Piše: Roko Kalafatić
Već se neko vrijeme u zraku osjeća miris nadolazeće recesije. Problemi koji su na jesen počeli pristizati kao očekivana reakcija na poremećaje u opskrbnim lancima bili su samo početak izazova s kojima se ovih dana suočavamo, a najveći je udarac za gospodarstvo bio rat u Ukrajini.
Ono što postaje neizbježna tema u razgovorima brojnih poduzetnika, kako stranih, tako i domaćih je nestašica sirovina. Na devetoj Liderovoj konferenciji o izvozu, o tome su pričali Slavko Ledić iz Kraša, Miroslav Bajkovec iz Bajkmonta, Alojzije Šestan iz Šestan-Buscha, Tihomir Premužak iz Vetropack Straže i Matt Darko Sertić iz Applied Ceramicsa.
Nema krize s nabavom kakaovca
Slavko Ledić je podsjetio na vrijeme kada su svi mediji brujali o tome kako će zavladati nestašica kakaovca i da će Kraš ostati bez kakaa. Situacija je danas ipak nešto drugačija.
- Prije godinu dvije su svi pisali o tome da će nastati kriza nabave kakaovca, ali moram priznati da s time uopće nemamo problema. Dobar kakaovac može se nabaviti iz više zemalja, mi već dugo uvozimo sirovinu iz Gane s kojom surađuju najbolji svjetski proizvođači čokolade – rekao je Ledić.
Čokolade će biti, ali ono što Krašu i brojnim drugim proizvođačima predstavlja izazov je rat u Ukrajini koji dovodi u pitanje nabavu dostatne količine brašna i šećera, a čak i ako problem nekad ne predstavlja količina, porast cijena igra veliku ulogu.
- Rusko tržište zajedno s Ukrajinom je iznimno veliko. To znači da velike multinacionalne kompanije koje su uspješno prodavale svoje proizvode u tim zemljama trenutno gube to tržište. Viškove robe sada prodaju tamo gdje i Kraš – komentirao je.
Ipak, Kraš se snašao unatoč porastu cijena sirovina. Promjene navika potrošača za vrijeme pandemije su također utjecale na poslovanje i ljudi su više vremena provodili kod kuće. Zbog toga su, rekao je Ledić, počeli proizvoditi više grickalica i hrane poput keksa i vafla.
- Prošlu smo godinu odradili korektno i uspješno unatoč svim okolnostima. Ova i sljedeća godina su izazovi za sve nas, ali se dobro pripremamo – zaključio je Ledić.
Čelik je postao problem
Miroslav Bajkovec iz Bajkmonta, kompanije kojoj čelik čini čak 50 posto proizvodnje, poručio je da se građevina većinom sastoji od proizvodnje materijala, a tek onda od konstrukcije.
- Već dvije godino smo u konstantnoj borbi s nabavom materijala, ali borimo se i sa stalnim mijenjanjem cijena i zadovoljavanjem potreba naših kupaca – kazao je Bajkovec.
Objašnjavajući na koje sve načine kriza u opskrbnim lancima utječe na njihovo poslovanje, Bajkovec nije mogao zanemariti ni činjenicu da su cijene nekih sirovina poput čelika porasle za oko 300 posto, a to nije ni najveći postotak s obzirom kakav je bio na početku rata u Ukrajini.
Problem predstavlja i porast cijena koji utječe na već ugovorene poslove
- Mi dogovorimo novi projekt, ali nakon ugovorene cijene, nerijetko se u zadnje vrijeme dogodi to da cijena raste unatoč prvotnom dogovoru – zaključio je Bajkovec i dodao da za razliku od nekih proizvođača, Bajkmont kupuje gotove čelične šipke na europskom tržištu od dugogodišnjih dobavljača.
- Zanimljivo je da se oko 60 posto čelika proizvede iz scrapa, dakle sekundarne sirovine, ali takvo nešto Bajkmontu ne odgovara – zaključio je.
Alojzije Šestan, direktor Šestan-Buscha također razmišlja poput Bajkoveca i tvrdi da kao kvalitetni proizvođači zaštitne opreme ne mogu riskirati sa sekundarnim sirovinama, pogotovo jer je riječ o opremi koja spašava živote radnika.
- Mala tvrtka poput naše, dobila je povjerenje 70 zemalja svijeta i isporučila tijekom 25 godina 2,5 milijuna kaciga od najboljih materijala jer igra u 'ligi prvaka'. Alternativa postoji, proizvođači iz Indije i Kine izrađuju materijale slabije kvalitete no mi radimo proizvod koji štiti život i zdravlje čovjeka, a tu nema alternative – rekao je Šestan.
Neki sretnici nemaju problema sa sirovinama
Tihomir Premužak, predsjednik Uprave Vetropack Straže koja se bavi proizvodnjom staklenih ambalaža tvrdi da kompanija može nadomjestiti bazičnu sirovinu kao što je pijesak sa staklenim kršom, ali kada bi prihvatili 100 posto ambalažnog stakla i dalje bi im bilo premalo.
- Bili smo nakrcani proizvodima, mi smo procesna industrija, moramo imati zalihe. To je priroda naše industrije i naša prednost. Materijali za nas nisu bili problem, nije bilo nestašice, ali poskupio je transport i to je najveći izazov – zaključio je Premužak.
Matt Darko Sertić iz Applied Ceramics jedan je od rijetkih sretnika na koje kriza u opskrbnim lancima nije toliko utjecala. S obzirom da se kompanija bavi proizvodnjom vrlo traženih poluvodiča, potražnja je i dalje konstantna, a sirovine s kojima su imali probleme u nabavi su počeli nabavljati sami.