pišu: Matilda Bačelić i Željka Laslavić
Kao što je poznato u trgovačkim i investicijskim krugovima, premda nikad potvrđeno od glavnih aktera, neko su vrijeme trajali su pregovori o preuzimanu između globalnog investicijskog fonda CVC Capital Partners, 'teškog' 75 milijarde dolara i najvećeg dalmatinskog trgovačkog lanca Tommy. Međutim, kako neslužbeno saznajemo, pregovori nisu slavno završili, odnosno vlasnik Tommyja, Tomislav Mamić, nije bio zadovoljan visinom ponude koju je na stol stavio fond sa sjedištem u Luksemburgu.
Pregovori su, o čemu smo pisali u Lideru, počeli prije skoro godinu dana, no završili su, iako su ovaj put bili dosta ozbiljni, neuspješno što ide na ruku onima koji su cijelo vrijeme tvrdili da Mamić i ne razmišlja ozbiljno o prodaji već da mu pregovori služe samo za procjenu vlastite tržišne atraktivnosti i vrijednosti tvrtke.
Kako bilo, ispada da Mamić nije pogodio dobar trenutak. Naime, u nekoj dosadašnjoj praksi, prilikom preuzimanja trgovačkih kompanija, vrijednost se procjenjivala na otprilike pet do sedam puta vrijednosti godišnje EBITDA-e i posljednja godina po ostvarenim prihodima. Teoretski, cijena kod ovakvih transakcija mogla je ići i znatno više. Ali to je bilo nekad.
Kako kažu stručnjaci u trgovini, možda je nekada to bila prihvatljiva metodologija izračuna, međutim, u današnjim okolnostima ekonomske neizvjesnosti, teško je očekivati takvu ponudu te su takve kalkulacije danas nerealne. Uz to, prema nekim najavama, za trgovački sektor ova godina zbog inflacije neće biti po rezultatima bolja od lanjske. Ovo nije prvi put da Mamić pregovara o prodaji Tommyja no i kad su okolnosti na tržištu bile drukčije i povoljnije, nije uspijevao naći zajednički jezik s potencijalnim investitorima.
Ne prodaje se, ali...
Pretpostavka je da Mamić u proces nije ušao napamet već da je inicijalno usuglašen multiplikator na normaliziranu EBITDA. Međutim, smatraju stručnjaci, pitanje osnovice, odnosno „normalizirane EBITDA“ zna iskočiti kao veliki kamen spoticanja, jer u tijeku dubinske analize kupac otkriva stvari za koje on smatra da trebaju smanjiti EBITDA pa se često događa da svaka strana stavke normalizacije tumači na drukčiji način. Dakle, stranke se inicijalno dogovore oko multiplikatora (jedan element jednadžbe), ali se osnovica otkrije tek u dubinskoj analizi pa formula daje različit rezultat kupcu, a prodavatelj je već u svojoj glavi zaključao ciljani iznos.
Stručnjaci za preuzimanja i spajanja smatraju da Mamićevi ciljevi mogu biti ostvarivi jedino u kompetitivnom procesu. Međutim, on očito ne želi kompetitivan proces jer bi time priznao da je stavio tvrtku na prodaju. Vlasnik Tommyja to ne želi priznati pa godinama govori da 'ne prodaje, ali eto ako se pojavi ozbiljna ponuda...razmotrit će'. To se, naravno, ne smatra ozbiljnim načinom za prodaju firme jer se jedino u kompetitivnom procesu s više kandidata može dobiti jedini točan odgovor koliko tvrtka stvarno vrijedi. Pa onda ili prodaš ili ne prodaš.
Mamić ovako ozbiljno riskira da, nakon nekoliko ovakvih pokušaja, tržište zaključi da se radi o „robi s greškom“ čim je tako dugo na tržištu, a nitko je nije kupio. Tommy je, slažu se poznavatelji, odlična tvrtka i zanimljiva meta i šteta je da se to dogodi.
Podsjetimo, nedavno je proveden unutarnji preustroj u sklopu kojeg je formirana Tommy grupa i osnovana tvrtka Tommy 1992 koja je preuzela upravljanje kompletnom imovinom, što je bio signal da Mamić namjerava prodati Tommyjevo poslovanje. Prethodno je sam Mamić u rijetkim medijskim istupima, prije dvije godine, isticao da se tvrtka priprema za izlazak na burzu, gdje bi, prema tadašnjoj računici, mogao prikupiti 150 do 200 milijuna eura za daljnji razvoj i investicije.
S druge strane, i CVC-u bi Tommy bio odskočna daska za ulazak na hrvatsko tržište, kakva je bio Studenac Josipa Milavića za poljski fond Enetrprise Investors, i karta za početak ozbiljnije konsolidacije na hrvatskom maloprodajnom tržištu. A to je nešto što se smatra neminovnim procesom.