Prvu dobit Catering Lisak isplatio je nakon skoro 10 godina poslovanja

Tijekom dvadeset pet godina postojanja tvrtka Catering tim Lisak, isključi li se vrijeme pandemije koronavirusa, uvijek je poslovala pozitivno. Osnovala ju je Ana Lisak, koja se poduzetništvom bavi od rane mladosti i to joj je druga tvrtka. Obrt za završne radove u građevinarstvu i unutarnja uređenja osnovala je 1989., ali tijekom Domovinskog rata angažirala se kao mirotvorna aktivistica, poslije i humanitarka. Radila je s ratnim stradalnicima (djecom i ženama), a zatim se uključila u razne međunarodne mirovne inicijative. Kad se više nije vidjela u aktivizmu, 1999. osnovala je Catering tim Lisak.

– Okrenula sam novi list i odlučila život uzeti u svoje ruke te se baviti nečim što ću graditi od temelja. U međuvremenu sam završila na burzi primajući bijednu naknadu za nezaposlene, zato sam tvrtku pokrenula iz nasušne potrebe. Nisam imala ozbiljan poslovni plan, ali bila sam uvjerena da ću se nekako izboriti i uspjeti realizirati što god odlučim. Pružilo mi se nekoliko prilika i odabrala sam ugostiteljstvo te na četvrtome katu doma zdravlja u Zagrebu otvorila mali bistro – prisjeća se vlasnica i direktorica Ana Lisak. Tada o ugostiteljstvu nije znala ništa.

– Da sam znala, sigurno ne bih završila u domu zdravlja. Pa tko bi pametan išao onamo jesti? I to još na četvrti kat! – kaže Lisak.

Učenje o poslu u hodu

S obzirom na to da se na raznim prigodama, na međunarodnim konferencijama i drugim manifestacijama susretala s cateringom, odlučila ga je, ako posao s bistroom ne uspije, pokrenuti u prostoru koji je unajmila.

– Moja je misao vodilja bila: ako gosti neće k meni, idem ja k njima! – navodi Lisak.

Susrela se s mnogo izazova: kako postaviti poslovanje, gdje nabaviti namirnice, zaposliti profesionalno osoblje…

– Ništa o tome nisam znala, ali spremno sam učila na vlastitom iskustvu. Vrlo se brzo potvrdilo da, ako u nešto uistinu vjerujem i uložim svu radnu energiju, uspjeh neće izostati – ističe.

Ana Lisak, Catering tim Lisak

Budući da nije imala novca za ulaganje, sama je uredila prostor, uramljivala slike, šila zavjese i stolnjake, a posuđe je donijele iz svoje kuhinje. Nakon četiri godine poslovanja skupila je nešto novca i posudila još trideset tisuća njemačkih maraka te počela uređivati veliki prostor na zagrebačkoj Zavrtnici.

– Bio je ruševan i nedovršen, ali meni se činio kao ispunjenje sna. Sjećam se da sam stalno ponavljala: 'Nikada ne zaboravi odakle si krenula i gdje si sada' – prisjeća se.

Ubrzo je vratila posuđeni novac i novcem od svakodnevnog poslovanja financirala nabavu inventara, repromaterijala, isplaćivala plaće...

– Tada sam naučila da se ne zadužujem, nego da pažljivo i odgovorno upravljam sredstvima koje uprihodim – kaže Lisak.

Krediti su bili skupi pa je odlučila da će ih upotrebljavati samo u iznimnim situacijama.

– Prvu dobit isplatili smo tek nakon gotovo deset godina poslovanja. Vrlo oprezno, da ne ugrozimo poslovanje. Oduvijek sam se vodila stajalištem da su principi upravljanja tvrtkom utemeljeni na jednakim postavkama kao vođenje vlastitog kućanstva: budi odgovoran i troši koliko imaš. Najprije plati sve obveze: poreze, namete, režije, rate kredita itd., sve na što ne možemo utjecati, a ključno je za rad, te plaće zaposlenicima, dobavljače, unaprjeđenje poslovanja nabavom lijepog i funkcionalnog inventara, opreme, edukaciju djelatnika... Dio sredstava redovito smo izdvajali za vrijeme u kojem nećemo privređivati koliko nam je potrebno. Jako je važno bilo da uvijek imamo novca na računu kojim bismo mogli financirati osnovne troškove poslovanja i hladnog pogona najmanje tri mjeseca. Na kraju svega, ono što ostane, to čuvamo za proširenje i unaprjeđenje djelatnosti. Dobit nam nikada nije bila cilj sama po sebi, ali proces stvaranja i osjećaj da smo na pravom putu sve nas je itekako ispunjavao i činio zadovoljnima – kaže Lisak.

Širenje poslovanja

Tvrtka Catering tim Lisak posluje na nekoliko lokacija. Od 2003. na Zavrtnici raspolaže s oko tisuću četvornih metara prostora za pripremu hrane, skladište, opremu i inventar, restoran i urede. Ima i restoran Lateral u neboderu u Strojarskoj te Rooftop, jedinstveni prostor na 26. katu donedavno najvišeg nebodera u Hrvatskoj, namijenjen za različite događaje. Prije godinu-dvije preuzela je prostor najstarijega zagrebačkog restorana, kultne Skenderice, koja postoji od 1912., i preuredila ga prema konceptu comfort fooda, tradicionalne hrane kakva se nekada jela u zagrebačkim građanskim obiteljima.

Kako se tvrtka razvijala i širila poslovanje na nove lokacije, rasla je i potreba za novim zaposlenicima. Danas je pedeset-šezdeset stalno zaposlenih, a povremeno rade i studenti te vanjski suradnici.

– Na svu sreću, fluktuacija radnika nije velika. Većinu dodatno zaposlenih nalazimo na preporuku stalnih zaposlenika, a neki se javljaju i sami. Prije tri godine među prvima smo posegnuli za stranim radnicima, i to s Filipina. Danas ih imamo dvanaestero i još dvoje s imigrantskim statusom. Većina ih je na pomoćnim poslovima, a troje-četvero jako je napredovalo u stjecanju znanja pripreme hrane, općenito prehrane i hrvatske kulture. Vrlo bismo rado zapošljavali samo domaće radnike, ali ljudi jednostavno ne žele raditi neke poslove – kaže Lisak, koja bi voljela zaposliti mlade, obrazovane i motivirane ljude spremne učiti i razvijati se u cijenjene stručnjake.

Tvrdi da je danas zanimanje konobara jako podcijenjeno i da se u ugostiteljsku školu upisuju učenici koji nisu imali druge mogućnosti, ali tim se zanimanjem ne planiraju baviti.

– Turizam i ugostiteljstvo iznimno su važni sektori hrvatskoga gospodarstva, zato bi o tim temama trebalo vrlo ozbiljno promišljati i korjenito mijenjati pristup – kaže.

Visoki troškovi, nizak profit

Catering tim Lisak planirao je 2020. otvoriti edukacijski centar za kuhare i konobare, osigurao je prostor, program i predavače, ali to je zaustavila pandemija koronavirusa. No 2022. zaposlio je edukatoricu koja svakodnevno poučava većinu zaposlenika svladavanju raznih tehnika suvremenog ugostiteljstva. Iako je ugostiteljski sektor bio izrazito pogođen pandemijom, Catering tim Lisak nije otpuštao zaposlenike, nego je izlaz našao u inovativnosti poslovanja. Osmislio je grazing box – desetak različitih formata kutija s malim raznovrsnim zalogajima koje je dostavljao na stotine različitih adresa poštujući pritom epidemiološke mjere.

– Naše je poslovanje od osnutka do danas vrlo sigurno. Oduvijek se brinemo o solventnosti, a u vrijeme pandemije koronavirusne bolesti bili smo prisiljeni posegnuti i za vlastitim rezervama, što nam je omogućilo da opstanemo. Bez zaposlenika koji su bili cijelo vrijeme uz nas i mi uz njih teško da bismo mogli nastaviti ondje gdje smo stali – naglašava Lisak i objašnjava da je djelatnost kojom se bavi niskoprofitabilna.

Najveći su trošak nabava namirnica i plaće zaposlenika, koje stalno rastu, što izravno utječe na cijenu finalnog proizvoda i povećava inflatorni pritisak.

– Bez niza strateških mjera teško će se dugoročno takvo stanje moći održati, ne samo u našoj djelatnosti nego i mnogo šire – tvrdi Lisak.

Cilj je održivo poslovanje

Strategija je njezine tvrtke održivo poslovanje: kad god je moguće, kupuje lokalne proizvode ili barem one koje nisu iz uvoza, a mnogo toga izrađuju i sami. Problem je što manji OPG-ovi nemaju dovoljne količine i kontinuiranu proizvodnju, a za mnoge i ne znaju da postoje jer se ne reklamiraju. No Catering tim Lisak stvorio je dobru mrežu stalnih dobavljača koji im pomažu u opskrbi. Prema riječima Ane Lisak, konkurencija na hrvatskom tržištu cateringa varira ovisno o vrsti usluge koju nudi i području koje pokriva. Nema mnogo tvrtki koje se vrlo ozbiljno bave tim poslom i pokrivaju razne vrste cateringa, uključujući različite podsektore i nacionalnu prisutnost.

– Voljela bih da se konkurencija među tim tvrtkama temelji na kreativnosti i inovativnosti ponude, boljoj kvaliteti hrane, profesionalnosti osoblja, snažnijoj promidžbi i marketinškoj strategiji te stvaranju trendova. Dobro bi bilo da mogu ponuditi dodatne usluge poput dekoracije i upravljanja događajima. Svime time pojačali bismo konkurenciju, unaprijedili struku i ublažili to da se konkurentnost temelji isključivo na kriteriju 'najniže cijene' – navodi Lisak i dodaje da se rast prihoda Catering tima Lisak (tvrtka je u 2023. ostvarila prihod veći od tri milijuna eura i neto rezultat od oko šesto tisuća eura) temelji na jačanju konkurentnosti i zadržavanju stalnih klijenata uza širenje mreže novih.

– Otvorenjem restorana Skenderica 1912. rast prihoda bio je znatan, pa je dosegnuo granicu naših kapaciteta – kaže Lisak čiji radni dan traje dvanaest sati, a često i više.

U širenju poslovanja, unatoč tomu što je u tvrtki jasno uspostavljena hijerarhija, osobno sudjeluje gotovo u svim procesima.

– To me veseli, to je moj način života; tako radim desetljećima. Bez dvanaest sati redovitog rada, a vrlo često i više, nemoguće je biti usredotočen na zbivanja u tvrtki, na kontakte s klijentima, zaposlenicima i općenito pratiti sve te upravljati tvrtkom. Svatko tko očekuje da će u poduzetništvu imati mnogo slobodnog vremena i da će njime upravljati ležerno, jako će se razočarati. Ako želi naprijed, mora se tomu i posvetiti – savjetuje Lisak i napominje da je oduvijek bila hrabra i uporna, a na temelju pokušaja i pogrešaka naučila je biti strpljiva.

– Jednako je tako važno shvatiti da su pokušaji dio razvoja i koraci prema cilju. Ne treba za svaki pokušaj očekivati medalju i pljesak, već stalno težiti napretku, koji je i cilj – objašnjava Lisak.

Prije tri godine među prvima su počeli zapošljavati strane radnike, i to s Filipina. Danas ih je dvanaestero i još dvoje s imigrantskim statusom. Većina ih je na pomoćnim poslovima, a nekoliko njih radi na pripremi hrane

Inspirativna poduzetnica

Njezina je tvrtka dobila niz priznanja za kvalitetu financijskog poslovanja, za humanitarne priredbe, donacije, sudjelovanje u projektima od širega društvenog značenja…

– Proglašena sam 'Inspirativnom poduzetnicom godine za 2019.', a kao tvrtka bili smo kandidirani za 'EY Poduzetnik godine', globalnu nagradu koja se dodjeljuje najuspješnijim poduzetnicima u Hrvatskoj. Tu je i nagrada 'Stvaratelji za stoljeća 2018.' za tvrtke koje ostavljaju trajan i pozitivan utjecaj u zajednici i društvu u cjelini. Nama najdraža nagrada prošlogodišnja je nagrada 'Hrvatski indeks održivosti' (HRIO), koju smo primili kao glavnu nagradu u kategoriji 'Najbolje malo poduzeće u RH', i to u svih šest kategorija – nabraja Lisak.

Navodi da uspjehom smatra opstanak na tržištu više od dvadeset pet godina, to što su se njezini unuci uključili u rad, kao i to što je u tvrtki uspjela zadržati više od trideset posto zaposlenika dulje od petnaest godina, na čemu im je zahvalna i na što je ponosna.

– Catering tim Lisak nije se izgrađivao da bi jednoga dana završio na tržištu, iako to ne smatram negativnim, naprotiv. Obiteljska smo tvrtka koja će se na tim temeljima i dalje razvijati. Moj je cilj da je preuzmu i vode moji nasljednici Bruno i Lea te je osuvremene na svoj način. Voljela bih da u tvrtkinu daljnjem razvoju na različitim pozicijama upravljanja budu i djelatnici koji su tu već godinama i dobro poznaju sve faze poslovanja – ističe Ana Lisak, koja će ustrajati u odluci da tvrtkino poslovanje većinom bude usmjereno ponajprije na korporacijski catering i izazovnije projekte na nacionalnoj razini.

Ponudu se trude temeljiti na kreativnosti i inovativnosti, kvaliteti hrane, profesionalnosti osoblja te dodatnim uslugama poput dekoracije i upravljanja događajima