Siječanjski efekt je najjednostavnije za opisati kao sezonski porast cijena dionica u siječnju. To se obično objašnjava povećanjem broja kupaca koje slijedi nakon pada cijena krajem godine, kada se ulagači upuštaju u prikupljanje poreznih gubitaka (prodaju dionice na kojima nisu ostvarili zaradu, ponekad i gube novac na njima) kako bi smanjili porez na ostvarene kapitalne dobitke, što dovodi do velikih kretanja na tržištima. Drugo moguće i logično objašnjenje je da investitori koriste novčane bonuse dobivene krajem godine za ulaganja sljedećeg mjeseca.
Postoje neki podaci koji podupiru učinak siječanjskog efekta. Na primjer, istraživanje investicijske tvrtke S&P Dow Jones Indices, otkrila je da je od 1928. godine prosječni povrat indeksa S&P 500 u siječnju bio 3,2 posto se ne čini mnogo, ali uzmimo u obzir da je prosječni povrat za ostalih 11 mjeseci u godini otprilike 1,1 posto..
Važno je napomenuti da siječanjski učinak nije uvijek zajamčen. Bilo je mnogo slučajeva u kojima je indeks S&P 500 padao u siječnju. Osim toga, siječanjski efekt izraženiji je u dionicama s malom kapitalizacijom nego u dionicama s velikom kapitalizacijom.
Međutim, dok je ‘siječanjski efekt‘ stvaran, vidljiv tržišni fenomen, nema jamstva da će se stvarno dogoditi u bilo kojoj godini. Tijekom proteklih 30 godina, siječanjska dobit dogodila se 17 puta (57%), dok je bilo 13 (43%) gubitnih siječanjskih mjeseci, što je jedva bolje od vjerojatnosti dobitka na bacanju novčića.
Ulaganje u iščekivanju ‘siječanjskog efekta‘ može biti održiva taktika za neke ulagače, ali važno je napomenuti da ova strategija, kao i svaka, uključuje određeni rizik i neizvjesnost. Temelji se na tržišnoj anomaliji koja se možda neće dogoditi svake godine i, kao sve investicijske strategije, trebala bi se koristiti kao dio diverzificiranog portfelja, a ne oslanjati se isključivo na njega.