 300 milijuna kuna prihoda. Prošle je godine napravljen iskorak do 342 milijuna, što je rast od oko 12 posto, ali je dobit ostala na razini prethodne godine – na 27 milijuna kuna. Enver Moralić prije dvije godine se s čela Nadzornog odbora prebacio u dnevnu operativu. Danas je, u svojoj 87. godini, najstariji predsjednik Uprave tako velikog sustava.
Kutjevo – koje se diči tradicijom vinarije od 1232.; punih 790 godina – danas obrađuje 420 hektara vlastitih vinograda i još 370 hektara u kooperaciji s OPG-ovima. Bavi se i ratarstvom i stočarstvom. U njemu dosta očekuju od proizvodnje konoplje te posebno naglašavaju tov junadi hranom iz vlastita uzgoja, bez GMO-a, te redovnu ispašu.
Moralić se u žiži poslovne javnosti našao potkraj prošle godine. Najprije je u kupnju Novog Žitoprometa iz Bijeljnine (BiH), specijaliziranog za preradu žitarica, uložio tri milijuna eura, a zatim je Kutjevo iskazalo interes za kupnju varaždinske Koke. Vlasnik Koke, Vindija, odnosno njezini vlasnici, nasljednici Dragutina Drka, odgovorili su da nisu zainteresirani za prodaju dionica, ali i ti potezi pokazuju da Moralić još ima ambicije u prehrambenom sektoru.
Važna tvrtka za Požegu svakako je Zvečevo Zdravka Alvira, koje posljednjih godina grca u problemima. Prošle godine ostvaren je rast prihoda veći od 50 posto i Zvečevo je iz minusa od 4,2 milijuna prešlo u plus od 24,5 milijuna kuna. No tomu su pridonijeli 'ostali poslovni prihodi', od 38 milijuna kuna, iza čega se ponajviše krije prodaja proizvodnje žestokih pića Alci Zagreb.
Kupac je obećao da će zadržati sva radna mjesta i proizvodnju u Požegi, a jednokratni prihod – prema našim procjenama oko 33 milijuna kuna – Zvečevo će upotrijebiti za 'nastavak financijskog restrukturiranja'. Tek će se vidjeti hoće li to biti dovoljno za spas tvrtke koja je izmislila čokoladu s rižom.
Vraćamo se na rub Požege, u Završje, gdje je sjedište Floreusa, vodećega hrvatskog proizvođača i distributera svih vrsta cvjetnih dekoracija od umjetnih materijala. Osnivačica i prokuristica Marija Baničin zadovoljna je i malim rastom prošle godine zbog niza problema u poslovanju, od otežane dobave repromaterijala i poskupljenja energenata do odlaska radne snage, zbog čega su morali reorganizirati kompletan posao. Prava sezona za 28 stalno zaposlenih već je počela u veljači, pa ih ostavljamo da proizvedu dovoljno aranžmana za špicu sezone, za Sisvete, i krećemo preko Pleternice do malog sela Buka. Ondje je tvornica prozorskih profila od aluminija i drva Windor, koja je praktički jedini poslodavac i zapošljava 30-ak ljudi u selu sa 162 žitelja. To je kao da u Zagrebu postoji tvornica s više od 120 tisuća zaposlenih! Vlasnik Stjepan Franjić skromno navodi zadovoljstvo prošlogodišnjim rastom od 20 do 30 posto. A u pet godina tvrtka je povećala prihode jedan i pol puta! Vlasnik slikovito opisuje svoj poslovni put od 1992. godine:
– Mi smo zaprežnim kolima došli na Mjesec!
A Liderova ekipa pozdravlja se s Bukom i kreće na svoj put, doduše autom, a ne zaprežnim kolima. Vozimo su u sumrak prema Zagrebu i suncu koje upravo blješteći zalazi iza Psunja i Zlatnu dolinu obavija u mrak. Ali samo do sljedećeg jutra.
► Kompletnu reportažu o poslovnoj sceni Požeško-slavonske županije možete pročitati u novom digitalnom ili tiskanom izdanju Lidera