Pišu: Goran Litvan i Goran Gazdek
Prosječni konzument medija ima predodžbu da na stotinu hektara nekadašnjega giganta Đure Đakovića u Slavonskome Brodu vlada pustoš. Naime, prevladavaju naslovi poput 'Đuro Đaković vodi odlučujuću bitku za opstanak'. To je, doduše, točno, ali riječ je samo o jednoj kompaniji, Đuro Đaković Grupi d.d., koja obuhvaća još tri tvrtke, s najvećom i najvažnijom – Đurom Đakovićem Specijalnim vozilima. Međutim, u Đurinu kompleksu danas posluje devedeset tvrtki, među kojima je još petnaest u nazivu ostavilo 'Đuro Đaković', ne zbog velikih simpatija prema sindikalnom i komunističkom vođi između dvaju ratova i nekadašnjem bravaru u toj tvrtki, nego zato što je Đuro Đaković postao brend koji se prepoznaje u svijetu.
Istini za volju, danas taj kompleks nema šesnaest tisuća zaposlenih kao na vrhuncu, u drugoj polovini osamdesetih. Međutim, tu i danas radi 4300 ljudi i sve tvrtke prošle su godine ostvarile 2,4 milijarde kuna prihoda, od čega čak više od dvije trećine (1,5 milijarda kuna) od izvoza. Osim toga, danas se u kompleksu troši više struje nego u 'zlatno doba' iako su nekad slični strojevi trošili i do četiri puta više električne energije nego danas. Zato insajderi procjenjuju da se tih 90 tvrtki danas proizvodi više nego u 'zlatno doba' jednog dominantnog giganta.
O Đuro Đaković Montaži i Đuro Đaković grupi pisat ćemo posebno u sljedećim nastavcima serijala. U Đurinom kompleksu dvije su velike tvrtke u stranom vlasništvu. Upravo je vlasništvo uteg inače uspješnoj tvrtki Đuri Đakoviću Termoenergetskim postrojenjima, koja posluje u sklopu NordEnergoGruppa u vlasništvu Putinu bliskog oligarha Alekseja Mordašova. Zbog sankcija jedno su joj vrijeme bili blokirani računi. Poslovanje je ipak omogućeno, ali vlasniku je zabranjeno raspolaganje poslovnim udjelima, njihovo otuđenje i opterećenje. Inače, Mordašov je 2018. zbog tadašnjeg embarga prema ruskim tvrtkama vlasništvo privremeno predao Halcyon Atlasu, registriranom na Britanskim Djevičanskim Otocima, a onda ga je ljetos vratio.
Proizvođač aluminijskih odljevaka za automobilsku industriju Saint Jean Industries našao se u škarama krize autoindustrije i skupog plina koji troši za pogon peći za taljenje aluminija. Posljednjih godina posluje u minusu, ali ima projekt proširenja kapaciteta ljevaonice za 50 posto. Nove peći trebale bi smanjiti potrošnju plina za gotovo 24 posto, odnosno za 710 MWh na godinu.
Poslovni impuls gradu i cijeloj regiji trebala bi dati upravo otvorena luka na Savi s unaprijeđenom infrastrukturom koja spaja riječni, cestovni i željeznički promet pa Slavonski Brod na sjecištu dvaju paneuropskih koridora (C5 i 10) postaje intermodalno središte. Koncesionar Manšped riječkog poduzetnika Željka Mandarića tako će povezati istočnu Hrvatsku, sjevernu Bosnu, zapadnu Srbiju i Mađarsku sa svim lukama svijeta.
Slavonski Brod najveći je grad i glavno poslovno središte. No i drugi, manji grad, Nova Gradiška, ima vrlo jaku industriju. Dominira Axereal Croatia u vlasništvu istoimene francuske kompanije. U istom je kompleksu i Slavonija-slad u vlasništvu belgijskog Bortmalta, u kojem Axereal drži većinski udjel. Iako Axereal u ponudi ima sve ratarske kulture, u te dvije kompanije u prvom je planu pivarski ječam. Axereal ugovara proizvodnju i isporučuje ga sestrinskoj tvrtki koja proizvodi slad te ga plasira u pivovare, od čega na izvoz otpada više od 70 posto. Zanimljivost je u tome što je nekadašnji socijalistički Poljoprivredno-prehrambeni kompleks preuzela francuska zadruga u kojoj udjel u vlasništvu ima 13 tisuća farmera, kooperanata-proizvođača.
Na drugom je kraju grada, u industrijskoj zoni, i EMPWR, nekadašnji Atlanticov Multipower, koji danas posluje u sklopu belgijske kompanije i globalni je lider u proizvodnji visokoproteinskih pločica. Sve te tri kompanije, osim što su u stranom vlasništvu, prošle su godine ostvarile najveći rast prihoda među velikim tvrtkama u županiji: Slavonija-slad 46 posto, EMPWR 45 posto i Axereal 40 posto. Ovim moćnim tvrtkama treba dodati persšektivne startupove poput proizvođača grickalica Pepitasa i tvrtki Klara Kozman, koja distribuira talijanske bezglutenske sladolede, pokreće franšizu slastičarnica s proizvodima bez zaslađivača i počinje proizvoditi vlastite slastice poput proteinskog tiramisua. Tako se stvara svojevrsna županijska poslovna klackalica s dva težišta: metalskom industrijom u Slavonskome Brodu i poljoprivredno-prehrambenim projektima u Novoj Gradiški.
► Kompletnu reportažu o poslovnoj sceni Brodsko-posavske županije možete pročitati u digitalnom i triskanom izdanju Lidera