‘;
Broj pravih izvoznih ovisnika, koji izvoze više od 90 posto proizvodnje, od 2005. porastao je gotovo triput, ali riječ je o samo 6808 tvrtki
Nedavno je objavljen podatak koji svake tri godine otrijezni političare i njihove medijske trabante. Statistika tvrdoglavo donosi svake tri godine podatak da udjel turizma u hrvatskome BDP-u nije 20 ili 25 posto, nego da je manji od 12 posto. Novi podatak je 11,32 posto, čak nešto manje nego 2016. (11,40 posto) i 2019. (11,82 posto). Nažalost, takva otrežnjenja obično su kratkotrajna, a od Uskrsa počinje veliko prebrojavanje turista. Za to vrijeme robni izvoznici obično u tišini pune šlepere i šalju ih po cijelome svijetu. Robni izvoz prešao je 24 milijarde eura u 2022., što je bilo rekordnih 30,4 posto udjela u BDP-u.
Izvoz spašava u krizama
Podatke o robnom izvozu treba gledati u sklopu šire slike i ulaska u EU. Izvoznici su mnogo očekivali i od ulaza u eurozonu i Schengen, ali u 2023. godini pali su i izvoz i uvoz. To se, doduše, može tumačiti stagnacijom BDP-a u cijelom EU-u (rast od samo 0,5 posto) i problemima u kojima su se našli glavni vanjskotrgovinski partneri, prije svega Njemačka, s padom BDP-a od 0,3 posto, što je rezultiralo smanjenjem narudžbi. Uostalom, izvoz i uvoz smanjivani su i u prijašnjim krizama – financijskoj 2009. i koronakrizi 2020.
No upravo je pandemija pokazala nužnost izvozne orijentacije, odnosno forsiranja proizvodnje. S turizmom na koljenima, Hrvatsku su spasili upravo šleperi. I početkom 90-ih, za vrijeme rata, Hrvatska je ostala bez turizma. Ljudi su morali pronaći dodatne izvore prihoda. Zato su počeli obrađivati zapuštene vinograde i maslinike, što dotad pored propulzivnog turizma nikom nije bilo isplativo. Ta se tradicija održala i tome možemo zahvaliti što je Hrvatska danas na svim relevantnim svjetskim maslinarskim i vinskim kartama.
Kad je opet ‘proradio‘ turizam, odlična vina i nagrađivana maslinova ulja postala su dodatna konkurentska prednost. Nažalost, izvoz je u aktualnom postpandemijskom slučaju u prvom planu na političko-medijskoj pozornici plesao doslovno samo jedno ljeto.
Tek manje od 18 posto tvrtki ubraja se u izvoznike, međutim, među njima je gotovo trećina ‘slučajnih‘ izvoznika koji preko granice ostvaruju manje od deset posto prihoda, 10 – 50 posto izvoznih prihoda ostvaruje 24 posto izvoznika, a više od 50 posto prihoda od izvoza ostvaruje 43 posto izvoznika. Nešto se ipak kreće. Od 2005. do 2023. udjel izvoza u prihodima svih hrvatskih tvrtki povećao se s 14 na 21 posto, a broj izvoznika više se nego udvostručio (106 posto). Postoji i korelacija između rasta broja izvoznika i njihova izvoznog udjela u prihodima. Sve je manji udjel ‘slučajnih‘, malih izvoznika, a sve veći onih koji više prihoda ostvaruju u izvozu. Broj pravih izvoznih ovisnika (koji izvoze više od 90 posto vrijednosti proizvodnje) porastao je gotovo triput (186 posto). Iako trend dobro zvuči, i dalje je riječ tek o svakoj 20. tvrtki. Tih 6808 izvoznih ovisnika pretanak je sloj za ozbiljno povećanje izvoza. Isti zaključak ostaje i ako im se doda 4300 tvrtki koje izvoze 50 – 90 posto proizvodnje, što znači da je ozbiljno izvozno orijentirano nešto više od 11 tisuća tvrtki, odnosno tek svaka 13.
Koliko god svaka od njih zaslužuje posebno priznanje, to je pretanak sloj i hrvatsko je gospodarstvo previše ovisno o tijesnom i još k tome otvorenom domaćem tržištu.
Koje su se sve velike promjene dogodile na izvozničkoj sceni te koje industrije predvode u ukupnom izvozu doznajte u novom broju tiskanog i digitalnog Lidera.