Trgovci otkrivaju da proizvođačima nude mogućnost stavljanja imena na proizvode svoje robne marke te odluka žele li otkriti svoj identitet ostaje na njima. Većina je proizvođača očito presramežljiva pa se pritajila. No zaklela se zemlja raju…
Tko se krije iza trgovačkih marki koje se prodaju u trgovinama, često se pitaju kupci koji važu hoće li kupiti taj cjenovno povoljniji ili pak proizvod nekog poznatijeg, ali skupljeg brenda. Svjetski mediji i udruge potrošača ne libe se odati tajne tko doista stoji iza vode, ulja, čokolade, kave, pseće ili mačje hrane… iz linija privatnih marki. Tajna je, kažu, u adresi, tj. treba je pročitati na pakiranju, iako ima primjera da se ni tada ne zna tko je stvarni proizvođač robne marke. Stvarno nije jasno zbog čega se šuti o tome. U svom radnom vijeku mogli smo se susresti s predstavnicima tvrtki koji su nam pričali da osim svoga brenda proizvode i robnu marku za neki trgovački lanac, ali da ne žele da se to ipak zna. Kad god bismo pitali zbog čega, nikad nismo dobili određen odgovor, ali između redova moglo se razaznati da je čak pomalo i sramota za nekog trgovca proizvoditi robnu marku, najviše zato što je robna marka (ne)zasluženo percipirana kao lošiji proizvod, koji je zbog toga i nešto jeftiniji. No mislimo da je to također proizvod, možda lošiji, a možda i bolji od nekih drugih brendova i zaista nema razloga da proizvođač taji da je on taj. Da je to tako, potvrđuju i istraživanja unazad nekoliko godina, još i prije pandemije, da udio robnih marki na tržištu raste, a podsjećamo da je to vrijeme gospodarskog oporavka i optimizma kada kupcima nije bila važna samo cijena, nego i kvaliteta.
Trgovci kao zaštitnici
Konzultant i Lonijin izvršni direktor Dragan Munjiza kaže da je smisao robnih marki taj da predstavljaju trgovce, a ne proizvođače, tako da se ističe trgovac za koga se radi robna marka. No i on smatra da proizvođač ne bi trebao biti tajna, odnosno bilo bi mnogo transparentnije i za trgovački lanac i za proizvođača robne marke da se zna tko je proizvođač. Iako je udio na tržištu rastao i prije krize, Munjiza očekuje da će robne marke biti traženije zbog aktualne krize, posebice one budget tipa. I konzultant Vedran Antoljak, partner u tvrtki Best Advisory, vjeruje u to i dodaje da će se ljudi okretati prema povoljnijoj robi i proizvodima što će kriza biti dublja i inflacija veća, jer je to način da ublaže krizu i ostvare uštede. I on smatra da bi bilo transparentnije prema potrošačima kada bi mogli saznati i stvarnog proizvođača koji stoji iza privatne robne marke trgovca.
– Ako me dobro služi pamćenje, do prije neku godinu moglo se naći ime proizvođača na etiketi privatne robne marke, ali danas se taj podatak na njoj više ne navodi. Zagovornik sam toga da se navodi stvarni proizvođač proizvoda koji kupujemo bez obzira je li to privatna robna marka ili se prodaje pod originalnom robnom markom proizvođača. Na taj bi način potrošači bili transparentno obaviješteni o proizvođaču te mogli odabrati onoga koji im više odgovara – objašnjava Antoljak.
Dodaje da, kad je riječ o robnoj marki, trgovac preuzima kontrolu kvalitete te marketinške i druge prodajne aktivnosti kako bi prodao robu pod svojom robnom markom.
– To uključuje specifikacije proizvoda, način na koji je pakiran i sve ostalo osim toga. Sada kada znamo što je privatna robna marka i kako nastaje, vjerujem da trgovac koji je prodaje u mnogo slučajeva ne želi da se zna tko je proizvođač njegove privatne robne marke jer na taj način ne otkriva podrijetlo robe i zaštićuje sebe od toga da potrošači uspoređuju cijenu robe prodavane pod privatnom robnom markom s onom koju proizvodi i prodaje taj isti proizvođač. S druge strane, trgovac time štiti i proizvođača jer ne odaje njegovo ime kako ne bi kompromitirao percepciju kvalitete robe prodavane pod originalnim robnom markom tog proizvođača – napominje Antoljak.
Transparentnost i iznimke
Ipak, u Konzumu tvrde da su potpuno transparentni u vezi s tim te da je na 99 posto robnih marki koje se prodaju u tom lancu navedeno ime proizvođača. Takva praksa jasno je istaknuta i u Konzumovoj strategiji vezanoj uz privatne robne marke.
– Upravo zbog transparentnosti prema kupcima, želimo jasno istaknuti tko su proizvođači kojima smo dali povjerenje u proizvodnju naše privatne marke. U jedan posto proizvoda na kojima taj podatak nije naveden, razlog je ugovorna obveza prema proizvođaču te njegovo zakonsko pravo da odluči želi li biti naveden ili ne – poručuju iz Konzuma.
U Kauflandu kažu da proizvođačima nude mogućnost stavljanja imena na proizvode njihove robne marke, međutim, odluka žele li objaviti svoje ime ili ne je na proizvođačima. I Renata Šimec, voditeljica službe marketinga NTL-a, kaže da taj trgovački lanac stavlja naziv proizvođača na deklaracije, no napominje da su moguće iznimke u slučajevima starih dizajna ili kada nema dovoljno prostora na ambalaži. Dodaje da se slaže da bi zaista bilo mnogo transparentnije i za trgovački lanac i za proizvođača robne marke da se zna tko je proizvođač.
– Politika je NTL-a napisati naziv proizvođača na deklaraciju. U svakom slučaju, sva kvalitetna roba u kategoriji niže cijene, a to su NTL robne marke, bit će traženi proizvodi – ističe Šimec.
Tomislav Lončar, tajnik Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, kaže da su članovima te udruge poznati primjeri onih koji navode ime proizvođača robne marke, primjerice u Sparu transparentno navode da 'njihovo' ulje proizvodi Tvornica ulja Čepin.
Onako iskreno
No ističe da bi bilo potrebno provjeriti jesu li robne marke koje se reklamiraju, pa i od istih proizvođača, jednake kvalitete kao klasične marke istih proizvođača.
– Vjerujemo da će se potrošači češće obratiti na kupnju proizvoda koji su jeftiniji, ali iste ili slične kvalitete. Primjerice, na tržištu imate više marki i proizvođača suncokretova ulja, a cijene se kreću od 14 do 18 kuna. Kako kažu naši državni inspektori, svi proizvodi u našim trgovinama moraju biti ispravni za konzumaciju, pa zašto da onda kupujemo skuplji proizvod – logički se pita Lončar.
Upravo je o tome i riječ. Ako je proizvod kvalitetan barem približno kao i druga marka, nema potrebe da se krije identitet proizvođača. O. K., možemo razumjeti da se neki proizvođači sustežu od otkrivanja identiteta jer nekom trgovačkom lancu prodaju i proizvod pod svojim brendom i isti taj proizvod kao robnu marku. Boje se usporedbe, tj. da će potrošači, percipiraju li općenito robnu marku kao lošiju (iako bez razloga), percipirati i proizvođača kao nekog tko je spao na proizvodnju robne marke, pa bi i originalni brend mogao imati štetu. No to su pretpostavke. Najbolji je iskren odnos prema kupcima, pa makar i kratkoročno trpjeli štetu, jer se dugoročno taj odnos isplati.