‘;
Mnogo je više štete domaća proizvodnja u međuvremenu pretrpjela zbog dugotrajnoga kašnjenja u plaćanju drugih trgovaca
Kad je Lidl koncem 2006. počeo otvarati svoje prve trgovine u Hrvatskoj, u zainteresiranoj poslovnoj javnosti to je doživljeno kao da je došao sâm Sotona. S jednakom žestinom na njega su se obrušili trgovci, koji su se osjetili odgovornima za zaštitu domaće proizvodnje pa su u golemim količinama prosipali svoju zabrinutost da će Lidl tu proizvodnju uništiti, kao i trgovački sindikati, koji su mahali izvještajima iz raznih zemalja o tome kako Lidl svoje zaposlenike tretira kao roblje koje na poslu mora nositi pelene jer ne smije ići na WC i arlaukali da će tako biti i u Hrvatskoj, otvoreno pozivajući potplaćene prodavačice iz drugih trgovina koje su odlazile u Lidl da to ne čine. U Lidlu su na sve to šutjeli.
Ni potrošači, u to vrijeme nenaučeni na model poslovanja hard diskontera, u početku na Lidl nisu gledali baš dobrohotno. Percepcija je bila da su njegove trgovine više skladišta nego supermarketi, da je roba koja se nudi nekvalitetna (zašto bi inače bila tako jeftina?!) te da je to nešto što je namijenjeno najsiromašnijim kupcima, onima koji nemaju drugog izbora. Uostalom, kakav je to dućan u kojem uopće nema poznatih brendova na koje smo se naviknuli!? Moralo je proći nekoliko godina i dogoditi se ekonomska kriza da bi potrošači shvatili koje su Lidlove prednosti u odnosu na druge trgovce. A kad su to jednom shvatili, dalje je sve bilo lako.
Visoka produktivnost - visoke plaće
Je li Lidl Hrvatska uništio domaću proizvodnju? Nije. Mnogo je više štete domaća proizvodnja u međuvremenu pretrpjela zbog dugotrajnoga kašnjenja u plaćanju drugih trgovaca, da bankrote nekih od njih i ne spominjemo, nego od toga što je Lidl u Hrvatsku donio konkurentske proizvode kojih dotad nije bilo. Jesu li njegovi prodavači tretirani kao roblje? Ne, barem do javnosti nikada nije doprlo takvo što iako je činjenica da prodavači u njemu rade više nego u drugim trgovinama, što se vidi iz njihove produktivnosti. U 2023., posljednjoj godini za koju su zasad poznati rezultati poslovanja, svaki je Lidlov zaposlenik u prosjeku ostvario 417 tisuća eura prihoda, što je i dvostruko više nego u drugim velikim maloprodajnim lancima. Eh, da, prosječna je neto plaća u Lidlu preklani bila 1468 eura, pedesetak posto viša nego kod drugih trgovaca na malo. Ako se ne varamo, na cijelome hrvatskome maloprodajnom tržištu plaće su više još jedino u dm-u.
Za razliku od klasičnih supermarketa u kojima je u ponudi na desetke tisuća različitih artikala, u Lidlovu prodajnom asortimanu nema više od oko 3200 pojedinačnih artikala, pri čemu na njegove robne marke otpada 76 posto asortimana. To mu omogućuje bolje pregovaračke pozicije s dobavljačima, niže nabavne cijene i veće profitne marže u odnosu na konkurenciju koja se više oslanja na poznate brendove.
Okupljanje hrvatskih dobavljača
U Izvještaju o održivosti Lidla Hrvatska za 2021./2022. piše da je u njegovu stalnu asortimanu 1481 prehrambeni proizvod hrvatskih dobavljača, što de facto znači da je svaki treći prehrambeni proizvod koji se nudi u njemu proizveden u Hrvatskoj. U Hrvatskoj posluje s više od tisuću stalnih dobavljača, od toga je domaćih oko 220 i na njih, kako se navodi u Izvještaju o održivosti, na godinu odlazi gotovo 50 posto izdataka za nabavu. Dakle, ako su troškovi nabave prodane robe 2023. iznosili 880 milijuna eura, Lidl je od stalnih domaćih dobavljača nabavio robe u vrijednosti do 440 milijuna. A postoje i povremeni dobavljači, njih više od stotinu.Osim što iza niza pretežito dnevno svježih prehrambenih proizvoda koji se pod Lidlovim robnim markama prodaju u njegovim trgovinama u Hrvatskoj stoji nepotpisana domaća prehrambena industrija, Lidl je razvio i dvije nove robne marke koje su na njegove police dovele mnogo manjih prehrambenih tvrtki i OPG-ova.
Prvi projekt, nazvan ‘Okusi zavičaja‘,krenuo je još 2013., a do danas se pod istoimenom markom našlo stotinjak raznih proizvoda. Budući da dio dobavljača te marke nikako nije uspijevao zadovoljiti Lidlove potrebe za količinama, izišao im je ususret pokrenuvši projekt ‘Okusi svoj zavičaj‘, kojim je proizvođačima omogućeno da budu njegovi povremeni dobavljači; takvih je tridesetak.
Cijeli članak možete pročitati u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.