U poslovnom svijetu uspjeh se često mjeri inovacijama, hrabrim odlukama i dosljednom vizijom. U srcu hrvatske poduzetničke scene vlasnik tvrtke Šmit Electronic Stjepan Šmit svojom je strašću za videoigrama i vizionarskim pristupom stvorio impresivan put od male softverske tvrtke do vodećega gejming-brenda na domaćem, ali i regionalnom tržištu. Makar se ovih dana nižu priče o poduzetnicima koji prikupljaju kapital uz pomoć poslovnih anđela, raznih platformi i fondova koji ulažu u sve što počinje s IT ili završava s hub, Šmitova je priča ipak više nalik na američki san, ali u Hrvatskoj.
– Cijeli sam život na jedan ili drugi način povezan s poduzetništvom s obzirom na to da je i moj otac bio privatnik i 25 godina imao vlastitu mesnicu. Već sam mu kao klinac svakodnevno pomagao. Moji roditelji bili su stariji, a majka je ostala bez noge pa sam morao ulijetati kad god je bilo potrebno. Otac mi je odmalena govorio da, ako nešto želim imati, za to moram i zaraditi – rekao je Šmit.
Svestrani put širenja
Još kao tinejdžer, kaže, nikada nije razmišljao o tome da će za nekoga raditi jer je znao da može biti sâm svoj gazda. Završio je elektrotehničku školu, nakon čega je upisao informatiku pa je mislio da će jednoga dana jednostavno otvoriti nekakav TV servis, ali je na kraju odabrao nešto sasvim drukčije. U to je vrijeme s roditeljima živio u Vojvodini i uz fakultet se bavio prodajom pojačala, CD-a i zvučnika koje je u jednom trenutku i proizvodio s prijateljem koji je od toga napravio biznis. Pri kraju studija otvorio je obrt koji se bavio izradom aplikacija za robno-materijalno financijsko poslovanje i shvatio da razvoj softvera za njega nije težak zadatak. A onda je počeo rat.
– Doselili smo se u Hrvatsku i htio sam odmah otvoriti poduzeće, ali majka i supruga bile su protiv pa sam se zaposlio u Intereuropi i ondje stekao iskustvo. Nakon godinu dana otvorio sam vlastiti biznis i ponovno počeo izrađivati softver, a u rujnu 1994. već sam prodao tri robna knjigovodstva čija je cijena tada bila 1500 maraka. Usporedbe radi, plaća učiteljice u osnovnoj školi bila je 200 maraka. Cijeli sam život poduzetnik i drago mi je što sam tu strast uspio prenijeti na svoja tri sina – dodao je Šmit čiji sinovi Davorin, Ivan i Antonio vode vlastite uspješne tvrtke koje se bave influenserskim marketingom i produkcijom videosadržaja.
– Kad sam bio na servisu sa starim Hyundaijem koji sam tada vozio, ugledao sam jedan novi kombi i pomislio: ‘Valjda ćeš i ti jednom toliko zaraditi da možeš kupiti novi kombi.‘ Nakon nekoliko godina imali smo tri takva u poduzeću – prisjetio se Šmit čija se tvrtka deset godina bavila isključivo softverom, a 2001. i 2002. njihov je softver u više od dvjesto hrvatskih poduzeća.
Osim što je razvijao softver, Šmit Electronic od početka je prodavao i servisirao kompjutore, pisače i potrošni materijal, a kad su se počeli davati povoljni krediti za poduzeća, otvorio je i prvu prodavaonicu u Kutini. Njihovu su robu, kaže Šmit, kupovale sve tvrtke od Gradiške do Virovitice, Bjelovara, Jasenovca do Novske.
– Potkraj 90-ih imali smo prodavaonice u Kutini, Sisku i Gradišci, to je bio naš put širenja. Softverom smo se prestali baviti jer me to počelo previše opterećivati. Ljudi se time ipak koriste svakodnevno pa sam često morao odgovarati na ranojutarnje pozive ili nedjeljom za vrijeme ručka. Najgore su bile Nove godine jer nakon podneva svi unose inventuru, a ja sam cijeli dan na telefonu. Još 2004. shvatio sam da ni prodavaonice neće biti budućnost za Šmit Electronic jer su Vemil, HGSpot i Pevec svi redom počeli otvarati prodavaonice u svakom selu, zato smo odlučili prestati s maloprodajom. Tada je pala odluka da ćemo početi uvoziti iz Kine – rekao je Šmit.
Kolega i on bili su na sajmu u Berlinu kad je Šmit ugledao stalke za televizore i odmah mu je sinulo da je to – to. Komad metala koji se lako instalira na zid, na njega televizor pa ‘prodaš i zaboraviš da si prodao‘. Kompletna strategija njihova poslovanja s uvozom i distribucijom od početka je bila da se bave upravo takvim proizvodima, bez kompjutora, televizora i elektronike. Stalci, kabeli i slični proizvodi otvorili su vrata i njihovu brendu uredske opreme SBOX-u koji je nastao 2007. godine.
– To je tada bilo super jer je tržište bilo u ekspanziji zbog LCD televizora pa su svi trebali stalke. Tako su došli i laptopi pa smo počeli distribuirati razne torbe, stalke, ispravljače, sredstava za čišćenje ekrana, a onda od 2011. počinjemo s IT periferijom, dakle miševima, tipkovnicama, zvučnicima i slušalicama. Nedugo nakon toga počinjemo i s gejmingom, na koji nam danas otpada više od 50 posto prodaje. Tako je i nastao brend White Shark koji se bavi upravo time – rekao je Šmit.
Koji su im budući planovi za White Shark te zašto Šmit smatra da je s Kinezima teško raditi otkrijte u novom broju tiskanog i digitalnog izdanja Lidera.