Tvrtke i tržišta
StoryEditor

Sakač (Bumbar): Prije 30 godina izazov je bio naći kupca, danas je veći izazov nabaviti staklo

05. Studeni 2022.
Krešimir, Ljerka, Vladimir i Domagoj Sakačfoto Rene Karaman

Obiteljska tvrtka Bumbar iz Novaka naziv je dobila po obiteljskom nadimku, a u tri desetljeća prošla je put od ugostiteljskog lokala, prodaje vina do staklene ambalaže. Danas je jedan od najvećih uvoznika i distributera staklene ambalaže u Hrvatskoj, a osim na domaćem tržištu svoje je mjesto pronašao u ostatku Europske unije, u Crnoj Gori, Srbiji, BiH i Sjevernoj Makedoniji

Teglice za zimnicu, boce za vino, ulje, likere ili rakije, male staklenke u kojima za blagdane darujemo kreativne poklone ili kupujemo proizvode OPG-ova – sve to, pa i više, domaćem tržištu osigurava tvrtka neobičnog imena smještena u Novakima nedaleko od Samobora. Tvrtka Bumbar, orijentirana na specijalnu staklenu ambalažu, u svojih je trideset godina prošla zanimljiv put od lokala, prodaje vina, sve do distribucije staklenih boca. Ime je dobila po obiteljskom nadimku, a osnovali su je supružnici Vladimir i Ljerka Sakač zajedno s Andrijom i Terezijom Horvatinović (Ljerkinim roditeljima). Bumbar i danas posluje kao obiteljska tvrtka koju, uz Vladimira i Ljerku, vode i njihovi sinovi Domagoj i Krešimir Sakač.

S godinama se tvrtka nametnula kao jedan od najvećih uvoznika i distributera staklene ambalaže u Hrvatskoj, a, osim na domaćem, svoje je mjesto pronašla na tržištu Europske unije, Crne Gore, Srbije, BiH i Sjeverne Makedonije. Izvozom danas ostvaruje 15 posto ukupnog prihoda, koji je prošle godine iznosio 39,95 milijuna kuna, a u maloprodaji i veleprodaji svojim kupcima nudi više od 600 vrsta različitih boca i druge ataklene ambalaže.

Boce u zamjenu za vino

Bumbarova priča počela je u ugostiteljskom lokalu u Rakitju koji su držali Ljerkini roditelji i u kojem je, punih deset godinama prije pokretanja zajedničkog biznisa, radio njezin suprug Vladimir. Ideja da otvore svoju tvrtku rodila se nakon što je lokal počeo imati problema s nabavom određenih vina, a splet okolnosti doveo ih je do prodaje boca.

– Počeli smo s prodajom vina 1992. i to se jako dobro razvilo. No ubrzo nakon što smo pokrenuli posao dogodilo se da dobavljač vina nije mogao platiti boce u Italiji, zbog čega je od nas tražio da mi uvezemo kamion boca. Taj je događaj bio prekretnica jer smo se tada zaista odlučili prihvatiti nabave boca, no kako ih proizvođač nije mogao platiti, prvo vrijeme poslovali smo u obliku razmjene: oni nama vino, mi njima boce. No nije dugo trebalo da se dogodi potpuni preokret u kojem mi više nismo vinarima ‘plaćali‘ bocama, već su oni nama boce plaćali vinom. To slično zvuči, ali nema veze jedno s drugim jer smo se u tom trenutku većinski preorijentirali na staklo – objasnio je Vladimir.

Iako su nakon toga dulje kombinirali rad s vinima i bocama, 2004. godine tvrtka je potpuno napustila dio posla koji je bio orijentiran na vino. Osim po promjeni posla, ta im je godina općenito bila prekretnica jer su se preselili u današnji prostor, u koji je tada investirano 700 tisuća eura. Zajedno s novim prostorom, otvorena je i trgovina Bumbar, kojom su prije 18 godina usmjerili poslovanje i prema maloprodaji, a koja danas nosi oko petine prihoda tvrtke.

image
foto Rene Karaman

Osobni kontakt jači od ‘weba‘

Novi je kompleks bio financiran kreditom, a u te prostore preselilo ih se sedmero, dok je do danas tvrtka narasla na 33 zaposlene osobe. Od ostalih većih ulaganja obitelji Sakač pamti ono iz 2013. godine kojim je znatno proširena maloprodajna trgovina te ulaganje u skladišni prostor prije dvije godine. Skorijih planova za slična ulaganja nemaju pa trenutačno sa zadovoljstvom kažu da posluju bez kreditnih zaduženja.

A baš kao i oni sami, s godinama se mijenjalo i tržište, pa dok Bumbar danas mnogo prodaje OPG-ovima, proizvođačima žestokih pića, hotelima, školama, restoranima itd., Vladimir se prisjeća početaka kad su oko 80 posto njihovih kupaca činili vinari, koji su danas zastupljeni s tek desetak posto. To samo dokazuje koliko se promijenila i povećala paleta njihovih kupaca. Ukrasivši svoj princip rada epitetom ‘staromodno‘, svi članovi obitelji Sakač ponosni su što kupce zadržavaju prisnim odnosom, koji je danas rijedak. Primjerice, narudžbe rade isključivo kontaktom s kupcima, a Krešimir ističe da mu je takav način draži od otvaranja web shopa u kojem kupac kupuje nešto naslijepo i da mu se nitko detaljno ne posveti i s njim prodiskutira ponudu. Taj princip zahtijeva mnogo angažmana, koji si, za razliku od velikih korporacija, mogu priuštiti jer su obiteljska tvrtka. I upravo to i je njihova najveća prednost. Osobni angažman, posao koji je ostao unutar obitelji, involviranost u sve procese u tvrtki, pa i inzistiranje na sporom rastu skup je elemenata koji su rezultirali formulom uspjeha obitelji Sakač.

– Svi se slažemo da treba težiti polaganom razvoju u kojem se sve stigne napraviti i, još važnije, u kojem se može paziti na kvalitetu. Rekla bih da smo tim polaganim razvojem uspjeli tvrtku prilagođavati svim situacijama i zadržati je u obiteljskim okvirima – napomenula je Ljerka.

Pa baš kao što bi se očekivalo od obiteljske tvrtke, laganim tempom Vladimir i Ljerka svoje upravljačke pozicije prepuštaju sinovima. Krešimir će naslijediti komercijalni dio posla od oca, a Domagoj financijski dio i kadroviranje od majke. Smjena generacije u Bumbaru će se dogoditi kada mladi za to budu spremni, iako Vladimir i Ljerka već sada sve više posla prepuštaju sinovima te preuzimaju savjetničke uloge.

image

Krešimir Sakač, Ljerka Sakač, Vladimir Sakač, Domagoj Sakač

foto Rene Karaman

Zelena budućnost stakla

Sa starim ili novim vodstvom, Bumbar ima svijetlu budućnost barem kada je u pitanju potražnja. Naime, zbog njezina ekološkog predznaka, staklena ambalaža sve više zamjenjuje plastiku pa okretanje održivosti katalizira potražnju u toj branši. Ipak, ne bi bili u sadašnjosti kad bi sve teklo glatko, pa osim kao priliku, obitelj Sakač povećanu potražnju istodobno smatra priličnim izazovom. Naime, zbog spleta okolnosti, među kojima je i rat u Ukrajini, sada vlada nestašica stakla pa je, kako kažu, postalo pravo umijeće nabaviti robu.

– Naše se poslovanje zbog okolnosti koje prije nismo mogli ni zamisliti okrenulo za 180 stupnjeva. Na svojim počecima najveći izazov nam je bio pronaći kupce i prodati robu do koje nije bio problem doći. Sada su se okolnosti toliko promijenile da većinu vremena pronalazimo način kako da dođemo do robe – istaknuo je Vladimir te dodao da unatoč cijeloj situaciji nisu prestali niti će prestati nuditi robu.

Kako je poslovati u uvjetima krize, ali i što planiraju u budućnosti pročitajte u tiskom ili digitalnom izdanju Lidera. 

image
foto Rene Karaman
22. studeni 2024 12:17