Sefić: Imam 300 milijuna eura za gradnju novoga maksimirskog stadiona

Nema boljeg mjesta za razgovor s Nerminom Sefićem nego ispred bankovnog trezora. Naime, vlasnik dosad nepoznate tvrtke GNK ASG iznenadio nas je izjavom da ima pripremljenih 300 milijuna eura, koje planira uložiti u gradnju novoga maksimirskog stadiona umjesto javnog novca koji bi, prema sadašnjem dogovoru, trebali osigurati država i Grad Zagreb.

Povod za razgovor bio je sasvim drugi. GNK ASG najbrže je rastuća hrvatska tvrtka u prošloj godini. U prvoj kompletnoj godini poslovanja skočila je sa 108 tisuća eura prihoda na 169 milijuna eura, i praktički sve je ostvareno od izvoza.

Obostrana podozrivost

Sa Sefićem smo se susreli prošle srijede u whiskey & cigar-klubu hotela Amadria Park, premda bez viskija i cigara. U ugodnoj hladovini podruma zgrade na uglu Jurišićeve i Palmotićeve sagrađene 1923. godine nekad je bio trezor podružnice Wiener Bankvereina, a poslije se tu nalazila poslovnica Zagrebačke banke. Hotel koji posluje u sklopu Ugo Grupe zadržao je trezor i uz njega uredio mali klub, koji je i danas uređen u stilu art décoa, kao prije stotinjak godina, s pogledom na nekadašnje sefove iza rešetaka. Sve to sugerira ekskluzivnost, primjerenu rastu koji je tvrtku u godinu dana 'niodkud' plasirao na 121. mjesto u Hrvatskoj u publikaciji 1000 najvećih koja izlazi uza sljedeći broj Lidera.

– Koja je tajna, postoji li recept za takav strelovit rast? – pitamo.

– Recept je u tome da nije sve nastalo preko noći, u samo godinu dana. Moja povezana društva, u kojima sam vlasnik, već godinama rade na ideji koju smo implementirali kad smo uspjeli pronaći kadar vani koji to može napraviti. Ovo je samo prvi korak, u 2025. očekujemo udvostručenje prihoda, što znači da ćemo na razini grupacije narasti s 1,2 milijarde na oko 2,5 milijardi eura, u čemu će biti od 350 do 400 milijuna eura izvoza iz Hrvatske – odgovara Sefić.

Na razgovor je pristao nevoljko. O njegovu podozrenju najbolje govori činjenica da je najprije odradio business intelligence – naručio je poslovnu biografiju Liderova novinara koji ga je kontaktirao. Termin je dogovoren tek nakon što je dobio sažetak. Pokazao ga je i novinaru, koji je potvrdio da je riječ o profesionalnoj, vrlo točnoj analizi. Osim toga, najava velikih ulaganja već je, kako kaže, 'privukla određenu neželjenu pozornost', zbog čega je za vrijeme razgovora u hotelu bio jedan član njegova sigurnosnog tima.

Podozrivost je bila obostrana. Sefić je svojedobno bio vlasnik Omega factoringa, koji je 2016. završio u stečaju. Tvrtku GNK ASG osnovao je u svibnju 2023., a potkraj prošle godine vlasništvo je prebacio na svoju drugu tvrtku, Sports Performance Tracking, koju je u međuvremenu osnovao u Srbiji. Vlasnik SPT-a je Omega holding iz Beograda, čiji su suvlasnici tvrtka GNK Dinamo ltd. iz Bouldera u SAD-u (52,63 posto) i zagrebački GNK ASG (47,37 posto). Svi vlasnički putevi vode prema Sefiću. Osim toga, naziv tvrtke GNK ASG asocira na Dinamo (građanski nogometni klub), a jedna od povezanih tvrtki je spomenuti američki GNK Dinamo ltd. U Maksimirskoj 128 negiraju bilo kakvu povezanost s tim tvrtkama. To potvrđuje i Sefić, ali priznaje da je navijač.

Omega holding na pet kontinenata

Tako je započeo razgovor. Najprije saznajemo čime se zapravo bavi GNK ASG, koji je registriran kao d.o.o. za sport, turizam i turistička agencija. Sefić objašnjava da se njegove povezane tvrtke bave razvojem softvera. Jedan smjer je praćenje sportskih performansi – ​ sport performance tracking – koji služi i za vrhunske sportaše, kao i za rekreativce, ali i za djecu koja tek ulaze u sport. – Pojednostavnjeno, program očitava parametre na osnovi kojih se zaključuje je li dijete zdravo kako bi se moglo baviti sportom, odnosno indicira eventualne neželjene promjene za vrijeme treninga. Drugi softverski krak usmjeren je prema financijskoj industriji. Riječ je o jako skupim softverima koje upotrebljavaju najveće bankarske grupacije, što pokazuje da u nas imaju puno povjerenje – ponosan je Sefić i dodaje da je upravo u tijeku još jedan projekt – izrada sigurnosnog sustava koji je naručio Izrael za dojavljivanje o nezgodama, 'što će biti još jedan veliki izvoz iz Hrvatske'.

Krovni holding sastoji se od 11 tvrtki na pet kontinenata. Regionalne poslovne jedinice su, osim u SAD-u i Hrvatskoj, u Meksiku, Brazilu, Australiji, Singapuru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Sefićeve tvrtke imaju jasan know-how – prodaju gotov proizvod, bez licencija, a njihovi partneri na pojedinim tržištima preuzimaju brigu o prilagodbi lokalnoj situaciji, daljnjem plasmanu i održavanju sustava. Povezane tvrtke bave se i internetom, radijskim programom i organskom hranom. Mali srpski portal Aktual.rs objavljuje poslovne vijesti i svoju nezavisnost naglašava činjenicom da ne prima oglase. Taj je dio zasad čisti trošak, ali nije loše imati svoj medij – za svaki slučaj, ​rezonira Sefić. S druge strane, njegov slovenski Radio Aktual među najslušanijim je radiopostajama u toj državi. Dodatni smjer je tvornica zdrave hrane Organa u Srbiji.

Pa što je – osim vlasnika – zajedničko tvrtkama koje posluju na pet kontinenata, bave se softverom, zdravom hranom i medijima, od kojih jedan uopće ne objavljuje oglase, a drugi je u žiži tržišne utakmice?

– Većina projekata vrti se oko zdravlja, od sporta i borbe protiv pretilosti djece, preko proizvodnje zdrave hrane, pa i uz vlastitu medijsku podršku – spremno odgovara Sefić.

Softver od 60 milijuna eura

Ta kombinacija, čini se, dobro funkcionira. Omega holding je, prema bilješkama uz financijski izvještaj GNK ASG-a, prošle godine ostvario 1,2 milijarde eura prihoda i iskazao dobit od 431 milijun eura. U tome je i 169 milijuna eura iz Hrvatske. Prema podacima iz srpskog Registra privrednih društava, Omega holding osnovan je s 1000 dinara novčanog uloga (8,53 eura) i 7,26 milijardi dinara nenovčanog uloga (oko 61 milijun eura) 'koji se sastoji od vrijednosti jedinstvenoga softverskog sustava za upravljanje sportskim programima i aktivnostima za web-aplikaciju'. Računamo da su iz Hrvatske prošle godine prodana tri softvera s popustom.

– Da, prodali smo po jedan u SAD, Singapur i Australiju, ali popust je bio samo za australski jer je ondje zbog drugačijih klimatskih uvjeta sve trebalo prilagođavati lokalnoj situaciji – odgovara Sefić. Ne slaže se s tezom da je Hrvatska u svemu tome samo svojevrsni protočni bojler. Objašnjava da je cijela ideja napravljena u Hrvatskoj i da se odavde sve koordinira. Vanjskim tvrtkama i vanjskim suradnicima šalju se komadići zadataka koje trebaju napraviti, a puzzle se onda ovdje sastavlja. Nitko osim nas u Hrvatskoj ne vidi cijelu sliku onoga što je napravljeno, tvrdi Liderov sugovornik. Potkrepljuje to podatkom da u njegovim tvrtkama širom svijeta rade izravno ili kao vanjski suradnici oko 20 tisuća ljudi. Od toga je samo u Coloradu, Teksasu i Singapuru oko 11 tisuća zaposlenih i suradnika, jer je u tim bazenima bilo moguće regrutirati toliko educiranih ljudi.

Samo u sportskom segmentu korisnici su oko šest tisuća klubova, odnosno prate se performanse oko milijun profesionalnih i amaterskih, velikih i malih sportaša. Svaki od njih samo treba nositi tzv. sportski grudnjak s čipom koji prati sve podatke za vrijeme treninga odnosno utakmice, na osnovi kojih se ne određuje samo zdravlje, nego i drugi sofisticirani parametri, i to u realnom vremenu. Možda će u budućnosti treneri vaditi iz igre pojedinog nogometaša, odmarati košarkaša ili rukometaša čim dobiju signal od trackera. Sefić naglašava da njihova tehnologija funkcionira i u sportskim dvoranama, koje su u zatvorenim prostorima i najproblematičnije su zbog slabije dostupnost GPS-a, na kojem se sve temelji. To se kompenzira dodatnim čipom s ugrađenom sim-karticom.

Sefić posebno napominje usmjerenost sportskog softvera prema zdravlju djece i borbi protiv pretilosti. Kad dijete vidi da je napredovalo u smanjenju težine i poboljšanju sportskih performansi, bit će još motiviranije da se bavi sportom umjesto da se virtualno druži s 'prijateljima' koje nikad nije vidio. Trackeri smanjuju i rizik od smrtnih slučajeva vrhunskih sportaša na sportskim terenima jer u realnom vremenu upozoravaju na to što bi se moglo dogoditi, gdje su granice, kad su baterije u organizmu ispražnjene, gdje se stvara previše mliječne kiseline… Sustav pomaže i kod doziranja treninga, ali i u taktičkim analizama utakmica u momčadskim sportovima, jer može virtualno pratiti raspon i brzinu kretanja svakog igrača.

Dokapitalizacija na čekanju

Sjedište holdinga je u Beogradu. To je bila i prva postaja Nermina Sefića kad je početkom rata u Bosni pobjegao pred regrutacijom iz rodne Banje Luke. Priča o tom bijegu ima potencijal za filmski scenarij, ali čeka da bude ispričana zbog sigurnosti ljudi koji su mu pomogli, a još ondje žive. No, Sefić izbor Beograda ne objašnjava emocijama nego ekonomskim interesom – strateškom regionalnom pozicijom, povoljnim regulatornim i fiskalnim okvirom i izrazitom otvorenošću Srbije prema novim investicijama, a posebno naglašava postojanja međunarodnih bilateralnih sporazuma koje Srbija ima s velikim brojem zemalja – uključujući one o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, olakšanju trgovinskih tokova i poticajima za strana ulaganja.

No, zašto njegova tvrtka iz Hrvatske ne prodaje sportske softvere u Hrvatskoj, nego samo izvozi?

– Ne želimo podilaziti i funkcionirati na hrvatski način, a to je da morate dati nekome za nešto da biste to plasirali. To ne želim raditi, lakše je proizvod prodati vani, gdje bez problema prolazimo jer smo najbolji – odrješit je Sefić. Ipak, ne skriva da je kompanija spremna za nove izazove u Hrvatskoj, čak spremnija od državne administracije. Naime, još u veljači podnio je zahtjev za promjenom naziva i vlasnika tvrtke te za dokapitalizaciju sa sadašnjih 2500 eura na čak 300 milijuna eura. Unatoč svim požurnicama te promjene do danas još čekaju na upis u Sudski registar.

Objašnjava da taj novac nije namijenjen za proizvodnju softvera, nego za izravno ulaganje u sport. Konkretno, tvrtka je zainteresirana za gradnju novog maksimirskog stadiona. Još prije tri godine Sefić je bio u grupi investitora koji su poslali dopis Dinamu, premijeru i gradonačelniku da su voljni investirati vlastita sredstva u gradnju stadiona. Zato je važna dokapitalizacija, koja bi potvrdila financijski kapacitet za realiziranje tog projekta, koji će se, prema sadašnjim dogovorima između Grada i države, financirati novcem poreznih obveznika. Umjesto toga, GNK ASG uložio bi novac u zamjenu za koncesiju na 49 do 99 godina, nakon čega bi stadion besplatno prešao u gradsko vlasništvo.

Nije samo Dinamo u žiži interesa. S predsjednikom nogometnog kluba Sesvete Kristijanom Antunovićem potpisan je sponzorski sporazum i dogovara se gradnja stadiona s nogometnom akademijom i kompletnom infrastrukturom i trackingom. Građevinska dozvola već je ishodovana, a novac je pripremljen i za tu investiciju. koja će biti teška od 12 do 15 milijuna eura. Sefiću je to dugoročno isplativ projekt, premda bez velike dobiti. No, za jednokratno ulaganje podaci se dobivaju trajno, i služe za komparaciju i ujedno stalno unapređenje proizvoda. Međutim, Maksimir je ipak nešto drugo. Novac i rizik znatno su veći. Ako taj projekt uopće zaživi, kako monetizirati stadion?

'Nama bi se stadion isplatio'

– Netko iz Grada nedavno je rekao da nema smisla da neki privatnik financira gradnju stadiona jer mu se to ne isplati. To nije točno. Nama se isplati – kategoričan je Sefić, ali ne za objekt koji 'radi' samo jedanput u tjedan ili dva na današnji način: – Kad sjednete na tribinu sa svojom online ulaznicom, ne morate odlaziti po pivo, kokice ili hranu, sve to možete naručiti i bit će odmah dostavljeno na vaše mjesto. To će biti pametni stadion. I neće biti samo nogometni, nego multifunkcionalni – za druge sportove, primjerice atletiku, a svakako i za koncerte, s travnjakom koji će se prije koncerta kao tepih moći zamotati i onda odmotati za sutrašnju utakmicu. Kad se tome dodaju prateći sadržaji poput fan shopova, hotela, velike podzemne garaže…, taj bi prostor mogao postati novi centar grada. Pa i obitelji s djecom češće bi dolazile na šetnju u Maksimirski park kad bi mogle negdje u blizini parkirati auto – zaključuje Sefić.

Pretendent na gradnju novog stadiona u Maksimiru dodaje da taj projekt ne treba nužno biti vezan uz dovršetak rekonstrukcije stadiona u Kranjčevićevoj, koja bi mogla i kasniti.

– Dakle, Dinamo bi u međuvremenu mogao igrati utakmice na novom stadionu u Sesvetama?

– A zašto ne?