Tenkovi umjesto automobila, vojna vozila umjesto traktora

Poznata poljska tvornica traktora Ursus, sinonim poljoprivredne mehanizacije ne samo u toj zemlji nego i u cijeloj istočnoj Europi, jedva je izbjegla bankrot. Pad narudžbi i loše upravljanje doveli su tvornicu pred samo gašenje, no tada ju je preuzeo ukrajinski investitor, Oleg Krot, vlasnik M.I. Crow grupacije i odlučio se za drastičan zaokret. Naime, zbog rata u Ukrajini i odluke EU da će više ulagati u obranu i vojnu industriju, Krot se odlučio ugasiti proizvodnju traktora i krenuti u s proizvodnjom vojne opreme što je u tvornici prije Drugog svjetskog rata bila i osnovna djelatnost. Tvornica će se u sljedećem razdoblju usredotočiti na proizvodnju vojnih vozila, a ne samo da će zadržati sve zaposlene, nego najavljuju i dodatne stručnjake kao i proširenje proizvodnih kapaciteta. Cilj je iskoristiti poljsku industrijsku infrastrukturu i strateški položaj kako bi zadovoljila rastuću potražnju za vojnom opremom.

Civilno i vojno

Nije neuobičajeno da tvornice koje su nekoć proizvodile traktore ili neke druge industrijske proizvode mijenjaju djelatnost i dio kapaciteta usmjeravaju ili potpuno prelaze na proizvodnju vojne opreme. Industrijskim rječnikom, riječ je o fenomenu dualne proizvodnje odnosno dvostruke namjene, odnosno kombiniranja civilne i vojne namjene u industriji, koji se ubrzano širi pod pritiskom geopolitičkih rizika i tržišne potražnje. Rat u Ukrajini i globalno povećanje izdvajanja za obranu razotkrili su svu krhkost opskrbnih lanaca oružja te stvorili prilike za kompanije da svoje civilne proizvode i tehnologije prilagode vojnim potrebama. Istodobno, vlade i institucije nude sve snažniju potporu takvim projektima, prepoznajući ih kao dio buduće industrijske strategije.

Nije Ursus ni jedini primjer. Češki industrijski holding Czechoslovak Group (CSG), inače većinski vlasnik Đure Đakovića, već dugi niz godina kombinira civilnu i vojnu proizvodnju te intenzivno širi obrambene kapacitete. CSG danas proizvodi sve od kamiona Tatra za civilnu upotrebu, po čemu je i poznat, do oklopnih vozila, haubica i streljiva, često na istoj industrijskoj osnovi. Uostalom, njihove Tatre služe kao šasije i za vatrogasna vozila i za raketne sustave, što pokazuje kako se jedan proizvod može prilagoditi dvostrukoj namjeni. Suočen s ratom u susjedstvu, CSG je višestruko povećao proizvodnju streljiva te čak planira ulaganja u zajedničke pogone u Ukrajini, spajajući lokalno znanje i vlastitu tehnologiju kako bi ubrzao isporuke za obranu.

Zaokret prema obrani vidljiv je i u zapadnoj Europi, posebice u Njemačkoj. Tamošnji div Rheinmetall, najveći europski proizvođač streljiva i oklopne opreme, najavio je prenamjenu dijela posrnule automobilske industrije u korist vojne proizvodnje. Dok potražnja za autodijelovima stagnira, Rheinmetall će dvije svoje tvornice auto-dijelova preusmjeriti na proizvodnju oružja i vojne opreme. Drugim riječima, u pogonima gdje su se donedavno izrađivali klipovi motora ili pumpe za gorivo, ubuduće će se sastavljati topnički sustavi. Istodobno, specijalist za radare, njemački Hensoldt, preuzima stotine inženjera iz auto-sektora kako bi udvostručio proizvodnju naprednih radara za protuzračnu obranu. Ovaj trend slikovito opisuju i njemački mediji naslovima 'Tenkovi umjesto automobila'.

I Hrvatska ima takvih primjera, a jedan od njih je i kompanija M Adler iz istarskog mjesta Potpićan. Naime, osnivači tvrtke, Danijel Učkar i njegov partner Marko Kleva, godinama su radili u pulskom Uljaniku, a s problemima u sektoru odlučili su otvoriti nešto svoje. I krenuli u dualni biznis, proizvodnju peći za grijanje Krasa Metali i proizvodnju oružja M Adler. U istom industrijskom sklopu, u nekoliko odvojenih hala, istodobno se proizvode minobacači, ručni bacači granata i raketa te raketni lanseri, ali i peći za grijanje koje idu u neke države zapadne Europe.

I tehnološki start-upovi pronalaze put do vojne sfere. Hrvatska tvrtka Orqa, poznata po naprednim naočalama za upravljanje dronovima iz prvog lica (FPV) za hobističko tržište, primjer je kako se civilna inovacija može integrirati u vojne sustave. Osječki je startup ove godine potpisao ugovor s turskim proizvođačem bespilotnih letjelica Baykar, poznatim po dronovima Bayraktar TB2, koji će temeljem tog ugovora ubuduće ispuštati sićušne bespilotne letjelice opremljene Orqinim FPV tehnologijama, koje mogu izvidnički pretraživati teren ili ometati neprijatelja duboko iza crta. Ova suradnja, podržana i na diplomatskoj razini, Hrvatsku i njezinu mladu tvrtku uvodi u sam vrh inovacija obrambene industrije. Orqini proizvodi, razvijani prvotno za sport i zabavu, tako nalaze novu primjenu na bojištu, a kompanija se pozicionira kao ključni dobavljač vojne tehnologije saveznicima diljem svijeta.

U SAD-u ništa novo

Da je priča o dualnoj namijeni ozbiljna pokazao je i nedavni okrugli stol Znanstvenog vijeća za tehnološki razvoj Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) pod imenom Istraživanja dvojne namjene u Republici Hrvatskoj i njihov potencijal u razvoju obrambenog sektora koji je nedavno održan u Zagrebu, na kojem su bili i predstavnici sveučilišta i realnog sektora.

Okrugli stol zamišljen je kao platforma za okupljanje i povezivanje istraživačkih dionika i industrije u ovom specifičnom području. Naime, u Strategiji pametne specijalizacije do 2029. jedno od istaknutih područja jest Sigurnost i dvojna namjena gdje su detaljno navedene i preporučene aktivnosti. Na ovaj dokument se izravno naslanja i Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske 2017. kao krovni dokument u području.

U SAD-u dualna proizvodnja u industriji nije nikakav novi koncept, već desetljećima predstavlja temelje tzv. vojno-industrijskog kompleksa. Najveći svjetski izvođači za obranu poput Lockheed Martina oslanjaju se gotovo isključivo na vojne narudžbe, ali istodobno sudjeluju i u civilnim projektima poput NASA-inih svemirskih misija. Lockheed Martin ostvaruje preko tri četvrtine prihoda izravno od vojske, što ga čini paradigmom kompanije kod koje se civilni segment npr. komercijalni sateliti, zrakoplovstvo ili svemirska istraživanja razvija u sinergiji s obrambenim programima. Primjerice, tehnologija razvijena za borbene avione i raketne sustave često se prenamjenjuje u civilno zrakoplovstvo. I obrnuto, materijali, senzori i softver kreirani za komercijalne zrakoplove nalaze put do vojnih projekata.

Izrael je još jedan istaknuti primjer isprepletenosti civilnog i vojnog sektora. Ondje je obrambena industrija povijesno bila inkubator tehnološkog napretka, a mnogi se izumi naknadno prelijevaju u civilnu ekonomiju. Velike izraelske tvrtke poput Elbit Systemsa otvoreno promoviraju strategiju razvoja tehnologija koje služe i vojsci i civilnim korisnicima.

- Pioniri smo koncepta dual-use tehnologije za vojne i civilne primjene - ističe Elbit Systems u svojim publikacijama. Konkretno, Elbit osim borbenih bespilotnih letjelica i nadzornih sustava izrađuje i simulatore letenja za civilne pilote, opremu za avionsku elektroniku u komercijalnom zrakoplovstvu, pa čak i medicinsku tehnologiju putem svojih podružnica. Izraelski startup ekosustav također često nastaje na temeljima vojnih znanja, primjerice, stručnjaci obučeni u obavještajnim jedinicama kasnije pokreću tvrtke u području kibernetičke sigurnosti, komunikacija ili dronova, koje svoje proizvode plasiraju i vojsci i komercijalnim korisnicima. Granica se dodatno zamaglila s pojavom kibernetičkih alata poput spywarea Pegasus, izrađenog u civilnoj firmi NSO Group, a korištenog od strane vojnih i policijskih agencija diljem svijeta. Izraelska vlada aktivno podržava takve dualne projekte putem tehnoloških inkubatora i izdašnog financiranja R&D sektora, prepoznajući da tehnologije dvojne namjene predstavljaju ključ buduće sigurnosti i gospodarstva, kako navode strateški dokumenti izraelskog ministarstva obrane.

Rat u Ukrajini gurnuo je dualnu proizvodnju u prvi plan na dramatičan način. Suočena s nadmoćnijim protivnikom i nestašicom klasične vojne opreme, Ukrajina je posegnula za civilnim tehnologijama i pretvorila ih u oružja improvizacije. Komercijalni dronovi za snimanje vjenčanja, poput DJI Mavica, postali su oči i uši ukrajinske vojske na bojištu, a nerijetko i improvizirani bombarderi. Ukrajinski inženjeri i entuzijasti, mnogi iz IT sektora, masovno su se uključili u program izrade kućnih FPV dronova opremljenih eksplozivom, koristeći dostupne civilne komponente. Ovaj pokret 'garažnih' inovatora podržan je i državnim projektom formiranja Vojske dronova, pa trenutno deseci malih tvrtki i timova razvijaju bespilotne letjelice koje služe i za civilne svrhe (npr. nadzor granica ili poljoprivrednih polja) i za vojne misije na frontu.

Istodobno, Ukrajina nastoji izgraditi vlastitu obrambenu industriju na temeljima postojećih civilnih pogona. Primjer za to je spomenuti ulazak ukrajinskog kapitala u poljsku tvornicu Ursus, a i spomenuti češki CSG pregovara o osnivanju zajedničkih pogona za streljivo u Ukrajini, dok je turski Baykar počeo graditi tvornicu dronova nedaleko Kijeva koja bi trebala proraditi ove godine. Te investicije ne samo da će Ukrajini osigurati transfer tehnologije i veću samodostatnost, već i dodatno zamagliti granicu između domaće civilne infrastrukture i vojnih ciljeva. Naime, prema međunarodnom humanitarnom pravu, takvi dualni ciljevi mogu se smatrati legitimnima, no proporcionalnost štete po civile i dalje izaziva prijepore. Ukrajinski primjer najjasnije pokazuje da je dualna namjena danas stvarnost: kada je opstanak države u pitanju, granica između tvornice traktora i tvornice tenkova praktički nestaje.

Novo pravilo industrijskog razvoja

Dualna proizvodnja nekoć je živjela u sivoj zoni regulatornih ograničenja, no europske i svjetske politike ubrzano se prilagođavaju novoj stvarnosti. Europska unija, tradicionalno nesklona izravnom financiranju vojnih projekata, sada jasno i glasno najavljuje posebne fondove za obranu. Europski obrambeni fond s proračunom od oko osam milijardi eura (2021.–2027.) financira razvoj naprednih tehnologija koje često imaju dvostruku namjenu, od umjetne inteligencije do svemirskih sustava. Istovremeno, razmatra se da sljedeći istraživački program EU (Obzor Europa 10) uključi i dual-use projekte, čime bi se uklonila dosadašnja striktna podjela na isključivo civilna istraživanja i ona financirana iz obrambenog fonda.

Takav zaokret prati spoznaja da su mnoge prijelomne inovacije, poput interneta ili GPS-a, proizašle upravo iz vojne sfere, a današnja sigurnosna kriza traži obrnuti smjer: preuzimanje civilnih inovacija za vojne potrebe. Institucionalna potpora vidi se i kroz promjene politika investicijskih banaka i zakonskih okvira. Europska investicijska banka (EIB) godinama je oklijevala podupirati projekte povezane s obranom, nastojeći održati imidž 'zelene banke', no, nakon ruske invazije EIB je inicirao promjene: ukinuo je interno pravilo koje je zahtijevalo da projekti dvojne namjene ostvaruju barem 50 posto prihoda iz civilnih djelatnosti kako bi bili kreditno podržani. Time je otvoren prostor financiranja niza poduzeća čiji su proizvodi nominalno civilni, ali imaju i vojnu primjenu.

Dualna proizvodnja više nije iznimka nego novo pravilo industrijskog razvoja. Od Amerike i Izraela, preko Europske unije, pa sve do ratom zahvaćene Ukrajine, sprega civilnih inovacija i vojnih potreba postala je realnost koju pokreću i tržište i geopolitičke prilike. Visoka potražnja za oružjem i opremom u nestabilnom svijetu pretvara nekad uspavane tvornice u uspješne industrijske rasadnike, a državne potpore i investicijski fondovi stoje spremni pogurati takve projekte što samo sugerira da dualna namjena nije trend koji će proći; ona se afirmirala kao okosnica buduće industrijske strategije. Uz odgovarajuće okvire nadzora i poticaja, proizvodi sa dva lica nastavit će osvajati tržište, a bit će i traženi i u civilnom svijetu i na prvim linijama bojišnica.