Piše i snimio: Goran Gazdek
Ravno trideset godina obiteljska firma Hemco iz Đakova proizvodi radnu odjeću i opremu i za to vrijeme postala jedna od vodećih regionalnih tvrtki u branši. Od 1992. godine kada je ustrojena posluje pozitivno, a ugled je stekla kontinuiranim razvojem i unaprjeđenjem proizvoda u skladu sa standardima i zahtjevima kupaca specijalne odjeće za vojsku, policiju, vatrogasce, radnike u naftnoj i energetskoj industriji, razne prerađivačke industrije te asortimana za medicinsku i HoReCa industriju. Stalnim inovacijama, ulaganjem u tehnologiju i znanje svojih zaposlenika iz godine u godinu pojačavaju svoju poziciju na tržištu radne odjeće i opreme tako da u ovom trenutku njihovu odjeću nosi 240 tisuća ljudi.
Kruna tog rada je certifikat AQAP (Allied Quality Assurance Publications) koji su 2020. godine zaslužili uspješnom implementacijom NATO-ove AQAP norme za osiguranje kvalitete i ugovor o opremanju MOL-ovih djelatnika na benzinskim crpkama i rafinerijama jedanaest europskih zemalja potpisan u srpnju prošle godine.
- Javili smo se na natječaj koji je trajao relativno dugo, skoro dvije godine i prošli u jakoj konkurenciji firmi iz Francuske, Poljske, Njemačke i Rumunjske. Odore je s novim vizualnim identitetom dizajnirao i razvijao naš kreativni tim u suradnji s MOL Grupom, sve je proizvedeno u našim pogonima, a prve isporuke krenule su krajem prošle godine. Neke od zemalja imaju i do 400 benzinskih postaja pa je riječ o zaista velikom poslu – kaže direktor prodaje i marketinga Mislav Mihalj.
Puno otvorenih projekata
Zbog toga su 2020. u novi pogon i veliko skladište, čija je gradnja završila prošle godine i tako osigurali potrebnu logističku podršku, uložili sedam milijuna kuna. Ulaganja su nastavljena i 2021. pa je u reorganizaciju postojećih objekata i pogona uloženo dodatnih 1,8 milijuna kuna.
Obzirom na ugovorene poslove prošle su godine očekivali veće ukupne prihode, ali su oni zbog pandemije bili manji od očekivanog, no još uvijek u rangu 2020.
- Krajnji rezultati su malo lošiji jer su se povećali troškovi, na što je uz covid utjecalo i stanje na svjetskom tržištu sirovina. Bez obzira na situaciju zadržali smo broj djelatnika jer oni su danas najvrijednije na tržištu. Nitko nije dobio otkaz, čak smo i zapošljavali tako da ih sada imamo 190. Od početka ove godine šest mladih ljudi uvodimo u našu organizaciju poslovanja. Ulažemo i u edukaciju postojećeg kadra te u postojeće i nove tehnologije jer to je nešto što nas održava i vuče prema naprijed, uz stalni razvoj, unapređenje i održavanje kvalitete proizvoda – ističe izvršna direktorica Vesna Jozinović.
Ako ne bude većih poremećaja na tržištu ove godine je plan povećanja minimalno 30 posto u odnosu na prošlu, uz potencijal da prihod bude i znatno veći jer se stalno javljaju na natječaje.
- Imamo jako puno otvorenih projekata gdje već sutra možemo dobiti posao – kaže Vesna Jozinović.
Osim u Hrvatskoj Hemco svoje proizvode plasira u BiH, Srbiju, Sloveniju, Mađarsku, Austriju, Njemačku, Češku, Slovačku, Rumunjsku i Crnu Goru. Trenutno, najveći kupac im je MOL, a udio izvoza kreće se od 28 do 30 posto. Dugoročni cilj tvrtke je povećanje izvoza, pogotovo u zemlje srednje i zapadne Europe.
- Prošle godine izlagali smo na jednom međunarodnom sajmu gdje smo išli ispitati kakva je situacija, gdje se nalazimo u svijetu jer u regiji smo najjači, a s MOL-om smo pokazali da se i u svijetu možemo boriti s najjačima. Na sajmu smo spoznali da imamo što tražiti u tom društvu – naglašava Mihalj.
Hemco izrađuje radnu, dnevnu, borbenu, svečanu i drugu odjeću za hrvatsku vojsku i policiju, a nas posebno zanima priča o poslu s NATO-m. Razumljivo, naši sugovornici o tome baš i ne mogu puno pričati. Ističu tek da im dobiveni certifikat daje mogućnost nadmetanja u segmentu vojne industrije u svim zemljama članicama i priliku da iznova potvrđuju kvalitetu.
- S NATO-m su pravila igre vrlo jasni. Oni su dobro posloženi, prate ISO standarde kao i ostali, samo što je još bolja kontrola unutar proizvodnje i dodatna provjera prije isporuke robe. Baš sve, svaki šav mora biti u milimetar, ne smije biti nikakvih odstupanja. To je nešto što nas tjera da uvijek, u svakom trenutku, budemo dobri – govori Mihalj.
Uz vojne i policijske odore posebno su ponosni na vatrogasnu opremu. Do sada su proizveli tri vrste vatrogasnog odijela, a trenutno razvijaju i četvrto. Da bi proizveli i certificirali vatrogasno intervencijsko odijelo moraju uložiti 60 do 70 tisuća kuna i tek onda se boriti za tržište i prodavati.
- Uvijek biramo ispravan i teži put, želimo da sve bude po propisima. Koristimo isključivo kvalitetne, inovativne i skupe materijale čija je glavna karakteristika da nisu gorivi. Jedini smo kupac takve tkanine u krugu od 800 kilometara. Ali kad od takvog materijala napravimo odijelo možemo mirno spavati jer znamo da se nikome ništa neće dogoditi. Sve tkanine od dobavljača, unatoč njihovim certifikatima, dodatno dajemo na ispitivanja. U našem odijelu vatrogasac može preživjeti 20 sekundi usred vatre bez posljedica. Ima i jeftinijih tkanina, ali se u to ne želimo upuštati – kategoričan je Mihalj.
- Prepoznaju li to kupci?
- Tko prepozna naručit će, a na nama je da edukcijom i ostale upoznamo kako sigurnost nema cijenu. Konkurencija prodaje većinom odoru izrađenu od stopostotnog pamuka s vatrootpornim premazom, a on se nakon deset do petnaest pranja ispere i vatrogasac može biti u velikom problemu. Naše vatrogasno odijelo u prosjeku košta 5500 kuna i tek je 20 do 30 posto skuplje – objašnjava Mihalj.
MOL primjer naručitelja
Naš sugovornik kaže kako mnoga vatrogasna društva kupuju jeftiniju opremu prilagođavajući se budžetu u sustavu financiranja i smatra da bi centralnom nabavom kvalitetne opreme za sva profesionalne i dobrovoljne postrojbe u Hrvatskoj cijena bila niža, a sigurnost znatno veća.
- Tko je bolji naručitelj, država ili privatni sektor ? – pitamo na kraju naše sugovornike.
- MOL je jedan od najboljih primjera kako bi naručitelji, privatni ili državni, trebali funkcionirati. Oni neće naručiti tisuću košulja od firme koja ima pet zaposlenih. Prije nego što smo potpisali ugovor tražili su popis naših strojeva, bili ovdje u kontroli, zvali naše dobavljače, provjeravali jesu li naši partneri i teka kada su se uvjerili u sve ono što smo im ponudili mogli smo početi raditi – objašnjava Mihalj.
U ponedjeljak: Zašto vlasnik Agrobeketinaca Zlatko Jelošek ne želi izvoziti 'ni zrno žita'